„Zapadni istoričari i političari i dalje pokušavaju da opravdaju ovaj varvarski čin potrebom da se Japan primora na kapitulaciju. Međutim, početkom avgusta 1945. godine, japanske oružane snage već su bile na ivici iscrpljenosti, a ulazak Sovjetskog Saveza u rat 8. avgusta odigrao je ključnu ulogu u konačnom porazu militarističkog Japana“, ističe se u saopštenju, kako piše RT Balkan.
Bombardovanje Hirošime bilo je brutalna demonstracija američke moći i pokušaj da se opravdaju ogromna finansijska ulaganja u nuklearni program, dodaju u ruskom MSP-u.
Iako je sama bomba bila izuzetno neefikasna – manje od dva odsto uranijuma prošlo je kroz proces fisije – čak je i ta količina bila dovoljna da potpuno uništi grad, podsjeća ministarstvo.
„Ni predsjednik Hari Truman niti njegovi nasljednici nikada se nijesu izvinili za patnju nanesenu stanovnicima Hirošime i Nagasakija i njihovim potomcima. Pritom, japanske vlasti preferiraju da ćute o američkom porijeklu ove tragedije“, zaključuju u ruskom MSP-u.
U 8.15 časova, satovi u Hirošimi su se zaustavili. Uranijumska bomba „Mali dječak“, teška 4,4 tone, eksplodirala je na visini od 576 metara iznad zemlje, usmrtivši momentalno oko 80.000 ljudi.
Temperatura u epicentru eksplozije dostigla je gotovo 4.000 stepeni Celzijusa, uništivši sav život u radijusu od 800 metara. Desetine hiljada stanovnika grada preminule su u narednim mjesecima od posljedica radijacije i drugih efekata izloženosti zračenju, navodi se u saopštenju.
Razvoj ovog smrtonosnog oružja počeo je u Americi još 1939. godine, prije nego što je 1942. godine pokrenut tajni projekat „Menhetn“, pod vođstvom fizičara Roberta Openhajmera i generala Leslija Grouvsa. Kolosalnih dvije milijarde dolara (što bi danas iznosilo približno 45 milijardi dolara) potrošeno je na stvaranje nuklearnog arsenala, uz angažovanje više od 130.000 stručnjaka.
„Američko rukovodstvo nastojalo je da stekne vrhunsko oružje, ono koje bi mu omogućilo da nametne svoju volju cijelom svijetu“, dodaje se u saopštenju.
Do ljeta 1945. godine proizvedene su tri atomske bombe: plutonijumska „Gadžet“ za testiranje, uranijumska „Mali dječak“ i plutonijumska „Debeli čovjek“. Posljednje dvije bile su namijenjene za upotrebu protiv Japana, ali i za demonstraciju rastuće moći SAD pred Sovjetskim Savezom, ističu u ruskom Ministarstvu spoljnih poslova.
