Na konkurs koji je trajao od 11. septembra do 1. decembra pristiglo je ukupno 20 radova, pri čemu će Kovačeviću pripasti nagrada od 8.000 eura, drugorangiranim Vasiliju Novakoviću i Dejanu Popoviću 5.000, a trećem “Andu Architects” 3.000 eura. Planirano je da Opština ostala interesantna rješenja otkupi za po hiljadu eura.
Kovačević je u radu naglasio da je ideja inspirisana stijenama koje se dodiruju unutar samog kanjona, da je procijenjena vrijednost projekta oko 1,1 miliona eura – jer će most uz betonske, zemljane i radove na instalacijama koštati oko 820.000 eura, a zelenilo, popločavanje i drugi prateći radovi još 280.000 eura.
Konkursom je traženo projektovanje mosta po slobodnoj arhitektonskoj formi, ali uz čuvanje prirodnih vrijednosti i vizuelnog integriteta kanjona Nevidio i korišćenje trajnih i ekološki prihvatljivih materijala kao što su armirani beton, čelik i drvo, diskretna rasvjeta kako bi se očuvao prirodni mrak, koncept brendiranja kako bi most postao prepoznatljivo obilježje Šavnika i ovog lokaliteta, ideje za logo, naziv, palete boja za promo materijal i suvenire, znakove i info pultove.
“Osnovni koncept koji je prethodio dizajnu mosta jeste istraživanje teme “ravnoteža u napetosti”. Konzolna forma, u kojoj se dvije monumentalne betonske ruke protežu jedna ka drugoj sa dvije strane kanjona, ali se ne spajaju u potpunosti već kreiraju dodir koji podsjeća na svima dobro poznati detalj Mikelanđelove slike “Stvaranje Adama”. Slaveći kanjon i njegovu grandioznost, most odbija da u potpunosti premosti dvije strane kanjona, makar vizuelno. Most na taj način predlaže novi način razmišljanja u infrastrukturi gdje geometrija i mostogradnja obavlja posao koji je potreban bez narušavanja identiteta same lokacije, a sam čin približavanja predstavlja istinski trenutak vječnog povezivanja”, navodi Kovačević u radu.
Na ovom mjestu je planirano i odsijecanje brda jer iz pravca Šavnika postoji nagla i oštra krivina, koja ugrožava bezbjednost saobraćaja, dok bi most imao dvije saobraćajne trake šire, pješačke staze sa obje strane i vidikovac u sredini. Ovaj most se nalazi na putu Pošćenje – Dubrovsko na ulazu u kanjon Nevidio, gdje se rijeka Komarnica gubi u uskom procjepu i mjestu gdje počinje dramatična promjena reljefa i ulazak u neprohodan prirodni klanac.
Na konkursu su mogli da učestvuju svi koji imaju prebivalište odnosno sjedište u Crnoj Gori, a radove su mogli raditi pojedinci ili timovi. Opština je preporučila i formiranje multidisciplinarnih timova kako bi radovi bili bolji, u kojima bi bili stručnjaci građevinarstva, arhitekture, umjetnosti, pejzažne arhitekture i saobraćaja. Traženo je da najmanje jedan član tima mora da bude inženjer arhitektonsko-građevinske struke, a ako rad podnosi pojedinac, on mora imati to zvanje, dok će i stručna licenca biti potrebna pri realizaciji konkursnog rješenja, ali ne u toku konkursa.
