Porast nivoa mora predstavlja poseban rizik za azijske megagradove

Porast nivoa mora predstavlja poseban rizik za azijske megagradove

Porast nivoa mora u ovom veku može neproporcionalno uticati na određene azijske megagradove, kao i na zapadna tropska ostrva Pacifika i zapadni Indijski okean, prema novom istraživanju koje se bavi efektima prirodnih fluktuacija nivoa mora na projektovani porast usled klimatskih promena.

Studija, koju su vodili naučnici iz Francuskog Nacionalnog centra za naučna istraživanja (CNRS) i Univerziteta La Rošel u Francuskoj, a čiji je koautor naučnik iz Nacionalnog centra za istraživanje atmosfere (NCAR), mapirala je žarišta na nivou mora širom sveta.

Istraživački tim je identifikovao nekoliko azijskih megagradova koji bi se mogli suočiti sa posebno značajnim rizicima do 2100. godine ako društvo emituje visoke nivoe gasova staklene bašte: Čenaj, Kolkata, Jangon, Bangkok, Ho Ši Min i Manila. Rad je objavljen u časopisu Nature Climate Change.

Naučnici odavno znaju da će nivo mora rasti sa povećanjem temperature okeana, uglavnom zato što se voda širi kada se zagreje, a otopljeni ledeni pokrivači oslobađaju više vode u okeane. Studije su takođe pokazale da će porast nivoa mora varirati regionalno jer će promene u okeanskim strujama verovatno usmeriti više vode na određene obale, uključujući severoistočne Sjedinjene Države.

Ono što je uočljivo u novoj studiji je način na koji uključuje prirodne fluktuacije nivoa mora uzrokovane događajima kao što je El Nino ili promenama u ciklusu vode (proces poznat kao unutrašnja klimatska varijabilnost). Koristeći i kompjuterski model globalne klime i specijalizovani statistički model, naučnici bi mogli da odrede u kojoj meri ove prirodne fluktuacije mogu pojačati ili smanjiti uticaj klimatskih promena na porast nivoa mora duž određenih obala.

Studija je pokazala da interna klimatska varijabilnost može povećati porast nivoa mora na nekim lokacijama za 20–30% više od onoga što bi nastalo samo zbog klimatskih promjena, eksponencijalno povećavajući ekstremne poplave. U Manili, na primer, predviđa se da će se obalne poplave dešavati 18 puta češće do 2100. godine nego 2006. godine, samo na osnovu klimatskih promena. Ali, u najgorem slučaju, mogli bi se pojaviti 96 puta češće na osnovu kombinacije klimatskih promena i unutrašnje klimatske varijabilnosti.

Interna klimatska varijabilnost će takođe povećati porast nivoa mora duž zapadnih obala Sjedinjenih Država i Australije.

Studija se oslanjala na skup simulacija sprovedenih sa modelom zemaljskog sistema zajednice zasnovanim na NCAR-u koji pretpostavlja da društvo u ovom veku emituje gasove staklene bašte velikom brzinom.

List je naglasio da procene porasta nivoa mora dolaze sa značajnim nesigurnostima zbog složenih i nepredvidivih interakcija u klimatskom sistemu Zemlje. Međutim, autori su rekli da je ključno da društvo bude svesno potencijala ekstremnog porasta nivoa mora kako bi se razvile efikasne strategije prilagođavanja.

„Unutrašnja klimatska varijabilnost može u velikoj meri ojačati ili potisnuti porast nivoa mora uzrokovan klimatskim promenama“, rekao je naučnik NCAR Aikue Hu, koji je koautor rada. „U najgorem slučaju, kombinovani efekat klimatskih promena i interne klimatske varijabilnosti mogao bi dovesti do porasta lokalnog nivoa mora za više od 50% onoga što je posledica samo klimatskih promena, što bi predstavljalo značajne rizike od ozbiljnijih poplava za obalne megagradove. i preteći milionima ljudi“.