Građani u Crnoj Gori mogu se zakonito prisluškivati na dva načina.
U prvom slučaju, mjere tajnog nadzora (MTN), na obrazloženi predlog državnog tužilaštva, odobrava sudija za istragu. Druga mogućnost je da na predlog direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), Vrhovni sud donosi odluku o primjeni MTN.
U prošloj i 2022. godini, u Crnoj Gori, na predlog državnih tužilaštava, sprovedeno je 775 mjera tajnog nadzora, što je dovelo do optuženja ukupno 34 lica. To, međutim, nije konačan broj onih koji su u prethodne dvije godine “slušani” jer je podatak o broju građana koji su bili “na mjerama” Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) i dalje, rješenjem Vrhovnog suda, označen stepenom tajnosti, pišu „Vijesti“
Sa druge strane, iako zakon predviđa tu mogućnost, u istom periodu, u osnovnim i višim sudovima nijedan građanin nije pozvan da izvrši uvid u prikupljeni materijal sprovođenjem mjera tajnog nadzora, a ANB je, od januara 2020. godine do 1. jula 2024. samo jednom građaninu Crne Gore omogućila uvid u dokumentaciju i mjerama tajnog nadzora.
U 2023. godini, državna tužilaštva u Crnoj Gori su predložila 241 MTN, od kojih su sudije za istragu usvojile 176 predloga. Formirano je 99 predmeta, a MTN su dovele do optuženja osmoro lica.
Prethodne, 2022. godine, državna tužilaštva su formirala 102 predmeta i predložila čak 599 mjera koje su, kako se navodi u Izvještaju o radu Vrhovnog državnog tužilaštva, dovele do optuženja 26 lica.
“Nepotpuna i neprecizna normativna definisanost ovih mjera u procesnom zakoniku – a koja po mom mišljenju nije bila slučajna ni nesvjesna, umnogome doprinosi tome da je teško uopšte i naslutiti, a kamo li utvrditi razmjere tih zloupotreba prema građanima ove države. Otuda i tolika disproporcija u broju odreðenih MTN (jer je to javni podatak), u odnosu na osnovu njih broj procesuiranih predmeta i na broj građana koji su dobili informaciju da su nekada bila na udaru tih mjera. Radi se o vrlo domišljatoj zakonskoj postavci da, ukoliko dobijete informaciju da ste bili pod mjerama imate pravo na uvid u prikupljeni materijal. Trik je u tome da član 162 Zakonika o krivičnom postupku daje potpuno paušalno pravo državi da vam tu informaciju jednostavno nikada ne saopšti, a koje pravo ona naravno koristi u punom kapacitetu”, ističe advokatica Andrijana Razić.
Poređenja radi, u Crnoj Gori je od 1. januara 2010. godine, nakon što je te godine zakonskim izmjenama uvedena mogućnost primjene MTN, do 11. novembra 2016. godine na MTN bilo 2.328 građana, saopšteno je svojevremeno “Vijestima” iz Uprave policije.
Institut alternativa je objavio podatak da je od 2009. do 2015. godine pod MTN bilo 846 građana, od kojih je samo 19 pravosnažno osuđeno.
Sa druge strane, i dalje je nepoznat broj mjera tajnog nadzora o kojima, na predlog direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB), donosi odluku Vrhovni sud jer je ova sudska instanca taj podatak označila stepenom tajnosti.
Podsjećamo, ova informacija prvi put je, nakon 2009. godine, objavljena u “Vijestima” krajem januara 2021. godine. Kako je tada saopšteno, ANB je 2020. godine, od Vrhovnog suda, zatražila odobrenje za 42 slučaja tajnog nadzora.
“U toku 2020. godine Vrhovnom sudu su dostavljena 42 predloga. Svi predmeti su, od strane Agencije, označeni kao ‘tajni’, pa vam osim broja, a od odredbi Zakona o tajnosti podataka, druge informacije ne možemo dostaviti”, rečeno je tada “Vijestima”.
To je, ujedno, bilo i prvo zvanično objavljivanje podataka poslije 13 godina nakon što je ANB proglasila tajnim informacije o odobravanju zahtjeva za sprovođenje ovih mjera. Prvo, a do danas i poslednje jer je na upit “Vijesti” iz Vrhovnog sudu rečeno da je “podatak o broju lica koja su pod mjerama tajnog nadzora koje donosi Vrhovni sud označen stepenom tajnosti”.
