To je poručeno na predstavljanju projekta „Out of the Blue, Im swept away“ , čiji je autor Siniša Radulović, a koji će Crnu Goru predstavljati na 61. Venecijanskom bijenalu.
Ministarka kulture i medija dr Tamara Vujović kazala je da je radost zbog ovog projekta veća jer smo u godini kada proslavljamo 20. godišnjicu obnove nezavisnosti Crne Gore.
„Pokazali smo zrelost da gradimo svoje institucije, da razvijamo kulturnu politiku i da se u međunarodnim okvirima promišljeno pojavljujemo“, poručila je Vujović.
Ona je podsjetila na prvi samostalni nastup Crne Gore u Veneciji, kada je Miodrag Dado Đurić, po odluci komesara Majkla Pepjata, „predstavio zemlju u Palati Zorzi, evocira kontinuitet u kome crnogorska umjetnost potvrđuje sposobnost da se kroz različite generacije i različite medije afirmiše na međunarodnoj sceni“.
„Pokazali smo zrelost da gradimo institucije, razvijamo kulturnu politiku i promišljeno se pojavljujemo na međunarodnoj sceni“, kazala je Vujović.
Prema njenim riječima, ovogodišnje izdanje Bijenala 2026. gradi kustoski koncept koji ne uspostavlja temu u tradicionalnom smislu, već predlaže pomjeranje samog teorijskog i interpretativnog okvira unutar kojeg se savremena umjetnost proizvodi, izlaže i čita.
„Ovogodišnji crnogorski projekat „Out of the Blue, I’m Swept Away“ autora Siniše Radulovića i kustoskinje Svetlane Racanović koncipiran je kao prostorno i perceptivno iskustvo koje zahvata temeljne tenzije između zatvorenog i otvorenog, fiksiranog i fluidnog“ rekla je Vujović.
Ona je istakla da se kroz pažljiv odabir prostora i koncepta kontinuirano unapređuju uslovi predstavljanja Crne Gore.
„2024. godine Crna Gora se predstavila u prostoru Ospedale. dok je na Venecijanskom bijenalu arhitekture prošle godine napravljen iskorak ka kvalitetnijem i vidljivijem predstavljanju izborom galerijskog prostora Arte Nova na Kampo San Lorencu, koji je omogućio jasniju i snažniju interpretaciju postavke „Terram intelligere: Interstitium““, podsjetila je Vujović.
Smatra da takav izbor i rast ukazuju na kontinuirano unapređenje uslova predstavljanja, ne samo u produkcionom, već i u prostornom i kontekstualnom smislu.
„Upravo kroz pažljiv odabir lokacije i ambijenta, Crna Gora pokazuje tendenciju ka napretku, gradeći sve promišljenije prisustvo na međunarodnoj sceni, koje će se i ove godine pokazati“ rekla je Vujović
Vujović je dodala da ovakav pristup doprinosi jasnijem i snažnijem pozicioniranju Crne Gore na međunarodnoj umjetničkoj sceni.
„Crna Gora pokazuje tendenciju ka napretku, gradeći sve promišljenije prisustvo na međunarodnoj sceni“, kazala je Vujović.
Ona je podsjetila da Ministarstvo kulture i medija kontinuirano podržava učešće Crne Gore na Venecijanskom bijenalu, u saradnji sa Muzejom savremene umjetnosti, kroz obezbjeđivanje sredstava za realizaciju projekata.
Vujovć je čestitala autorima ovogodišnjeg projekta i istakla značaj njihovog rada za međunarodnu vidljivost crnogorske savremene umjetnosti.
Kustoskinja Svetlana Racanović kazala je da je rad razvijan kroz dug proces transformacije i prilagođavanja prostoru, pri čemu je projekat od početne ideje do konačne realizacije značajno unaprijeđen
„Moram reći da se projekat mijenjao, da se projekat razvijao i da je projekat sazrijevao. Dobio je na kompleksnosti, zahtjevnosti i ozbiljnosti, a izuzetno je bio važan naš odlazak u Veneciju i rad u prostoru koji sada funkcioniše kao naš paviljon“, kazala je Racanović.
Ona je istakla da je ključna odluka bila da se prostor ne posmatra kao ograničenje, već kao aktivni element rada.
„Nismo željeli da uklapamo projekat u zadate arhitektonske parametre, već da angažujemo prostor, da ga proigramo i učinimo da radi u korist našeg rada“, navela je Racanović.
Govoreći o strukturi rada, kustoskinja je objasnila da je riječ o kompleksnoj multimedijalnoj instalaciji koja objedinjuje više značenjskih i materijalnih slojeva.
