Godina je dočekana svečano i kako dolikuje – u urbanom, građanskom, kulturnom i slavljeničkom ambijentu, s poštovanjem, vedrinom, plemenitošću i ljubavlju. Dani su praznika, a grad je okićen sofisticiranije nego ikada. Zagađenja nema – ni u vazduhu, ni u okolini, ni u ljudima. Sugrađani su tu jedni za druge. Petarde i pirotehnika su zanijemili godinama unazad. Dišemo punim plućima, plućima Trebjese, ali i drugih prirodnih oaza. Hladnoća i sjever su gotovo pa isti kao ranije, vratila se poznata nikšićka klima.
Prvi dani januara 2030. godine.
Grad vibrira drugačijom atmosferom, pulsira radošću i radoznalošću, otmeno ogrnut ponosom i uspjesima… O Nikšiću se već neko vrijeme govori s uvažavanjem. Promijenio je imidž. Nije to više nekadašnji industrijski gigant, žrtva tranzicije i privatizacije, grad propalih i ugašenih fabrika i neostvarenih talenata, nije to grad sa više penzionera nego mladih ljudi koji traže način da odu, niti grad pasivnosti i dosade koje čeka (na) promjenu kao Godoa… Nikšić je postao novo mjesto, zahvaljujući viziji (o) budućnosti, potrebama i promjenama, a u skladu sa težnjama, željama i ciljevima koji se ostvaruju vrijednim, posvećenim i kreativnim radom, trudom i zalaganjem.
Možda je izgledalo nemoguće, ali, ostvarilo se. Ponajviše zahvaljujući prestižnoj tituli Evropske prijestonice kulture (EPK) osvojenoj, sada relativno davne 2025. godine. Ove, 2030. godine, grad je upravo to – Nikšić je Evropska prijestonica kulture. U tom duhu, svuda su podsjetnici na važnost godine koja predstoji. Titula je zvanično osvojena na svečanoj ceremoniji u Kući evropske istorije u Briselu prije pet godina u oktobru, u finalnom duelu sa ukrajinskim gradom Ljvovom, u kategoriji gradova iz zemalja van Evropske unije (danas je situacija i po tom pitanju drugačija)…
U početku se i tome pristupalo sa skepsom, sumnjičavo, mrzovoljno, često i bez konstruktivne kritike, savjeta, doprinosa… Zatim se govorilo o šansi i prilikama koje je dobio ne samo Nikšić, već i čitava Crna Gora. Danas, na početku 2030, govori se pak o uspjehu, s ponosom na sve što je urađeno, govori se o bilansu i o onome što tek slijedi. Evropska prijestonica kulture nije i ne može promijeniti grad preko noći, ali je otvorila prostor u kojem se promjena više ne doživljava kao izuzetak i eksces, već realnost, što je i postala.
Osnažen dubokim korijenima kulture, uz niz dostignuća u međuvremenu i futurističkih ostvarenja, Nikšić sigurno, hrabro i dostojanstveno ulazi u 2030. godinu, spreman da pokaže šta znači biti evropski grad kulture, centar, što ima u svom genetskom kodu, tradiciji i istoriji, ali i što nastavlja da gradi, uzdiže i nadopunjuje na savremen način, kao i svi njegovi građani i ostatak države.
Najčitanije i najtiražnije novine “Vijesti” i ove godine donose luksuzno praznično izdanje, u osavremenjenom štampanom formatu, dok i dalje stoji inovativni onlajn format medija koji traje i opstaje uživajući zasluženo povjerenje građana Crne Gore, Evrope i svijeta.
Na samom početku 2030. godine donosimo presjek urađenog u gradu N, približavamo duh sa njegovih ulica i najavljujemo ceremoniju otvaranja Evropske prijestonice kulture, uz osvrt na ulaganja, program, podršku i planove… O tome govore ljudi koji su ovaj proces osmišljavali, vodili i živjeli još od početne ideje, preko aplikacije, kandidature, odbrane i osvajanja titule, pa do sprovođenja i realizacije koncepta. Za “Vijesti” stanje u 2030. sumiraju: projektni menadžer Nikšić – EPK 2030. Mato Uljarević, operativni menadžer Kancelarije Nikšić – EPK 2030 . Nemanja Popović i Lucija Strunjaš , zadužena za međunarodnu saradnju, marketing i odnose s javnošću.
“Nikšić bruji od euforije i svi jedva čekamo da počnemo”, kaže na početku razgovora Strunjaš i naglašava da stotine Nikšićana svakodnevno užurbano radi na pripremi grada.
