Glavni adut lososa su omega-3 masne kiseline. Ove kiseline, poput EPA i DHA, ključne su za funkciju mozga, kao i za zdravlje očiju i srca. Filet atlantskog lososa od oko 85 grama sadrži približno 1,24 grama DHA i 0,59 grama EPA.
Divlji losos ima nešto manje omega-3 masnih kiselina, ali i dalje predstavlja odličan izvor. Samo jedna porcija lososa može zadovoljiti preporučeni dnevni unos, a Američka asocijacija za srce savjetuje konzumaciju dvije porcije masne ribe nedjeljno za optimalno zdravlje.
I piletina i losos su takozvani potpuni proteini, što znači da sadrže sve esencijalne aminokiseline potrebne tijelu za normalno funkcionisanje i izgradnju mišića. Piletina, međutim, sadrži više proteina i manje masti od lososa. Porcija od 100 grama pilećih grudi bez kože i kostiju nudi oko 31 gram proteina i manje od 4 grama ukupne masti.
Pileća prsa sadrže i vrlo malo zasićenih masti, čiji smanjeni unos pomaže u izbjegavanju visokog LDL (lošeg) holesterola. Važno je napomenuti da tamno pileće meso, poput bataka, može sadržati više zasićenih masti.
Obje namirnice sadrže važne vitamine B grupe. Losos je bogatiji vitaminom B12, ključnim za stvaranje crvenih krvnih zrnaca, dok piletina ima više niacina (B3) i vitamina B6, koji pomažu u pretvaranju hrane u energiju.
I piletina i losos dobri su izvori selena i fosfora. Selen je važan za rad štitne žlijezde i imunitet, a fosfor za zdravlje kostiju i zuba. Ipak, losos sadrži znatno više selena, obezbjeđujući oko 75% preporučene dnevne vrijednosti u poređenju sa 50% kod piletine.
Za razliku od piletine, losos je dobar izvor vitamina D, važnog za apsorpciju kalcijuma, zdravlje kostiju i imunološku funkciju. Divlji losos takođe sadrži antioksidans astaksantin, koji mu daje karakterističnu ružičastu boju i može imati protivupalne efekte. Obje namirnice sadrže holin, nutrijent potreban za funkciju mozga, ali losos ga nudi u nešto većoj količini.