„Projekat je već multimedijalna, masivna instalacija, sastavljena iz više materijalnih simboličkih i značenjskih registara i srce tog rada je ta centralna instalacija, koja ima svoj podzemni i nadzemni dio, taj svoj, suterenski grad ili pseudoarhitekturu i neku svoju gornju eteričnu zonu“, kazala je Racanović.
Prema njenim riječima, donji segment rada oblikuje se kao rigidna i repetitivna struktura koja reflektuje savremene društvene i ekonomske modele.
„Riječ je o klaustrofobičnom, aseptičnom prostoru lišenom identiteta, koji funkcioniše kao model globalne generičke arhitekture i savremenih društvenih odnosa“, pojasnila je Racanović.
Ona je dodala da se kroz serijsku proizvodnju velikog broja figurina dodatno naglašava ideja uniformnosti i depersonalizacije.
„Oko 2000 figurina izrađeno je serijski, u identičnim pozama, kao petrifikovani humanoidi koji izvode prazne, nesvrhovite radnje. Međutim, u nekom trenutku iz te nekakve centralne zone ove podzemne instalacije, tu mrežu, taj metež ljudi, tu skoro kanetijevsku masu ljudi, progresivno opada broj tih figurina, oni postaju na izlista način individualizovane i to je kao neka vrsta zagovaranja te strategije odlaska iz gomile, odlaska iz mase. I jako sam ponosna na taj momenat u ovoj instalaciji“, rekla je Racanović.
Govoreći o gornjoj, eteričnoj zoni instalacije, Racanović je istakla da ona uvodi drugačiji, senzitivni i perceptivni nivo iskustva.
„Kroz pokretne slike i video, tijelo se pojavljuje u fragmentima, između čvrstine i fluidnosti, između prisustva i iščezavanja“, kazala je Racanović.
Ona je dodala da svjetlost ima ključnu ulogu u oblikovanju tog iskustva, omogućavajući tijelu da se pojavljuje i nestaje u prostoru.
„Ta svjetlost djeluje kao supstanca koja tijelo uvodi u zonu taktilnog i senzitivnog, ali i omogućava njegovo nestajanje“, pojasnila je Racanović.
Umjetnik Siniša Radulović je rekao da je u ovom projektu posmatrač „taj neko ko je ključ i karika koja nedostaje da bi ova instalacija bila potpuna“.
„Ono što je bila ideje jesta da se sama percepcija i odnos posmatrača u prostoru poremeti i izmjeste iz težišta“, naveo je Radulović.
Prema njegovim riječima „jako je bitino da posmatrač uvidi da ispod njega postoje neke minijature i njemu treba vremana da to spozna. Sa druge starne je, kako kaže, kontrast i vidjece da je to neko ogromno tijelo koje je visestruko vece od njega.
„U toj spoznaji ta dva kontrasta publika postaje vantjelesna , jer ne može da spozna svoju veličinu“, rekao je Radulović.
Direktor Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore (MSUCG) Vladislav Šćepanović je da je ključni cilj bio obezbijediti maksimalnu objektivnost i profesionalnost u procesu izbora predstavnika za Venecijansko bijenale.
„U tom cilju uveden je međunarodni žiri sastavljen od relevantnih stručnjaka iz zemlje i inostranstva, kako bi se odluka donijela na osnovu različitih perspektiva i stručnih kriterijuma. Potrudili smo se da napravimo temeljan pristup samom žiriju i da imamo apsolutno objektivan izbor. Do te mjere da ja, kao komesar, nisam bio član žirija i nisam ulazio nijednom tokom rada žirija u njihovu prostoriju“, rekao je Šćepanović.
On je dodao da je rezultat takvog procesa izuzetno kvalitetan, ali i produkciono najzahtjevniji projekat do sada.
„Ono što je sada jako važno jeste da smo dobili jedan projekat koji je izuzetno kvalitetan, ali koji je danas i najteži projekat za izvođenje u istoriji Crne Gore u posljednjih 20 godina. Težina projekta je devet tona, koje moramo da prevezemo kroz kanale u Veneciji“, rekao je Šćepanović.
Ukazao je da je Crna Gora jedna od rijetkih zemalja u regionu, pa i u svijetu, u kojoj je izbjegnuta politizacija Venecijanskog bijenala.
„Danas je Bijenale, osim što je umjetnički, i vrlo politički događaj, ali smo uspjeli da taj proces očuvamo profesionalnim“, poručio je Šćepanović, prenosi PR Centar.
