U svjetskom trgovinskom ratu koji su započele SAD pokazuje se iznova da je „politička potrošnja“ jedan od najčešće primjenjivanih neizbornih oblika političke participacije građana, ne samo u EU.
Za samo jedan euro, naljepnica sa znakom „stop“ i natpisom „bojkot američkih proizvoda“ preko zastave SAD, može da se kupi u online-prodavnicama u zemljama Zapadne Evrope za koje su SAD od kraja Drugog svjetskog rata najznačajniji politički i ekonomski partner na planeti. Ili su barem to bile dok uvođenjem carina na uvoz iz skoro čitavog svijeta i kršenjem sporazuma o slobodnoj trgovini, američki republikanski predsjednik Donald Tramp nije započeo svjetski trgovinski rat.
Vlade pojedinačnih država, kao i Evropska komisija, brižljivo vagaju odgovor na Trampove mjere. Građani mogu sa manje diplomatske uviđavnosti ili političke kalkulacije, vođeni sopstvenim političkim i etičkim uvjerenjima, da odlučuju kako da se postave u trgovinskom ratu koji su započele SAD.
Potrošačima u Evropi nude se silni američki proizvodi i usluge – od Mekdonalds (McDonalds) hamburgera, putera od kikirikija ili Pringls (Pringles) čipsa, preko Koka-kole (Coca-Cola), soka od narandže, Starbaks (Starbucks) kafe, viskija ili donjeg veša Viktorija sikret (Victoria Secret) do kupovine preko Amazona ili korišćenja Gugla, Fejsbuka ili PejPala…
U nizu zemalja Evropske unije potrošači su se već okrenuli protiv SAD.
Istraživanje Lund Univerziteta u Švedskoj pokazalo je da je većina potrošača te zemlje spremna da bojkotuje američke proizvode i usluge, 20 odsto građana to već čini. U Francuskoj je, prema anketi instituta Ifop, 57 odsto građana spremno da bojkotuje sve sa oznakom „made in USA“, skoro trećina kaže da već to čini. U Njemačkoj aktivisti inicijative „Baj from EU“ (Buy from EU) u samoposlugama američke proizvode postavljaju naopačke da bi sugerisali kupcima zemlju porijekla i – mogućnost bojkota.
Često se čuju ocjene da bojkoti neće uništiti ili bitno nauditi moćnim američkim koncernima. No cilj građana i nije da neku kompaniju unište, jer znaju da je to nerealno. Ali bojkot utiče na ugled određene marke ili firme. A istorija potrošačkog bojkota pokazuje da on može da bude i veoma uspješan.
Politikolozi govore o „političkoj potrošnji“ i ona je, po ocjeni istraživača, postala jedna od najčešće primjenjivanih neizbornih formi političke participacije. Autorke istoimene knjige Ditlind Štole i Mišel Mikeleti smatraju da politička potrošnja znači da „potrošači koriste tržište kao političku arenu sa ciljem da promjene institucionalne ili tržišne prakse za koje smatraju da su etički, ekološki ili politički sporne“.
Britanski magazine „Etikal konzjumer“ (Ethical Consumer) podsjeća da je jedan od prvih uspješnih potrošačkih bojkota bio 1791. u Engleskoj. Pošto je Parlament odbio da ukine ropstvo, aktivisti su pozvali na bojkot šećera koji proizvode robovi. Prodaja je opala za gotovo polovinu, dok se u roku od dvije godine udesetostručila prodaja šećera iz Indije, koji nije bila iz robovske proizvodnje. Trgovci su, ostavši bez izbora, počeli da prodaju samo šećer sa oznakom da ga prave „slobodni ljudi“.
I u novijoj istoriji je bilo više uspješnih bojkota. Možda najpoznatiji je 1959, kada je u Velikoj Britaniji započet bojkot proizvoda iz Južne Afrike. Bio je zamišljen kao forma pritiska na vlasti u toj zemlji zbog politike rasne segregacije i tlačenja većinskog crnog stanovništva od strane bijele manjine. Počelo se sa bojkotom južnoafričkog voća i povrća, a kasnije su cilj kampanje, koja se raširila i na druge evropske zemlje, postale razne firme koje su poslovale sa aparthejd režimom. On je okončan 1994. godine, ne baš zbog bojkota tamošnjih proizvoda i firmi, ali je bojkot odigrao važnu ulogu u izolovanju rasističkog režima u Pretoriji.
