Njegovo Visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, služio je danas, 8. marta 2024. godine, Svetu arhijerejsku Liturgiju u Pećkoj Patrijaršiji uz sasluženje sveštenstva Mitropolije crnogorsko-primorske i Eparhije raško-prizrenske.
Mitropolit je u besjedi vjernom narodu prenio blagoslov i pozdrav Patrijarha srpskog Porfirija i kazao da je velika radost za cio srpski narod kada vidimo da Patrijarh dolazi u svoje sjedište i kada se monaštvo, sveštenstvo i vjerni narod oko njega okuplja.
”Vidimo svetost i svjetlost naših svetinja na KiM i njihovu čudesnu moć. Vidimo da je naše vjekovno ognjište Kosova i Metohije, ognjište cijelog srpskog roda, raspaljeno i da nas sve grije svojom blagodaću, svjetlošću, svojim živonosnim milinama”, rekao je Mitropolit u Pećkoj Patrijaršiji i dodao da svoje brige, patnje, sumnje i sve ono što ne možemo sami da podnesemo, prepustimo Bogu, a on će pomoći, prosvijetliti naše puteve, sabrati nas, ukrijepiti, objediniti i dati nam snage da održimo svoje svetinje, ognjišta, svoju otadžbinu i naše narodno jedinstvo.
Nakon Svete službe, Mitropolit Joanikije je u besjedi naglasio da je svima nama, bez obzira na uzrast, potreban dobar primjer. ”Kada govorimo o vjeri, podvigu, o svetim ličnostima koje je Bog postavio kao svjetila da nam pokazuju put, Sveti Jovan Krstitelj je nenadmašni primjer svakom od nas”, rekao je, pomenuvši Svetog Proroka Malahiju, koji je govorio i o Svetom Jovanu koji se ispunio Duha Svetoga još u utrobi matere svoje.
”Danas proslavljamo prvo i drugo Obretenje glave Svetoga Jovana Krstitelja. Duga je povjest o tome kako je odsječena glava Svetog Jovana i kako su kasnije Irodijada i njena kćer htjele da oskrnave njegovu glavu, ali nisu uspjele, te kako je pobožna žena sa dvora Irodovog, zvana Jovana, tu Svetu glavu sakrila i sahranila”, rekao je Mitropolit i dodao kako se kasnije glava otkrila jednom monahu, te je prenesena u Siriju pa odatle nošena na druga mjesta i stigla do Ponta gdje je treći put obretena.
Vladika je rekao da ovaj praznik skoro uvijek pada u vrijeme posta, a ponekad i prije početka posta, a on nam ističe primjer Svetog Jovana Krstitelja, da započnemo ovaj Sveti post po ugledu na njega, jer je on postom i molitvom dostigao anđelski način života. ”On nije bio samo veliki isposnik, već i veliki duhonosac. Njegove misli su bile prefinjene, njegova osjećanja prosvjetljena, njega je pustinja odgajila i njegovu dušu usavršila i ona je procvjetala kao krin i zamirisala božanskim vrlinama i blagodaću, te je on u svojoj tridesetoj godini izišao da propovijeda dolazak Hristov i da pripravlja Gospodu narod”, istakao je Vladika i dodao da je ta propovijed bila čudesna i obraćala je mnoge ljude, preporađala savjesti, budila grešnike, on nije učinio nijedno čudo, ali sve što je za Hrista govorio, istinito je, učinio je bezbroj čudesa, jer obratiti jednoga grešnika i jednoga nevjernika vratiti na put vjere, to su najveća i najznačajnija čuda.
”To je veće od iscjeljenja, jer zdravlje je prolazno i ne može biti pretežnije od spasenja duše. Dužine dana našeg života na zemlji ne mogu biti pretežnije od ugađanja Gospodu, tako da je on učinio i čini premnoga čudesa”, naglasio je Vladika, dodavši da se sveti Jovan toliko usavršio u postu i molitvi, da je prepoznao Hrista i cijelo Njegovo djelo čim Ga je vidio, rekavši: ”Gle, Jagnje Božije, koje dolazi da uzme na sebe grijehe svijeta”, te time ukazao na Hristovu smrt i žrtvu. ”On se toliko bio upodobio Hristu, da ga je Gospod udostojio i da Ga krsti u Jordanu, a to je vrhunac njegove službe, ali se ponajviše upodobio Hristu svojim pravedničkom smrću, jer njegova nevina smrt, njegova smrt koja je bila rezultat i demonske i ljudske zavjere, ukazivala je na smrt Hristovu, s tim što Jovanova smrt ukazuje, a Hristova smrt je živonosna”, rekao je Mitropolit.
”Evo nam velikog ukrjepljenja pred Časni post, ovaj veliki praznik neka svima bude na radost, ukrjepljenje, na osnaženje da smjelo zakoračimo na pučinu spasonosnog posta koji dolazi”, rekao je i dodao da, iako post još nije započeo u fizičkom smislu, u duhovnom smislu riječi jeste, jer su ovo pripremne nedelje, kada pripremamo svoje duše za post.
”Kroz ovaj post nas Crkva podsjeća da postimo i da naučimo da postimo duhovni post, a to je da postimo od zlobe, pakosti, od svađa, prepirki, od zlopamćenja, od svih strasti i svega onoga što prlja naš um, srca i naša osjećanja i onoga što remeti naše odnose i što nas razdvaja. Vrline nas približavaju Bogu i jedne drugima, a grijesi nas odvajaju i od Boga i od naših bližnjih”, naglasio je Vladika i poželio da što više ljubimo i Boga i bližnje, jer Božija ljubav uklanja prepreku između nas i naših bližnjih, te zato na početku posta tražimo oproštaj, a to je velika snaga i veliki zamah za početak podviga.