Mobilni telefon je odavno prestao da bude samo sredstvo komunikacije. Za djecu i tinejdžere on je danas mjesto za druženje, zabavu, učenje, gledanje videa, igranje i komunikaciju sa vršnjacima. TikTok, Instagram, Snapchat, YouTube i druge platforme postale su dio svakodnevice miliona maloljetnika, ali upravo zbog toga države širom svijeta sve ozbiljnije razmišljaju kako da djecu zaštite od potencijalnih rizika digitalnog svijeta.
Ono što je do juče izgledalo kao gotovo nezamisliva ideja – da država propiše do koje godine dijete ne smije imati nalog na društvenim mrežama – danas je već stvarnost u pojedinim zemljama.
Australija je napravila najveći iskorak i uvela pravila kojima se djeci mlađoj od 16 godina onemogućava korišćenje naloga na društvenim mrežama obuhvaćenim zakonom. Odgovornost je pritom prvenstveno na platformama, koje moraju preduzeti razumne mjere kako bi spriječile mlađe od 16 godina da otvaraju ili zadržavaju naloge. Među platformama koje su obuhvaćene pravilima nalaze se Facebook, Instagram, TikTok, Snapchat, X, YouTube, Reddit i Twitch, uz određene izuzetke.
Australijski potez izazvao je snažne reakcije širom svijeta, ali je istovremeno otvorio vrata sličnim inicijativama u drugim državama.
Francuska je tokom 2026. godine otišla korak dalje u odnosu na dosadašnju evropsku praksu i usvojila zakon kojim se djeci mlađoj od 15 godina zabranjuje pristup društvenim mrežama. Planirano je da se mjera počne primjenjivati od septembra, uz period prilagođavanja za platforme.
Time je Francuska postala prva država članica Evropske unije koja je usvojila nacionalni model zabrane društvenih mreža za djecu ispod određene starosne granice.
Slična rasprava vodi se i u drugim evropskim državama. Španija je najavila da želi da uvede zabranu pristupa društvenim mrežama za mlađe od 16 godina, dok Norveška priprema zakon koji bi takođe postavio granicu na 16 godina. Slovenija je krenula u pravcu ograničavanja pristupa društvenim mrežama djeci mlađoj od 15 godina.
Evropski parlament je tokom ove godine takođe podržao ideju o uvođenju minimalne starosne granice od 16 godina za pristup društvenim mrežama, ali na nivou Evropske unije još ne postoji jedinstvena zabrana koja automatski važi za djecu u svih 27 država članica. Umjesto toga, pojedinačne države sve više donose sopstvena pravila.
U regionu je situacija nešto drugačija
Hrvatska je napravila veliki korak kada je riječ o mobilnim telefonima u školama. U osnovnim školama uvedena je zabrana korišćenja mobilnih telefona u svim prostorijama škole, uključujući i vrijeme van same nastave, uz predviđene izuzetke. Međutim, Hrvatska za sada nema nacionalnu zabranu društvenih mreža za sve mlađe od 16 godina.
Slovenija je mnogo bliža modelu koji direktno reguliše pristup društvenim mrežama, jer se u toj zemlji pripremaju mjere kojima bi djeci mlađoj od 15 godina bio ograničen pristup određenim platformama.
U Srbiji za sada nema nacionalne zabrane društvenih mreža za mlađe od 16 godina. Rasprava se uglavnom vodi oko korišćenja mobilnih telefona u školama i načina na koji treba zaštititi djecu od potencijalno štetnih sadržaja i ponašanja na internetu.
Slična je situacija i u Bosni i Hercegovini, gdje ne postoji jedinstvena državna zabrana društvenih mreža za mlađe od 16 godina. Pravila o korišćenju mobilnih telefona u školama mogu se razlikovati u zavisnosti od obrazovnog sistema i odluka nadležnih institucija.
Albanija je, sa druge strane, otišla potpuno drugačijim putem. Nakon ubistva 14-godišnjeg učenika krajem 2024. godine, albanske vlasti uvele su jednogodišnju zabranu TikToka. Ta mjera nije predstavljala opštu zabranu svih društvenih mreža za maloljetnike, već zabranu konkretne platforme na nacionalnom nivou, uz obrazloženje da je riječ o pitanju bezbjednosti djece.
Dok se u Evropi raspravlja o granici od 15 ili 16 godina, neke azijske države već su napravile slične poteze.
Turska je tokom 2026. godine usvojila zakon kojim se djeci mlađoj od 15 godina zabranjuje korišćenje društvenih mreža, uz obavezu platformi da uvedu mehanizme provjere starosti.