Međunarodna, 2005. započeta kampanja BDS (Bojkot, Dezinvesticije, Sankcije) želi da, zalažući se za bojkot, obustavu investicija i ekonomske sankcije prema Izraelu, izvrši, kako navode pokretači BDS-a, „nenasilni pritisak na ovu zemlju“. I to, da bi se „poštovalo međunarodno pravo“ i okončala okupacija palestinskih teritorija, uklonila izraelska tzv. bezbjednosna barijera na Zapadnoj obali, priznala građanska i ljudska prava palestinskih stanovnika Izraela i dalo pravo palestinskim izbjeglicama da se vrate u kuće i na posjede sa kojih su protjerani.
Pokret BDS djeluje sa promjenljivim uspjehom, stalno suočen sa optužbama Izraela da je antisemitski, koju je procjenu usvojilo više zemalja, kao SAD, Njemačka, Austrija ili Češka. U Njemačkoj je pokret BDS, na temelju sumnje da je ekstremistički, pod prismotrom Saveznog ureda za zaštitu ustavnog poretka. Od početka rata u Gazi u kojem je ubijeno preko 50.000 Palestinaca, građani u zemljama širom svijeta više podržavaju pozive BDS-a za bojkot.
U lecima koji se dijele ispred samoposluga francuskog lanca Karfur (Carrefour) u Francuskoj i Belgiji, inicijative koje pozivaju na bojkot ukazuju na angažman ove kompanije, preko izraelskih partnera, u naseljima na okupiranoj Zapadnoj obali. Njihovu gradnju Međunarodni sud pravde ocijenio je kao ilegalnu. Prema navodima na sajtu https://www.retaildetail.eu/ namijenjenom korisnicima u trgovinskoj branši, Karfur je pod pritiskom bojkota u januaru zatvorio sve svoje samoposluge u Omanu i već u novembru 2024. u Jordanu.
Tokom 1970-ih započet je bojkot švajcarskog koncerna Nesle (Nestlé) zbog neprimjerenog načina reklamiranja mleka u prahu za bebe, za koji se pokazalo da je doveo do neuhranjenosti i oboljenja djece, prije svega zemljama Afrike. Kao odgovor na bojkot kampanju, Svjetska zdravstvena organizacija je 1981. usvojila Međunarodni kodeks o načinu reklamiranja i prodaje zamjene za majčino mlijeko. Njime su preporučena ograničenja u marketingu da bi se osiguralo da se majke ne odvraćaju od dojenja i da se zamjene za mlijeko, ako su nužne, koriste na bezbjedan način. Stotinak zemalja svijeta je do danas pretočilo odredbe Kodeksa u nacionalne propise.
Aktuelne inicijative građana nisu usmerene samo protiv trgovinskog rata koji je svetu objavio američki predsednik Tramp. „Ovde je reč i o ulozi ličnosti iz sveta biznisa koje nisu demokratski izabrane, kao što su Ilon Mask i šefovi velikih tehnoloških i kompanija iz oblasti socijalnih medija i o njihovim ličnim interesima i uticaju, kako ih građani vide“, navode Erin O‘Brajen i Džustine Koniber sa australijskog Grifits Univerziteta u tekstu objavljenom krajem marta na međunarodnoj akademskoj platformi The Conversation ( https://theconversation.com ).
Njemački profesor ekonomije, specijalista za onlajn trgovinu Gerit Hajneman u razgovoru za Prvi program njemačke televizije ARD ukazuje da je „uvoz iz SAD ogroman“ i da kada on zbog bojkota opada „automatski prodaja EU-proizvoda ide na gore“. „Može se očekivati da će svi evropski proizvođači potrošne robe kao i njemački proizvođači od toga da profitiraju“, zaključio je Hajneman.
Učešćem u bojkotu građani šalju poruku i sopstvenim političarima – poruku da su i te kako spremni da se angažuju i jasno iskažu svoje mišljenje, ako imaju pravi povod i temu koja „boli“, bilo da je riječ o ratu u Gazi ili odnosima sa SAD. Ili kako su povodom bojkota američkih proizvoda i usluga sažele istraživačice O’Brajen i Koniber: „Kao potrošači i investitori, pojedinci mogu da vode sopstveni trgovinski rat i tako pošalju jasnu poruku. Tramp možda nije spreman da čuje šta kažu vođe iz savezničkih zemalja, ali ako se pritisak potrošača i investitora nastavi, možda će ipak htjeti da sasluša glas američkih kompanija“.