MTN, u koje, između ostalog, spada tajni nadzor i snimanje telefonskih razgovora i drugih komunikacija na daljinu, presrijetanje, prikupljanje i snimanje računarskih podataka, ulazak u prostorije radi tajnog fotografisanja i video i audio-snimanja u prostorijama i tajno praćenje i video i audio-snimanje lica i predmeta, mogu se primjenjivati po dva osnova.
Zakonikom o krivičnom postupku (ZKP) definisane su nadležnosti za određivanje MTN. ZKP propisuje situacije u kojima MTN, uz obrazloženi predlog državnog tužioca, pisanom naredbom određuje sudija za istragu. To znači da državni tužilac ima obavezu da obrazloži predlog za određivanje mjera, taj obrazloženi predlog dostavlja sudiji za istragu, koji u situacijama kada prihvati obrazloženi predlog državnog tužioca donosi pisanu naredbu o određivanju MTN.
Na drugoj strani, kako se navodi u Zakono o ANB, direktor Agencije izdaje pisani nalog za praćenje i osmatranje na osnovu prethodne odluke predsjednika Vrhovnog suda Crne Gore.
Crnogorska javnost se permanentno bavi mjerama tajnog nadzora. Iako je prošlo već četiri godine od svrgavanja DPS vlasti, ne može se reći da je ova oblast suštinski reformisana. I dalje ostaje veliki broj nepoznanica.
Kao što je već rečeno, i dalje su tajni podaci o sprovođenju MTN u okviru ANB ali, čini se, jedna od ključnih nepoznanica je šta se dešava sa podacima i informacijama koji su prikupljeni na ovaj način a nisu iskorišćeni u krivičnom progonu građana koji su bili na mjerama.
Zakon u ovim slučajevima, kad su u pitanju državna tužilaštva, predviđa uništenje tog materijala ali, prije toga, “obavještavanje lica prema kome je preduzeta mjera tajnog nadzora u slučaju kad ne dođe do pokretanja krivičnog postupka”. To lice ima pravo uvida u prikupljeni materijal, osim ako sudija za istragu procijeni da postoji osnovana bojazan “da bi obavještavanje lica ili uvid u dobijeni materijal moglo da predstavlja ozbiljnu opasnost po život i zdravlje ljudi ili bi moglo ugroziti neku od istraga koje su u toku ili iz drugih opravdanih razloga”, kako se navodi u članu 162 ZKP.
“Čitav sistem koji prepoznaje naš ZKP, koji treba dodatno nadograđivati, ima i svoju tamnu stranu. Mogućnost zloupotrebe, prekoračenja u određivanju i slično, definisali bismo kao opasnost od povrede ljudskih prava, posebno prava na privatnost. U traženju ove ravnoteže naš zakonodavac je i propisao normu koju pominjete. Jasno je da u slučaju nepokretanja krivičnog postupka, pravilo je da se lice koje je bilo predmet ovih mjera, obavijesti i izvrši uvid prije uništavanja materijala, dok je neobavještavanje izuzetak od ovog pravila. Prva dva razloga su jasno postavljena i nesporno imaju u praksi često svoje opravdanje. Iz ‘drugih opravdanih razloga’ je kaučuk odredba pod koju možemo podvesti bilo što. Da konkretno odgovorim na vaše pitanje: nije definisana i omogućava da izuzetak postane pravilo, što i statistika jasno dokazuje. Ovaj dio norme ne treba mijenjati, već brisati”, kaže za “Vijesti” pravnik Sergej Sekulović, bivši ministar unutrašnjih poslova u Vladi Zdravka Krivokapića.
I ANB ima obavezu uništavanja materijala ali samo u slučaju “posebne opravdanosti i hitnosti” koja zahtijeva da se otpočne primjena sredstva i metode i prije odluke predsjednika Vrhovnog suda. Ukoliko predsjednik Vrhovnog suda, odnosno sudija koji ga zamjenjuje, u roku od 48 časova ne odobri primjenu tog sredstva i metode, Agencija je dužna da obustavi njegovu primjenu, a podatke i dokumenta na kojima su ti podaci zabilježeni uništi. Takođe, u Zakonu se ističe da registri i zbirke podataka ANB ne mogu sadržati podatke o ličnosti čije prikupljanje nije u nadležnosti Agencije. Ukoliko Agencija dođe u posjed takvih podataka, dužna je da ih neodložno uništi.