“Ušli smo u 2030. godinu sa osjećajem velike radosti, ali i odgovornosti, jer titula Evropske prijestonice kulture Nikšiću otvara vrata za prikazivanje našeg grada i zajednice na evropskoj sceni. Prvi i najvažniji program EPK godine je svečana ceremonija otvaranja, kada će desetine hiljada gostiju sa svih strana doći na veliki spektakl u Nikšić. Naravno, veliki programi su izbalansirani sa onim manje vidljivim ali podjednako značajnim – umjetničkim rezidencijama, decentralizovanim kulturnim aktivnostima i participativnim projektima koji povezuju građane i umjetnike”, poručuje Strunjaš.
Titula EPK i sve ono što donosi, postala je svakodnevica, stvarnost, praksa i život. Uljarević ocjenjuje da je prestižno priznanje došlo u pravom trenutku i evidentira niz promjena u odnosu na 2025.
“Neposredno pred 2025. godinu, Nikšić je polako počinjao da se budi iz decenijama dugog tranzicionog sna. EPK titula došla je u pravom trenutku, a za njom je iste godine uslijedila i titula UNESCO kreativnog grada – najznačajnije titule u oblasti kulture na globalnom nivou! Bio je to pravi vjetar u leđa. Nikšićani su osjećali da se desilo nešto važno i bili ponosni na svoj grad. Nisu znali šta će naredni period da donese, ali su slutili da se radi o velikoj i sudbonosnoj prekretnici. Mladi su osjetili da postoji perspektiva ostanka u Nikšiću, a stariji su bili ponosni što će se gradu vratiti stara i zaslužena slava”, priča on, zahvalan na povjerenju i doprinosu svih građana.
Novu godinu 2026. dočekali su puni nade, prisjeća se Uljarević, ali istovremeno odbrojavajući godine do 2030. koja je i dalje je bila daleka slutnja.
“I svaku sljedeću novu godinu smo dočekivali istovremeno se radujući što se približava ta velika 2030. Danas, kada smo zakoračili u 2030. godinu, Nikšić je uveliko prepoznatljiva kulturna destinacija u regionu i Evropi. Čitav grad ukrašen je brendom Evropske prestonice kulture, a svi ljudi na kulturnoj sceni grada pripremaju svoje nastupe, izložbe i najrazličitije umjetničke događaje i projekte. Oči čitave Crne Gore usmjerene su u Nikšić – grad koji je otvoren u svakom smislu”, ističe Uljarević.
Sami izgled grada je drugačiji. To je i dalje Nikšić, sa svojim simbolima – od stamenog Bedema nasukanog iznad neprepoznatljive i autentične Stare varoši, nekadašnjeg Donjeg grada, dalje preko preko impozantnog Trga slobode i ogromnih zelenih površina na čelu sa Trebjesom i jezerima, do Doma revolucije koji poput svemirskog broda predstavlja opozit samome sebi u prošlosti… Arhitektonski, ali i mentalitetski, grad je unaprijeđen, “apdejtovan”, ovo je verzija iz budućnosti.
Nikšić danas izgleda baš kao grad koji je konačno zaokružio svoje ključne infrastrukturne i kulturne transformacije i potpuno je spreman za 2030. godinu, ističe Popović.
“Dom revolucije je napokon završen i već nekoliko godina živi kao snažan centar digitalne i savremene umjetnosti, kreativnih industrija, kroz koji svakodnevno cirkuliše veliki broj mladih ljudi. Posebno smo ponosni na novu generaciju mladih kulturnih menadžera koji su od 2026. kroz naše programe stekli iskustvo rada na velikim događajima i pilot-projektima i danas su spremni da se uključe u realizaciju više od 1.000 kulturnih programa planiranih za 2030. Bedem je konačno priveden namjeni i potpuno funkcioniše kao ‘Bedem budućnosti’ – živi prostor sa scenama, multimedijalnim sadržajima, prostorima za mlade i cjelogodišnjim kulturnim i turističkim aktivnostima. Trg slobode, Bedem i Dom revolucije sada su potpuno spremni da ugoste najzahtjevniji događaj našeg programa za koji se intenzivno spremamo – Ceremoniju otvaranja Evropske prestonice kulture. Trg i uže gradsko jezgro pripremljeni su za doček velikog broja ljudi, sa velikim svjetlosnim instalacijama i ukrašenim fasadama, stvarajući otvoreni, živopisni prostor za posjetioce”, opisuje Popović.