Indonezija je počela da ograničava pristup društvenim mrežama za mlađe od 16 godina na platformama koje vlasti smatraju visokorizičnim, dok je Malezija takođe uvela pravila kojima se djeci mlađoj od 16 godina onemogućava korišćenje naloga na društvenim mrežama.
Brazil je izabrao nešto drugačiji model. Umjesto potpune zabrane, uveden je sistem u kojem nalozi korisnika mlađih od 16 godina moraju biti povezani sa roditeljem ili zakonskim starateljem, dok su platformama nametnuta dodatna pravila u cilju zaštite djece i smanjenja funkcija koje mogu podsticati pretjerano korišćenje.
Šta radi Crna Gora po pitanju zabrana društvenih mreža za maloljetnike?
Naša država već je napravila jedan važan korak. U osnovnim i srednjim školama zabranjena je upotreba mobilnih telefona tokom nastave, uz izuzetke u situacijama kada telefon služi kao nastavno sredstvo ili kada postoji hitna ili zdravstvena potreba.
Ta odluka, međutim, ne znači da je djeci u Crnoj Gori zabranjeno da posjeduju mobilne telefone, niti da im je zabranjeno korišćenje društvenih mreža van škole.
Upravo pitanje društvenih mreža postaje sljedeća velika tema.
U Crnoj Gori se već govorilo o zakonskom regulisanju digitalnog prostora za djecu, a među modelima koji su pominjani jeste i rješenje prema kojem bi djeci mlađoj od 13 godina bio onemogućen pristup društvenim mrežama, dok bi za uzrast od 13 do 16 godina bila potrebna saglasnost roditelja ili staratelja.
To, međutim, nije isto što i zabrana društvenih mreža za sve mlađe od 16 godina.
Crna Gora takvu opštu zabranu trenutno nema.
Ova razlika je posebno važna jer se u javnosti sve češće mogu čuti tvrdnje da je Crna Gora već uvela zabranu društvenih mreža za mlađe od 16 godina. To nije slučaj. Za sada je konkretno uvedeno ograničenje korišćenja mobilnih telefona tokom nastave, dok se šira regulacija društvenih mreža za djecu razmatra kroz najave i prijedloge.
Iz UNICEF-a su više puta upozoravali da sama zabrana ne može biti jedino rješenje. Kada je riječ o djeci u Crnoj Gori, posebno se ukazuje na potrebu da roditelji, škole, država i tehnološke kompanije zajedno rade na zaštiti najmlađih u digitalnom prostoru.
Istraživanja pokazuju da djeca često imaju više iskustva sa internetom od svojih roditelja, dok roditelji nijesu uvijek dovoljno upoznati sa rizicima kojima su njihova djeca izložena. Problem zato nije samo koliko dugo dijete koristi telefon, već i šta na njemu radi, sa kim komunicira i kakvom je sadržaju izloženo.
Upravo zbog toga države koje uvode zabrane sve češće govore i o provjeri starosti korisnika, odgovornosti društvenih mreža, roditeljskom nadzoru i digitalnoj pismenosti.
Ako država kaže da dijete mlađe od 16 godina ne smije imati nalog na društvenoj mreži, postavlja se pitanje kako će platforma znati koliko korisnik zaista ima godina. Djeca već sada mogu pokušati da zaobiđu starosna ograničenja, koriste tuđe naloge ili navedu lažnu godinu rođenja.
Zbog toga je provjera starosti postala jedno od ključnih pitanja u cijeloj priči.
Istovremeno, postoji i druga strana debate. Kritičari potpunih zabrana upozoravaju da društvene mreže nijesu samo izvor problema. One djeci omogućavaju komunikaciju, pristup informacijama, obrazovnim sadržajima i održavanje kontakta sa vršnjacima, posebno u situacijama kada je digitalna komunikacija važan dio svakodnevnog života.
Zato se sve više govori o tome da cilj ne bi trebalo da bude samo „ugasiti internet djeci“, već napraviti digitalni prostor u kojem će najmlađi biti bolje zaštićeni.
Crna Gora se sada nalazi pred sličnom dilemom.
Telefon je već ograničen u školama, ali društvene mreže nijesu.
Dok Australija, Malezija i Indonezija postavljaju granicu na 16 godina, Francuska i Turska na 15, a Španija i Norveška pripremaju svoja pravila, i u Crnoj Gori se sve glasnije postavlja pitanje da li je vrijeme za novi korak.
Da li će granica biti 13, 15 ili 16 godina, ostaje da se vidi.