U izveštajima Vrhovnog državnog tužilaštva se navodi da je 2022. u 27, a u prošloj godini u 18 slučajeva, sudija za istragu obaviješten da prikupljene materijale sprovođenjem MTN uništi. U istraživanju “Vijesti”, međutim, pokazalo se da, barem u osnovnim i višim sudovima u Podgorici i Bijelom Polju, koji su odgovorili na upite poslate na osnovu Zakona o dostupnosti informacija, došlo do uništavanja prikupljenih podataka i nformacija, do 1. jula ove godine, u samo devet slučaja.
Od 1. janura 2022. godine do prvih dana jula 2024. godine, dakle, u devet crnogorskih sudova, sedam osnovnih i dva viša, sudije za istragu odobrile su primjenu 210 MTN, bilo je devet slučaja uništavanja podataka i informacija prikupljenih primjenom MTN. Sa druge strane, u period 2022/23. godina, prema izvještajima Vrhovnog državnog tužilaštva, naloženo je uništavanje materijala u 45 predmeta.
Zašto se javlja ovaj očigledan nesrazmjer nema objašnjenja jer, kako su u Vrhovnom državnom tužilaštvu rekli “Vijestima”, “shodno odredbama Zakonika o krivičnom postupku kojima je regulisano postupanje u vezi sa mjerama tajnog nadzora (VDT) nije ovlašćeno da daje mišljenje po zahtijevu sudije za istragu u smislu čl. 162 ZKPa”. Dodaju da nisu u obavezi da vode evidenciju o uništavanju materijala prikupljenog primjenom mjera tajnog nadzora, ako i o drugim radnjama koje preduzimaju sudija za istragu i postupajući tužilac.
“Sada se postavlja drugo ključno pitanje, kako se vrši nadzor? Da li je dovoljna zaštita to sto odlučuje sudija za istragu, konsultujući tužioca? Kako parlamentarni nadzor u ovom dijelu ne može, zbog prirode stvari, pokazati punu efikasnost, mislim da treba uvesti dodatne mehanizme. Jedna ideja bi bila da se u nadzor uključi Vrhovni sud, kroz predsjednika ili vijeće, Zakon o ANB-u tu može dati određene smjernice, ili Ustavni sud, što bi sa aspekta zaštite ljudskih prava bilo elegantnije rješenje, ali se postavlja pitanje da li bi u tom slučaju bilo potrebno mijenjati Ustav”, pita Sergej Sekulović.
U svakom slučaju, nezakonito zadržavanje podataka i informacija prikupljenih primjenom MTN povećava stepen opasnosti da se ovaj materijal koristi u druge svrhe protiv lica koje je bilo na mjerama, a protiv njega nije pokrenut krivični postupak.
Otvoreno je i pitanje šta se dešava sa podacima i informacijama koje prikuplja ANB sprovodeći MTN uz dozvolu predsjednika Vrhovnog suda. U članu 16 Zakona se navodi da ukoliko ANB dođe do podataka o ličnosti čije prikupljanje nije u nadležnosti Agencije, dužna je da ih neodložno uništi.
ANB uspostavlja i vodi registre i zbirke ličnih i drugih podataka koje prikupi u vršenju poslova iz svoje nadležnosti, kao i dokumenata o tim podacima i organizuje njihovo korišćenje i čuvanje.
U članu 16 Zakona o ANB se navodi da registri i zbirke podataka ne mogu sadržati podatke o ličnosti čije prikupljanje nije u nadležnosti Agencije ili koji se ne odnose na svrhu radi koje su podaci prikupljeni.
Takve podatke i dokumenta Agencija bez odlaganja uništava nakon uvida predsjednika Vrhovnog suda, odnosno Vijeća sudija Vrhovnog suda. Uništavanje podataka i dokumenata vrši komisija koju obrazuje direktor Agencije, sačinjava se zapisnik koji potpisuju članovi komisije koji prisustvuju uništavanju podataka i dokumenata. Zapisnik o uništavanju podataka i dokumenata Agencija dostavlja na upoznavanje predsjedniku Vrhovnog suda, odnosno Vijeću sudija Vrhovnog suda.