Uljarević podsjeća i da je Radio-televizija Nikšić izgradila savremeni filmski studio čiji su kapaciteti “neuporedivi sa bilo čim što je do tada bilo na raspolaganju filmskim profesionalcima u Crnoj Gori”.
“Taj studio istovremeno je prostor da se mladi ljudi obuče u čitavom nizu stručnih zanimanja u oblasti kinematografije. Paralelno, osnovali smo i Centar otvorenih resursa koji na raspolaganje institucijama i nezavisnoj kulturnoj sceni stavlja binsku opremu, rasvjetu i ozvučenje, i čitav niz druge tehničke opreme, omogućavajući da lokalna kulurna produkcija funkcioniše efikasno, profesionalno i održivo”, ističe on.
Mladi autori i nezavisna scena važni su nosioci programa, kao i ostali crnogorski gradovi i institucije (kulture) koji su se tokom godina sve više okrenuli ka Nikšiću.
“Naš plan iz 2025. godine da većinu programa zapravo realizuje lokalna scena uz stratešku pomoć EPK organizacije ostvario se. Od 2026. godine kroz programe podizanja kapaciteta, mladi autori i nezavisna scena razvijali su svoje vještine i iskustvo, tako da su sada potpuno spremni da učestvuju u titularnoj godini i sprovedu svoje ideje u djelo, što je znatno olakšalo kompletnu implementaciju projekta Nikšić EPK 2030”, priča Popović.
On ističe da su posebno ponosni što su inspirisali nezavisnu scenu, što se ogleda u novim organizacijama, udruženjima i mladim umjetnicima…
“Dio Instituta za crnu metalurgiju pretvoren je u Institut umjetnosti koji danas funkcioniše kao centralno mjesto za nezavisnu i alternativnu scenu”, podsjeća i dodaje:
“Kroz rezidencije i programe razmjene, naši umjetnici su tokom ovog perioda imali priliku da posjećuju značajne evropske kulturne centre i druge Evropske prestonice kulture, dok smo istovremeno ugostili umjetnike iz tih gradova, što je obogatilo lokalnu scenu novim idejama i vizijama. Od samog početka smo znali da Nikšić sam ne može realizovati titulu, i pozvali smo sve opštine u Crnoj Gori da budu dio ove priče. Upravo zato ćemo tokom 2030. realizovati aktivnosti i u drugim gradovima Crne Gore, čime ćemo decentralizovati kulturu i osigurati vidljivost i efekat na cijeloj teritoriji Crne Gore”, najavljuje Popović.
U takvoj atmosferi, ističe Strunjaš, nije bilo teško balansirati između lokalnog identiteta Nikšića i duha tradicije sa jedne, i evropskih očekivanja i savremenih, modernih umjetničkih i građanskih praksi sa druge strane.
“Naprotiv, bilo je plodonosno. Kombinovanje tradicije i savremenosti omogućilo nam je da kreiramo jedinstven kulturni narativ. Lokalni identitet i tradicija Nikšića nijesu se posmatrali kao prepreka, već kao inspiracija koja daje dubinu i autentičnost svim savremenim umjetničkim praksama koje implementiramo. Ta sinergija je zapravo srž našeg pristupa”, naglašava.
Sve je realizovano pažljivo i odgovorno, a Strunjaš ističe i da je urbanistički plan grada Josipa Sladea, zahvaljujući pristupu – ispoštovan.
“Sladeov plan modernog Nikšića i dalje živi kroz naš pristup kulturi i urbanom prostoru. Njegova vizija da stvori grad po mjeri čovjeka, inspirisala nas je da mapiramo gradske centre i prepoznamo ključne lokacije za “kulturne intervencije”. U narednim godinama, ta ideja biće realizovana kroz konkretne projekte koji aktiviraju javne prostore i uključuju građane u stvaranje kulturnih sadržaja. Na taj način, Nikšić postaje prostor dijaloga, kreativnosti i zajedništva, gdje se urbanistička struktura i kulturni život stapaju u harmoničan i dinamičan grad po mjeri svojih stanovnika”, poručuje ona.
Kada se 2025. govorilo o tituli, često se spominjala “transformacija”. Popović ocjenjuje da se i desila i da je jasno vidljiva.
