Ustavni sud Crne Gore je na današnjoj sjednici odbacio predloge za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti Temeljnog ugovora zaključenog između države i Srpske pravoslavne crkve (SPC) i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica.
Kako je saopšteno u odluci, Ustavni sud je utvrdio da zaključenjem Temeljnog ugovora u ime Crne Gore od strane Vlade Crne Gore, gdje su kao strane ugovornice označene Crna Gora i Srpska pravoslavna crkva, nije prekoračena nadležnost Vlade iz člana 100 Ustava.
– Ustav ne uređuje način i postupak zaštite ljudskih prava i sloboda već, saglasno odredbi člana 16 tačka 1 i 5 Ustava, daje ovlašćenje zakonodavcu da, uz poštovanje ustavnih principa, uredi način njihovog ostvarivanja, kada ocijeni da je to neophodno i da uredi druga pitanja od interesa za interesa za Crnu Goru. Članom deset ovog Zakona propisano je da se „pojedina pitanja od zajedničkog interesa za Crnu Goru i jednu ili više vjerskih zajednica mogu urediti ugovorom koji zaključuju Vlada Crne Gore i vjerske zajednice. Stoga, budući da Zakon o slobodi vjeroispovjesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, uz Ustav Crne Gore, baštini pravo na slobodu vjeroispovjesti, dajući mogućnost vjerskim zajednicama uobličavanja pravnih okvira garantovanih prava i slobode i praktikovanja vjeroispovjesti putem zaključivanja ugovora koje u ime Crne Gore zaključuje Vlada Crne Gore, te polazeći od ustavne obaveze države da obezbijedi ostvarivanje ljudskih prava među kojima je i ovo, Ustavni sud nalazi da zaključivanjem Temeljnog ugovora između Crne Gore i SPC, kao stranama ugovornicama, gdje je u ime Crne Gore takav ugovor potpisan od predsjednika Vlade Crne Gore, nije povrijeđeno načelo podjele vlasti iz člana 11 Ustava, niti je Vlada Crne Gore prekoračila ovlašćenje koje crpi iz nadležnosti propisane članom 100 Ustava. Naprotiv, obezbijeđeno je poštovanje ustavnosti i zakonitosti iz člana 145 Ustava jer je Temeljni ugovor zaključen od strane ovlašćenog lica u skladu sa Ustavom i Zakonom o slobodi vjeroispovjesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, budući da nije mogao biti zaključen kao međunarodni ugovor jer je riječ o vjerskoj zajednici a ne državnom subjektu. Dok je sa druge strane Crna Gora po Ustavu, međunarodnim ugovorima i pomenutom Zakonu, u obavezi da obezbijedi realizaciju prava koja garantuje – navodi se u odluci Ustavnog suda.
Takođe, Ustavni sud je, nakon razmatranja postupka donošenja osporenog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, kao i sadržine osporenih odredaba čl. 5, 7. i 19. tog Zakona, utvrdio: da su ispunjeni uslovi da se odbije predlog za utvrđivanje neustavnosti Zakona; da nema osnova za pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti osporenih odredaba Zakona i da su se stekli uslovi za odbacivanje zahtjeva za obustavu izvršenja osporenih odredaba Zakona, odnosno radnji preduzetih na osnovu osporenih odredaba člana 7. Zakona.
– S obzirom na to da se osporenim Zakonom uređuje način ostvarivanja sloboda i prava građana, tj. sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti, koji Zakon, saglasno Amandmanu IV stav 1. na Ustav Crne Gore, većinom glasova donosi Skupština Crne Gore, Ustavni sud je utvrdio da je za ocjenu formalne ustavnosti Zakona, odnosno postupka njegovog donošenja neposredno mjerodavna odredba člana 91. stav 1. Ustava, iz koje proizilazi da Skupština odlučuje većinom glasova prisutnih poslanika, na sjednici kojoj prisustvuje više od polovine svih poslanika. S tim u vezi, Ustavni sud je, na osnovu Zapisnika sa sjednice prvog vanrednog zasijedanja, broj: 00-62/21-1, od 20. januara 2021. godine i Izvještaja o prisustvu i glasanju na toj sjednici, utvrdio da je na toj sjednici prisustvovao 41 poslanik i da je o Predlogu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, primjenom elektronskog sistema za glasanje, glasao 41 poslanik, od kojih je 41 glasao -„za”. S obzirom na to da je od 81 poslanika u Skupštini Crne Gore na toj sjednici prisustvovao 41 poslanik i da je za osporeni Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica glasalo svih 41 poslanika, Ustavni sud je utvrdio da je donijet većinom glasova prisutnih poslanika koji čine više od polovine svih poslanika, odnosno na način utvrđen odredbama člana 91. stav 1. i Amandmana IV stav 1. na Ustav. Ustavni sud je ocijenio da zakonodavac osporenim odredbama čl. 5, 7. i 19. Zakona nije prekoračio svoja ovlašćenja iz odredbe člana 16. tač. 1. i 5. Ustava, niti je povrijedio ustavne principe o vladavini prava, iz odredbe člana 1. stav 2. Ustava.
U konkretnom slučaju, Ustavni sud je ocijenio da su osporene odredbe čl. 5, 7. i 19. Zakona (kojima su izmijenjene odredbe čl. 18, 19, 20, 21. i 24. i brisani čl. 61, 62, 63. i 64. osnovnog teksta Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica (…)), u nomotehničkom i sadržinskom smislu, precizne i da zadovoljavaju zahtjeve pravne sigurnosti i vladavine prava iz Ustava, kao i standard zakonitosti u smislu stavova Evropskog suda za ljudska prava. Naime, svaka vjerska zajednica, saglasno izmijenjenoj odrebi člana 18. stav 1. Zakona, koja je u skladu sa ovim zakonom upisana u Jedinstvenu evidenciju vjerskih zajednica ima svojstvo pravnog lica. Izmijenjenim odredbama člana 18. st. 2, 3. i 4, čl. 19, 20, 21. i 24. propisano je: (…). Osporenom odredbom člana 19. Zakona brisane su odredbe čl. 61, 62, 63. i 64. osnovnog teksta Zakona – navedeno je, između ostalog, u rješenju.
Treba ostaći da su protiv ovih odluka glasale DPS-ove sudije Goran Šćepanović i nedavno izabrana Dragana Đukranović. Međutim, njih dvoje su ostali u manjini tako da je na ovaj način institucionalno stavljena tačka na DPS-ov progon Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori.
