U trenutku kada bezbjednost postaje jedno od ključnih pitanja u regionu, sve češće se otvara dilema ko zapravo kontroliše javni prostor i gdje je granica između legitimne zaštite i nezakonitog nadzora? Najnoviji slučaj iz Crne Gore, povezan sa Tamarom Zvicer i njenim suprugom Radojem Zvicerom, jednim od najtraženijih bjegunaca u Evropi i vođom kavačkog klana, ponovo je skrenuo pažnju na ovu osjetljivu temu.
Kamere koje pokrivaju gotovo svaki ugao, visoki zidovi i složeni sistemi obezbjeđenja više ne djeluju isključivo kao zaštita privatne imovine. Naprotiv, sve češće otvaraju pitanje da li se iza toga krije šira kontrola kretanja građana i prikupljanje različitih informacija o njihovom svakodnevnom životu?
Gostujući u emisiji „Redakcija“ na Kurir televiziji, predsjednik pokreta „Novi ljudi nova snaga Srbije“, Blažo Marković, ocijenio je da aktuelna polemika dolazi sa velikim zakašnjenjem. Prema njegovim riječima, sistemi video-nadzora postoje godinama unazad, ali su tek sada postali predmet ozbiljnijih rasprava.
On ističe da su kamere i ranije bile prisutne, posebno u periodima intenzivnih obračuna kriminalnih grupa, ali da tada nisu izazivale pažnju institucija. Marković smatra da je trenutni fokus djelimično posljedica pritisaka u procesu evropskih integracija, posebno u oblasti zaštite podataka o ličnosti.
„Policija koristi te snimke kada god se dogodi incident, bilo da je riječ o težim krivičnim djelima ili saobraćajnim nezgodama. Zato je nejasno zašto se sada problematizuje nešto što je godinama bilo korisno u praksi“, poručio je Marković, dodajući da se time, kako kaže, šalje poruka međunarodnim institucijama o navodnom napretku u regulisanju ove oblasti.
„Zvicer je već u FBI kao zaštićeni svjedok“
Dodatni akcenat u emisiji izazvale su i tvrdnje Blaža Markovića o sudbini Radoja Zvicera. On je iznio uvjerenje da se vođa kavačkog klana više ne nalazi u bijegu, već pod kontrolom američkih bezbjednosnih službi.
Marković je naveo da vjeruje da je Zvicer već u rukama FBI i da se čeka „povoljan trenutak“ za njegovo pojavljivanje u svojstvu zaštićenog svjedoka. Prema njegovim riječima, kao jedan od rijetkih preživjelih iz vrha kriminalne strukture, Zvicer bi mogao imati ključnu ulogu u razotkrivanju šire mreže povezanosti između kriminalnih grupa, ali i pojedinih struktura vlasti i bezbjednosnog aparata.
„U tom slučaju mnogi lanci bi mogli da budu uzdrmani, ne samo u Crnoj Gori već i šire u regionu“, ocijenio je Marković, dodajući da bi takav scenario mogao pokrenuti domino-efekat u borbi protiv organizovanog kriminala.
Šta kaže zakon o video nadzoru
S druge strane, advokat Andrija Marković ukazuje da se pitanje video-nadzora ne može posmatrati isključivo iz praktičnog ugla, već da mora biti utemeljeno u zakonskim okvirima. On podsjeća da je u Srbiji, kao i u Crnoj Gori, ova oblast regulisana kombinacijom više propisa, prije svega Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti i Zakonom o privatnom obezbjeđenju.
U praksi to znači da građani imaju pravo da postave kamere na svojim objektima bez posebnih dozvola, ali isključivo u svrhu zaštite imovine i bezbjednosti. Međutim, granica je jasna — kamere ne bi smjele da zahvataju javne površine ili tuđe posjede.
„Problem nastaje kada kamera snima unutrašnjost tuđeg objekta ili dvorišta. Tada se ulazi u zonu kršenja zakona, za šta su predviđene visoke novčane kazne“, objašnjava advokat.
Ipak, praksa često pokazuje drugačiju sliku. Stručnjak za bezbjednosne sisteme Miloš Jovanović naglašava da postoji značajan jaz između zakonskih normi i realne upotrebe tehnologije. Posebno ističe dileme oko takozvanih „360 stepeni“ kamera.
„Nijedna kamera ne snima istovremeno u punom krugu. Riječ je o uređajima koji se mogu daljinski usmjeravati i imaju izuzetno snažan zum, što otvara prostor za zloupotrebe“, kaže Jovanović.
On ukazuje na „sivu zonu“ u kojoj se korisnici ovih sistema nalaze — kamera može biti usmjerena na sopstveni posjed, ali se u svakom trenutku može pomjeriti i obuhvatiti tuđu imovinu, bilo iz ličnih razloga ili čak uz saglasnost komšija.