“Naročito kroz pozitivne rezultate monitoringa i evaluacije projekta, koji se aktivno sprovode od 2025, mjereći ‘Indeks otvorenosti grada’, pokazatelj koliko su grad i građani otvoreniji u odnosu na početak ovog procesa. Na Trgu Slobode možete vidjeti ‘Kulturometar 2030. kûlu’ – interaktivni instrument koji prikazuje koliko su naši programi ispunili očekivanja i koliko su građani zadovoljni, a pozitivni rezultati otvorenosti vidljivi na Kuli odražavaju uticaj povećanog broja turista i rasta ponosa građana na svoj grad, valorizacije postojećih i novih prostora kroz nove kulturne sadržaje, dolaska evropskih i svjetskih umjetnika… Svakodnevno ažurirani podaci potvrđuju da su građani sada aktivniji, otvoreniji i spremniji da učestvuju u realizaciji projekta i da dočekuju posjetioce, što pokazuje da je Nikšić postao živ, angažovan i otvoren domaćin Evropske prestonice kulture”, opisuje on.
Uljarević dodaje da je već u 2026. godini postalo jasno da grad više neće biti isti.
“U Nikšić su počeli da dolaze kreativci i kulturni radnici iz raznih krajeva Evrope, počeli su edukativni projekti za mlade u kulturi, a u gradu su se dogodili veliki muzički i umjetnički događaji kakve nismo imali nikada ranije. Bilo je raznih izazova, ali bili smo im naredni, zahvaljujući neprekinutoj podršci Opštine Nikšić i Vlade Crne Gore, sa kojima smo usko sarađivali tokom čitavog pripremnog procesa. Ipak, najveća pomoć došla je od građana Nikšića. Kada smo pobijedili 2025. rekli smo da je do tog trenutka sve zavisilo od nas, a od tog trenutka od svih Nikšićana. Nikšićani su dobro razumjeli da su oni svi zajedno sa gradom nosioci EPK titule i da dio ponosa i dio odgovornosti treba da ponese svaki građanin. Kroz tradicionalno gostoprimstvo, kolektivnu akciju i volonterizam, karakterističnu kreativnost ljudi sa našeg podneblja, Nikšićani su opravdali titulu svog grada na najbolji način”, procjenjuje Uljarević.
Danas, na početku 2030. može se reći da Nikšić zaista živi kulturu, navodi Strunjaš.
“To se ogleda u sve većem broju kulturnih događaja na mjesečnom nivou, otvorenim prostorima za umjetnički dijalog, angažovanju lokalne zajednice i mladih, te u tome što građani aktivno učestvuju u kulturnom životu grada. Kultura se osjeća na ulicama, u parkovima, galerijama, pozorištu, ali i u svakodnevnom razgovoru, pokazujući da Nikšić više nije samo prostor koji posmatra kulturne trendove, već ih i stvara. Nikšić je danas grad sa najozbiljnijom kulturnom strategijom u regionu, i zacrtanim godišnjim izdvajanjem za kulturu od 10 odsto budžeta nakon 2030”, poručuje Strunjaš.
Tako dolazimo i do ekonomskih efekata titule i promjena u budžetu, lokalnoj ekonomiji, kapitalnim investicijama i turizmu…
“Od samog početka kandidature, Opština Nikšić je pokazala opredjeljenje za ulaganje u kulturu. Izdvajanje za kulturu poraslo je na osam odsto, a nakon osvajanja titule osnovan je i zaseban Sekretarijat za kulturu, koji je omogućio bolju koordinaciju EPK programa i Programa razvoja kulture. Zahvaljujući partnerstvu sa IPC Technopolis, Nikšić je postao nacionalni i regionalni hub kreativnih industrija, što je osiguralo ostanak velikog broja mladih ljudi, čime je podignut kvalitet života i aktivnost u gradu. Realizovani su značajni kapitalni projekti, uključujući Dom revolucije, Bedem, uređenje prostora oko Dvorca Kralja Nikole, kao i kulturna revitalizacija ruralnih i industrijskih područja. Sve ovo, uz povećanje broja turista, doprinijelo je rastu BDP-a, poboljšanju turističke ponude, renoviranju i stvaranju novih smještajnih kapaciteta. Građani su aktivno uključeni u kreiranje kulturnih i turističkih sadržaja, čime je grad postao dinamičniji i privlačniji za sve”, poručuje Popović.
Uljarević dodaje je kulturni turizam promijenio percepciju grada koji je decenijama bio vezivan za industrijsku prošlost, te potvrđuje i da su ulaganja u kulturu povukla i druge sektore kao što su mali biznisi, kreativne industrije, turizam…
“EPK projekat je privukao novu vrstu turista u Nikšić i Crnu Goru, onih turista koji prate najznačajnije kulturne manifestacije u svijetu i koji dolaze sa željom da dožive autentično kulturno iskustvo, a ne samo da uživaju u prirodnim ljepotama, hrani i gostoprimstvu. Kroz EPK projekat, Nikšić je postao predvodnik ove vrste turizma u Crnoj Gori, a čitava privreda, kreativni, ugostiteljski i turistički sektor zapravo su pratili potrebe tih novih posjetilaca i njima se prilagođavali, trudeći se da kulturna ponuda našeg grada bude jedinstvena, prepoznatljiva i uvijek svježa”, ističe on.
