Jednostavna formula za stabilan šećer u krvi i više energije

Jednostavna formula za stabilan šećer u krvi i više energije

Uravnoteženi obroci pomažu da nivo šećera u krvi bude stabilniji, da imamo više energije i bolju koncentraciju. Ipak, mnogi koji misle da jedu zdravo i dalje doživljavaju nagle skokove i padove šećera.

Takav problem imala je i jedna žena u srednjim četrdesetim kojoj je otkriven predijabetes. Nosila je senzor za kontinuirano mjerenje šećera, ali su je zbunjivala očitanja – šećer bi naglo skočio nakon nekih obroka, a zatim naglo pao.

Uzrok je bila neredovna ishrana: dugo ne bi jela, a onda bi pojela obrok bogat ugljenim hidratima, ali siromašan proteinima i mastima. Takav način ishrane pojačava oscilacije šećera, što vodi do umora, manjka energije i pogoršanja inzulinske rezistencije, piše EatingWell.

Umjesto stroge dijete, dobila je jednostavno pravilo: svaki obrok i međuobrok treba sadržavati proteine + ugljene hidrate sa vlaknima + zdrave masti.

Takav pristup daje strukturu, ali bez osjećaja dijete ili potrebe za potpunim izbacivanjem namirnica. Naglasak je na dodavanju onoga što obroku nedostaje, a ne na zabranama.

Kada obrok sadrži proteine, vlakna i masti, šećer iz hrane ulazi u krv sporije. To znači manje naglih skokova i padova koji uzrokuju umor, razdražljivost i želju za slatkim.

Rafinirani ugljeni hidrati se brzo probavljaju i naglo podižu šećer. Kada ih kombinujemo sa proteinima i mastima, probava se usporava, pa je i porast šećera blaži i ravnomjerniji.

Nije jela „savršeno“, nego pametnije kombinovala hranu.

Doručak: sendvič sa jajima, spanaćem i sirom

Ručak: kvinoja sa piletinom i povrćemVečera: piletina sa sosom od kikirikija i povrćem

Ključ nije bio u odricanju, nego u ravnoteži i redovnosti.

Počela je jesti svaka 3–4 sata

Svaki obrok je sadržavao proteine, vlakna i masti

Planirala je međuobroke (voće + orašasti plodovi, jogurt i slično)

Ostanala je fleksibilna – cilj je dosljednost, ne savršenstvo

Kada se šećer u krvi stabilizovao, nestali su veliki padovi energije. Imala je stabilniju snagu tokom dana, bolju koncentraciju i manju želju za slatkim. Dulje je bila sita i lakše je prepoznavala kada je stvarno gladna, a kada jede iz navike ili umora.

Najvažnije, osjećala se sigurnije u svoje izbore hrane i manje opterećeno ishranom.

Ako je nivo šećera u krvi nepredvidiv, čak i uz „zdravu“ ishranu, problem možda nije u namirnicama nego u njihovoj kombinaciji. Redovni, uravnoteženi obroci mogu donijeti stabilniju energiju, bolju koncentraciju i manje žudnji – bez strogih dijeta i zabrana.