U jeku ljeta i visokih temperatura, stručnjaci preporučuju da se najtopliji dio dana provodi u zatvorenom prostoru. Međutim, i u zatvorenim prostorima vrućina može biti nepodnošljiva, zbog čega mnogi ne mogu zamisliti ljeto bez klima-uređaja.
Ipak, postoji i druga strana – gotovo svako poznaje barem jednu osobu (ili se i sam prepoznaje u tome) koja ne može podnijeti ni pola sata u klimatizovanom prostoru. Već nakon desetak minuta javljaju se glavobolja, a već sljedećeg jutra moguće su grlobolja, ukočen vrat ili slični simptomi.
Zbog toga se postavlja pitanje: da li se zaista možemo „razboljeti“ od klime ili je riječ o još jednom mitu, poput onog da treba izbjegavati promaju?
Prema stručnjacima, u ovim tvrdnjama ima određene istine.
„Više studija pokazuje da predugo zadržavanje u klimatizovanim prostorima može dovesti do učestalijih respiratornih simptoma“, objasnio je za magazin Time dr Vilijam Čekli, pulmolog i specijalista intenzivne medicine i profesor na Johns Hopkins School of Medicine.
Grebanje u grlu, suhe oči, usne i koža među najčešćim su tegobama koje ljudi prijavljuju nakon boravka u klimatizovanim prostorima. Uzrok je često suh vazduh – dugotrajno korišćenje klime smanjuje vlažnost u prostoriji, što dovodi do isušivanja sluzokože nosa i grla, kao i kože, pa prirodna zaštitna barijera organizma postaje osjetljivija na iritacije.
Zbog toga se simptomi poput peckanja, nelagodnosti i osjećaja prehlade često pogrešno pripisuju samoj klimi, iako je zapravo riječ o reakciji tijela na promijenjene uslove u vazduhu.
Ipak, klima sama po sebi ne može izazvati virusne infekcije poput prehlade, gripe ili upale grla – za njih su odgovorni virusi. Dakle, ne možemo se zaraziti samo zato što sjedimo u hladnom vazduhu.
Iako hladan vazduh ne izaziva bolesti, čest problem su prljavi i neodržavani filteri. Ako se ne čiste redovno, u njima se mogu nakupljati prašina, polen, buđ i drugi alergeni, koji se potom cirkulacijom šire prostorijom.
Kod osjetljivih osoba to može izazvati ili pogoršati simptome poput kijanja, zapušenog nosa, kašlja, iritacije očiju i otežanog disanja. Posebno su ugroženi ljudi sa alergijama ili astmom, kod kojih prljavi filteri dodatno opterećuju disajni sistem. Zbog toga je redovno čišćenje i servisiranje klime važno ne samo za rad uređaja, već i za zdravlje.
Osim samog hladnog vazduha, problem može biti i nagla promjena temperature. Kada iz spoljašnjih 35–37 °C uđemo u prostor koji je rashlađen na 18–19 °C, organizam mora brzo da se prilagodi novim uslovima kako bi održao stabilnu tjelesnu temperaturu.
Takav temperaturni šok kod nekih ljudi može izazvati glavobolju, umor, vrtoglavicu, pa čak i napetost u mišićima. Još izraženiji efekat može imati obrnuta situacija – izlazak iz snažno klimatizovanog prostora na spoljašnjih 37 °C, što posebno može biti rizično za djecu i starije osobe.
Stručnjaci savjetuju da se klima nikada ne podešava na preniske temperature. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) navodi da je tokom toplotnih talasa cilj održavati unutrašnju temperaturu ispod oko 32 °C tokom dana, a idealno u nižem rasponu koji ne stvara prevelik stres za organizam.
Preporučuje se da razlika između spoljašnje i unutrašnje temperature ne bude veća od 6 do 8 °C, kako bi se tijelo lakše prilagodilo i izbjegao temperaturni šok. Dakle, ako je napolju 35 °C, unutrašnja temperatura ne bi trebalo da bude niža od oko 27 °C.
Na kraju, jasno je da je klima jedan od najvažnijih saveznika tokom ljetnjih vrućina. Iako sama po sebi ne može izazvati bolesti, kod osjetljivijih osoba treba je koristiti umjereno, uz redovno održavanje i izbjegavanje prevelikih temperaturnih razlika. Kombinacija pravilne upotrebe klime, provjetravanja noću i zaštite od sunca i dalje je najbolji način da se lakše prebrode ljetnji toplotni talasi.