Na pitanje postoji li opasnost da se, nakon ove, 2030. godine, finansijska podrška kulturi i samom Nikšiću ponovo svede na minimum, Uljarević odgovara da snaga zapravo leži u samom gradu i da ulaganja neće nestati ili prestati.
“Finansijska podrška koju je EPK projekat dobio višestruko se vratila u lokalnu ekonomiju, pokazujući da je i na kratkoročnom planu EPK projekat zapravo veliki pokretač privredne djelatnosti. EPK titula nije prolazna – već je grad zauvijek nosi, kao što ni članstvo u UNESCO mreži kreativnih gradova nije vremenski ograničeno. To znači da ulaganje u kulturni i kreativni sekor Nikšića neće odjednom prestati da donosi višestruke benefite gradu i zemji samo zato što se završila 2030. godina. Mi smo još u fazi apliciranja zamislili projekat ‘Nikšić – Otvoreni grad’ kao nešto mnogo dugotrajnije, a strateški dokumenti na opštinskom nivou utemeljuju održivost EPK legata kao ključnog nikšićkog resursa za budućnost”, navodi Uljarević.
On podsjeća i da su svi projekti u oblasti infrastrukture napravljeni tako da zadovolje realne potrebe kulturne scene, koje su postojale i prije EPK titule i nastaviće da postoje i nakon ove, 2030. godine.
“Isto tako, veliki dio programa bio je fokusiran na razvoj kapaciteta, naročito tokom pripremnih godina, sa ciljem da nakon EPK projekta u Nikšiću ostanu ljudi koji znaju i imaju kapacitete da realizuju savremene umjetničke projekte velikog formata. Kroz budžet projekta već su obezbijeđena sredstva i za legatske aktivnosti tokom 2031. godine. EPK organizacija nastaviće da postoji i nakon 2031. i radi na dugoročnom legatu projekta, i širenju znanja ka drugim gradovima u Crnoj Gori, naročito onima koji planiraju da budu naredna EPK iz Crne Gore”, poručuje Uljarević.
Na pitanje kako pamte prethodnih pet godina, od 2025. kada je titula potvrđena, Strunjaš navodi da je u pitanju “period intenzivne kreativnosti, zajedničkog rada i učenja, tokom kojeg je Nikšić kroz kulturu doživio pravu transformaciju”
“To je vrijeme kada su građani, umjetnici i lokalna zajednica zajedno gradili novu viziju grada”, ističe ona.
Da li je kultura, pa i sami proces titule, u nekom trenutku bivao instrumentalizovan zarad političkog ili promocije nekog pojedinca, stranke, institucije, te koliko je politika uopšte povezana sa ovom titulom, događajima u prošlosti, sadašnjim i onima koji nas čekaju, Strunjaš odgovara da su i titula i benefiti koje donosi mnogo iznad dnevne politike.
“Proces same kandidature Nikšića za EPK, a potom i osvajanje, uvijek je imao kulturni fokus i upravo je to njegova snaga. EPK titula i kulturni događaji nijesu bili, niti smiju biti, instrumentalizovani radi promocije pojedinaca, stranaka ili ustanova. Glavni cilj jeste i ostaje kultura i zajednica, odnosno želja da Nikšić kroz ovu titulu iskaže svoj autentični kulturni potencijal i razvija održive prakse za budućnost”, poručuje Strunjaš.
Na pitanje šta bi poručili Nikšiću i Nikšićanima iz 2025. ili s početka 2026. godine, iz perspektive 2030, Popović odgovara:
“Važno nam je što smo tada vjerovali u grad i u njegov potencijal. Nikšić je oduvijek imao velike ambicije koje su često ostajale nedovršene, poput Doma revolucije. Njegovi građani su uvijek razmišljali kritički, težeći ostvarenju punog potencijala svog grada. Proces pripreme za EPK bio je platforma za iniciranje promjena koje su već danas vidljive i koje će se nastaviti i nakon 2030, jer sada ih je teško obuzdati i znamo da će grad nakon 2030. nastaviti da diše punim plućima”, ističe Popović, a Strunjaš dodaje:
“Želimo da 2030. ostane istorijski upamćena kao godina u kojoj je kultura postala srž identiteta Nikšića”.
