– Prema potencijalima koje imamo na raspolaganju, mogli smo bolje i više. Sigurno da je za 20 godina bilo puno promjena i puno stvari koje su unaprijedile crnogorsku ekonomiju. Crna Gora je postala prepoznata kao investiciona destinacija, podignut je niz kvalitetnih rizorta, ali svakako ne onoliko koliko nam treba. Ono što je loše za ove dvije decenije jeste da smo napravili ozbiljan ekonomski deficit i da smo postali još više uvozno zavisna ekonomija. Čini mi se da je za 20 godina moglo da se uradi više i kad je u pitanju domaća proizvodnja. Ako uzmemo u obzir potencijale koje Crna Gora ima u energetici, drvopreradi i drugim djelatnostima, mislim da tu nismo napravili dovoljno kvalitetan iskorak, a nužno je, jer i brojke nam govore da moramo mnogo više uraditi po tom pitanju, barem ono što možemo da proizvodimo, što možemo ovdje da imamo i napravimo, da i to uradimo – istakao je Raičković.
On je diplomirani ekonomista, a pored toga što predsjedava crnogorskoj asocijacijom menadžera, predsjednik je i Asocijacije menadžera Jugoistočne Evrope (AMSEE). Član je Izvršnog komiteta Evropske konfederacije menadžera CEC i na čelu je odbora direktora kompanije Finance Plus. U dosadašnjoj karijeri pokrivao je odgovorne pozicije u sektoru bezbjednosti, diplomatiji, domaćim i stranim kompanijama i poslovnim organizacijama. Aktivan je u oblastima menadžmenta i upravljanja ljudskim resursima, ekonomije, digitalne transformacije, preduzetništva i regionalne i međunarodne saradnje.
• Na koje biste izazove za biznis ukazali, šta je to moglo biti još bolje, a koje smo šanse propustili?
Propuštena je šansa da imamo efikasniju administraciju koja ide u korist privrede i građana. Čini mi se da smo tu prespori, da tu nije urađeno ono što je potrebno, a ako želimo investicije, pri čemu nije bitno da li je riječ o domaćim ili o stranim investicijama, moramo da shvatimo da je neophodno da izgradimo vrlo efikasnu državnu administraciju. Uprava mora biti efikasna i za privredu i za građane. Živimo u doba velikih tehnoloških promjena, ali čini se da smo u tom sektoru ostali na nivou od prije 20 godina.
• Kako ocjenjujete saradnju domaćeg biznis sektora sa donosiocima odluka? Da li, po Vašoj ocjeni, tu saradnju treba podići na viši nivo?
Sve razvijene zemlje i te kako osluškuju i komuniciraju sa poslovnom zajednicom i kreiraju procese i ambijent tako da to bude u korist čitavog društva. Bez jake i stabilne ekonomije nemamo ni stabilnu državu, nemamo finansiranje potreba kao što su socijalna potpora, zdravstvo, prosvjeta… Dakle, jedno s drugim ide, i smatram da to uvijek može i treba da bude bolje.
• Veoma brzo naša privreda će se naći na evropskom tržištu. Po mnogima, to će biti veoma izazovan proces. Da li je naša privreda spremna za taj izazov?
Privatni sektor se već prilagođava i bori se da se pripremi za tržište od više od 450 miliona ljudi i jaku konkurenciju. Svakako, ljudi gledaju na Evropsku uniju kao na mjesto u kojem Crna Gora ima svoje mjesto, ali na tom mjestu treba da budemo ekonomski konkurentni, i zato je neophodno da se dobro pripremimo, jer je to jedno veliko tržište. Pored brojnih šansi koje će naša privreda dobiti stupanjem na evropsko tržiše, čekaju nas i izazovi, prije svega odliv radne snage, naročito one visokokvalifikovane. Naše kompanije neće moći da djeluju na EU tržištu ukoliko nisu usvojile i primijenile potrebne standarde i pripremile se za tu konkurenciju. Upravo je to i glavno pitanje: da li je naša privreda konkurentna ili ne? U ovom momentu sigurno nije konkurentna na evropskom tržištu. I upravo to treba da nam bude cilj, da, kada uđemo u EU, budemo spremni ne samo sa administrativnog i institucionalnog aspekta, nego i sa privrednog.
• Nedostatak radne snage postao je tako veliki izazov za našu privredu da je u najnovijem istraživanju Privredne komore taj problem ocijenjen kao ključne biznis barijere za privredu.
Imali smo popis i pokazalo se da je natalitet sve manji, sve je manje ljudi, i samim tim ćemo u kratkom vremenskom periodu imati potrebu za uvoznom radnom snagu, i to naročito u oblastima usluga.
To je naša realnost. I nije to samo realnost Crne Gore, nego i mnogo drugih zemalja. Moramo biti spremni na to. Naravno, treba da forsiramo domaći kadar, naročito u menadžerskim funkcijama i zanatima, jer će i u doba vještačke inteligencije zanati i zanatlije raznih profila biti vrlo traženi, tako da moramo popularizovati te profesije na račun administracije, koje imamo više nego što je potrebno.
