Novi poljski premijer Donald Tusk stiže u posjete Parizu u i Berlinu. Posebno će u Njemačkoj morati da pazi šta priča, jer ga poljski nacionalisti odavno optužuju da je „njemački agent“.
Biće to kratka ali značajna posjeta zapadnoevropskim prijestonicama. U ponedeljak (12. februar) novi poljski premijer Donald Tusk prvo će se u Parizu sastati s francuskim predsjednikom Emanuelom Makronom, a potom istog dana odlazi u Berlin gde će ga dočekati kancelar Olaf Šolc.
Za liberalnog poljskog premijera posjeta Berlinu biće posebno osjetljiva. On s jedne strane želi popraviti narušen odnos sa Njemačkom, ali mora istovremeno paziti da se ne približi previše svom zapadnom susjedu.
Nacionalno-konzervativna opoziciona stranka Pravo i pravda (PiS) Jaroslava Kačinjskog, koja Tuska naziva „njemačkim agentom“, označiće svaki nepažljiv korak na berlinskoj sceni kao „izdaju nacionalnih interesa“.
Stranka Kačinskog, koja je vladala Poljskom poslednjih osam godina, ozbiljno je narušila poziciju zemlje unutar EU.
Oslanjala se prije svega na blisko vojno savezništvo sa SAD, pri čemu joj je omiljeni partner u Vašingtonu bio Donald Tramp, a pokvarila je odnose s Francuskom i Njemačkom. Njemačko-poljski odnosi su prije dolaska Tuska bili u najvećoj krizi od pada Gvozdene zavjese.
PiS je u predizbornoj kampanji pred parlamentarne izbore u oktobru prošle godine Njemačku čak proglasila najvećom prijetnjom suverenitetu Poljske, a Tuska zastupnikom stranih, odnosno njemačkih interesa.
Nakon poraza na izborima, Kačinjski je čak pojačao antinjemačku retoriku. Uporedio je Tuskove pokušaje vraćanja vladavine prava u zemlji s metodama Adolfa Hitlera.
Kada je nova poljska vlada lijevog centra konačno položila zakletvu sredinom decembra 2023, entuzijazam u Berlinu bio je očigledan. Kancelar Šolc je u Bundestagu spontano čestitao novom kolegi Tusku na preuzimanju vlasti i ponudio mu saradnju. „Uloga Poljske u i za Evropu danas je veća nego ikad“, rekao je Šolc, izražavajući nadu da će Njemačka i Poljska unaprijediti bilateralne odnose „na bazi ravnopravnosti“.
Kancelar je rekao kako se nada da će Tusku poželjeti dobrodošlicu u Berlinu „u narednim nedeljama“.
Ipak, morala su proći gotovo dva mjeseca prije nego što se Tusk uputio u njemačku prestonicu. Težak proces preuzimanja vlasti, otežan i politikom totalne blokade PiS-a, u početku je spoljnu politiku potisnuo u drugi plan. Rasprava o medijima i prvi koraci obnove vladavine prava smatrani su važnijim od spoljnopolitičkih inicijativa.
Ali, bilo je i drugih razloga. Tusk se ponaša krajnje oprezno prema Njemačkoj kako desničarskim populistima ne bi dao povoda za kritike, kaže za Pjotr Buras, šef varšavskog predstavništva Evropskog savjeta za spoljne odnose (ECFR).
Politikolog podsjeća da Tusk u prvom obraćanju kao premijer uopšte nije pomenuo Njemačku. Po njegovom mišljenju, redosled posjeta – prvo Pariz, zatim Berlin – nije slučajan.
„Osam godina antinjemačke propagande ostavilo je dubok trag u poljskom društvu. PiS je nametnula narativ u raspravama o Njemačkoj“, objašnjava Buras. Zato će Tusk barem do evropskih izbora u junu biti vrlo uzdržan. „Njemu treba više vremena“, naglašava Buras.
„Tusk je neka vrsta taoca retorike PiS-a o Njemačkoj“, potvrđuje Agnješka Lada-Konefal, zamjenica direktora Njemačko-poljskog instituta (DPI) u Darmštatu.
Naglašava da njemačka strana dobro razumije situaciju šefa poljske vlade. „Berlin ne pokazuje razočaranje, nestrpljenje ili nepovjerenje“, kaže Lada-Konefal. Njemci su shvatili da Varšavi ne smiju ništa da nameću, da se „ne smiju ponašati kao veliki brat koji drži pridike manjem“.
I Buras i Lada-Konefal slažu se da u njemačko-poljskim odnosima neće biti povratka na vrijeme prije dolaska PiS-a na vlast.
Posle demokratskih promjena 1989. prvi nekomunistički ministar spoljnih poslova Krištof Skubiševski govorio je o Poljskoj i Njemačkoj kao zajednici interesa, a kasnije je čak govorio o sudbinskoj povezanosti dvije zemlje. Veliki brat – Njemačka – postala je zagovornik Poljske i otvorila put manjem bratu u EU i NATO.
„Danas smo u potpuno drugačijoj situaciji“, naglašava Lada-Konefal. Tuskov uticaj kao iskusnog političara koji je pet godina bio na čelu Evropskog savjeta enormno je porastao. Uloga Poljske u svijetu značajno se promijenila i zbog brze i izdašne vojne pomoći Ukrajini te prihvatanja miliona ukrajinskih izbjeglica.
U isto vrijeme, Njemačka je izgubila veliki dio sjaja zbog svoje pogrešne politike prema Rusiji i političkih problema unutar zemlje. Odnos snaga se promijenio u korist Poljske.
U međuvremenu, proces normalizacije između dvije zemlje započeo je malim koracima. Poljska vlada najavila je da će osloboditi sredstva koja je prethodna vlada blokirala za nastavu njemačkog jezika za djecu njemačke manjine u Poljskoj. A uskoro će biti odobren njemačko-poljski udžbenik za nastavu istorije koji je blokiran iz političkih razloga.
Postoji potreba za raspravom recimo kada je riječ o migracionoj politici i reformi EU, a posebno kada je riječ o nastojanjima Berlina da se unutar EU uvede načelo većinskog odlučivanja o spoljnopolitičkim temama.
A kao Damoklov mač tu još nad njemačko-poljskim odnosima visi pitanje odštete poljskim žrtvama rata. Prošle je nedelje poljski ministar spoljnih poslova Radoslav Sikorski apelovao na Njemačku da nađe način da riješi ovo pitanje.
No, bez obzira na sva otopljenja, vjerovatno odnosi između Njemačke i Poljske više nikada neće biti kao devedesetih.
Istovremeno je, međutim, novo vođstvo u Varšavi svjesno da, sa obzirom na krizu u SAD, gde Trampovi republikanci blokiraju pomoć Ukrajini, te sve veću agresivnost Rusije, najveći interes Poljske ipak leži u bliskom savezništvu s Berlinom i Parizom.
