Reditelj i književnik Dragoslav Bokan u autorskom tekstu za „Novosti“ piše o neuvođenju sankcija Ruskoj Federaciji i principijelnoj poziciji srpskog rukovodstva po tom pitanju.
Tekst Dragoslava Bokana prenosimo u cjelosti:
Održanje države i društva srpskog naroda – a posle svega – je višestruko težak, Sizifov posao, nalik na nemoguću misiju. Zato nam, umjesto jalove zabrinutosti, valja koristiti nadu, vjeru i molitvu. I, po svaku cijenu, izbjegavati neljudsko i nepravedno suđenje sopstvenoj državi. Da bismo imali pravo da nas makar naši potomci zovu rodoljubima (jer to, nažalost, ne vide mnogi naši „rusofilski“ savremenici).
Da je Srbija izdala Rusiju (poput Bugarske i Crne Gore), ona bi joj, odavno još, uvela sankcije. Bez čekanja, odlaganja i premišljanja. Posebno zbog veoma osjetljivog i nama izuzetno važnog pitanja „nepovrjedivosti granica država priznatih od strane UN“, a zbog razloga „međunarodnog prava“ i zadržavanja Kosova i Metohije unutar „starih granica“ (prije Kumanovskog sporazuma i tragičnog napuštanja naše vojske). A to bi značilo – strogu osudu Specijalne vojne operacije Rusije u istočnoj Ukrajini (dakle, zbog principijelnog interesa Srbije po ovakvim pitanjima, uprkos emocijama koje nam drugačije govore).
Ali mi to nismo uradili, jedini u Evropi! A čak i nemamo konkretne granice sa Ruskom Federacijom, niti iole ozbiljniju ekonomsku saradnju sa njom, pa da to onda bude „dovoljan razlog“ ovakvog javnog i otvorenog prkošenja rusofobnoj politici EU i SAD.
Naravno, postoje i bratske veze naših naroda i logična, neizbrisiva zahvalnost zbog viševjekovne odbrane Srbije od turskog, austrougarskog, njemačkog i NATO nasilja. Ali, ta zahvalnost nije ispoštovana, recimo, u crnogorskom i bugarskom slučaju. A kod nas – jeste!
Zato mi uvijek smeta kad neko od nas ne shvata veličinu i TEŽINU upornog srpskog (državnog) odbijanja uvođenja sankcija Rusiji sve od februara prošle godine do sada. I od sada, daće Bog.
To mnogi prosto „podrazumijevaju“, ne uviđajući istinsko herojstvo i podvig naše države po ovom pitanju. Ovo se tako olako previđa iz politikantskih i partikularnih (partijskih) razloga i interesa. Srećom, Rusija to i uviđa i razumije. I poneki, ne tako rijetki među nama (na čelu sa Dodikom).
Nije dovoljno samo voljeti Rusiju i „srpski narod“. I biti „na strani pravde“. Nije naodmet osjećati ljubav i prema Srbiji (našoj odasvud napadnutoj, ucjenjivanoj i raspetoj državi).