Javnost i građani su do sada ostali nedostupni podaci o uništavanju materijala koji je prikupljao ANB, ali im se zato ostavlja druga mogućnost. U članu 18 Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost se navodi da je “Agencija (je) dužna da građanina, na njegov pisani zahtjev, obavijesti da li su preduzimane mjere prikupljanja podataka o njemu i da li Agencija vodi evidenciju njegovih ličnih podataka i da mu, na njegov pisani zahtjev, stavi na uvid dokumenta o prikupljenim podacima” u roku od 30 dana od prijema zahtjeva. U stavu 3 se objašnjava da ANB nije dužna da pruži ove informacije “ako bi obavještenje otežalo ili onemogućilo izvršenje poslova Agencije ili bi moglo dovesti do ugrožavanja bezbjednosti drugog lica, o čemu će pisano obavijestiti podnosioca zahtjeva u roku od 15 dana”.
Zanimljivo je da ANB, u informaciji dobijenoj po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, navodi da je iz Bara, decembra 2020. godine, podnijet zahtjev kojim je zatraženo da se da se odgovori da li vodi evidenciju ličnih podataka ovog lica, te da mu dostavi “cjelokupnu dokumentaciju iz registara i zbirki podataka o preduzimanim mjerama prikupljanja podataka prema njemu”. ANB, međutim, poslije tri i po godine, naglašava da je “predmet još uvijek u radu”.
U 2021. godini, na 35 zahtjeva, ANB je odgovorila da nije preduzimala mjere prikupljanja podataka a u četiri slučaja Agencija se pozvala na član 18 stav 3. ANB je jednom licu, nastanjenom u Podgorici, omogućila uvid u dokumenta o prikupljenim podacima, dok po zahtjevu iz Beograda, kako se navodi, nije odlučivano, ali nije naveden razlog.
U 2023. godini bilo je 17, a do 1. jula ove godine još 12 zahtjeva. Od 29 zahtjeva, na 14 je odgovoreno praktično priznanjem da su podnosioci bili na mjerama, ali da se ne može udovoljiti njihovom zahtevu… Advokatu Igoru Ćetkoviću iz Ulcinja je rečeno da se lice koje zastupa, “iz R. Kosovo sa privremenim boravkom u Ulcinju”, nalazi u evidencijama Agencije “po osnovu davanja mišljenja za dobijanje dozvole za privremeni boravak imenovanog u Crnoj Gori u prethodnom periodu, o čemu je nadležnom organu prosljeđivano pozitivno mišljenje”.
Dakle, ANB je od januara 2020. godine do 1. jula 2024. samo jednom građaninu Crne Gore omogućila uvid u dokumentaciju i MTN. Na drugoj strani, u istom periodu, o MTN koje se sprovodi na predlog državnih tužilaštava, uz odobrenje sudija za istragu, nijednom građaninu nije omogućeno da izvrši uvid u prikupljeni materijal.
Advokatica Andrijana Razić ističe da ne treba posebno isticati niti se može dovoljno naglasiti zašto je važno da građanin nad kojim su bile primijenjene ove mjere dobije informaciju o tome i da pregleda pribavljeni materijal prije njegovog uništenja.
“Sama činjenica da vam je neko mjesecima kršio najvažnija i najzaštićenija ljudska prava a da se ispostavilo da za to nije imao dovoljno razloga niti kvalitetnog pravnog osnova, ukazuje na ogromnu potencijalnu opasnost koje niste ni bili svjesni i koja se u svako doba može ponoviti a da vi to i dalje ne znate. Sama spoznaja da ste bili predmet interesovanja policijskih i pravosudnih organa i iz kojih razloga, kao i sadržaj prikupljenog materijala, može puno toga da vam osvijesti, da vam ukaže i da vas upozori,” ističe Razić.
Ona kaže da je odavno je postala “javna tajna” da se u Crnoj Gori navedene mjere koriste često i uglavnom bez legitimnog zakonskog osnova.
“U najvećem broju slučajeva mjere tajnog nadzora uopšte ni nemaju za cilj otkrivanje i dokazivanje krivičnih djela i činilaca, već neke sasvim druge motive i agende. U tim smislu, ovi podaci nisu nimalo iznenađujući i oni upravo potvrđuju moj odavno formirani stav da se po pitanju korišćenja MTN dominanatno radi o masovnoj zloupotrebi od strane državnih organa, u neke ne tako plemenite i moralne svrhe”, zaključila je Razić.
