Na Ivanovića je pucano iz automobila koji je brzo potom nađen spaljen. Nije bilo svjedoka, a snimci sa bezbjednosnih kamera nikada nijesu pronađeni. Vođene su dvije istrage, u Beogradu i Prištini, ali one i dalje nijesu utvrdile ko su bili izvršioci i nalogodavci zločina.
Predsjednik Aleksandar Vučić ubistvo Ivanovića nazvao je „terorističkim činom“ i zatražio da se i Beograd uključi u istragu.
Međutim, uslijedila je ubrzo poruka tadašnjeg kosovskog ministra pravosuđa Abeljarda Tahirija da Kosovo neće dozvoliti Srbiji da bude uključena u tu istragu.
Istim povodom, tadašnji kosovski premijer Ramuš Haradinaj poručio je da misije Unmik i Euleks nijesu nadležne da odobre srpskim institucijama učešće u istrazi.
U junu 2024. donijeta je prva presuda u tom slučaju, koju je donio Osnovni sud u Prištini, ali samo za umiješanost u ubistvo.
Na ukupno 22 godine i šest mjeseci zatvora osuđeni su Marko Rošić (10 godina), Dragiša Marković, Žarko Jovanović i Nedeljko Spasojević (na po četiri godine zatvora). Silvana Arsović i Rade Basara su oslobođeni.
Rošić je, međutim, pobjegao prije nego što ga je policija uhapsila pošto, prema objašnjenju suda, nije bio obavezan da prisustvuje izricanju presude, iako je bio u sudnici nedjelju dana ranije prilikom iznošenja završnih riječi.
Ko je bio Oliver Ivanović
Ivanović je rođen 1. aprila 1953. u selu Rznići kod Dečana. Šira javnost je za njega čula po završetku rata 1999. godine, kada se pojavio kao jedan od lidera grupe koja je obezbjeđivala most koji dijeli Južnu i Sjevernu Mitrovicu, poznate kao „čuvari mosta“.
Poslije promjena u Srbiji, kada je u oktobru 2000. svrgnut režim Slobodana Miloševića, Ivanović je neko vrijeme bio na čelu Srpskog nacionalnog vijeća.
U dva navrata bio je poslanik u Skupštini Kosova, a od 2008. do 2012. i državni sekretar u Ministarstvu za Kosovo i Metohiju. Bio je i jedan od rijetkih srpskih političara koji je tečno govorio albanski jezik.
U januaru 2014. iznenada je uhapšen na osnovu optužnice za ratne zločine koju je protiv njega podigao tužilac Euleksa.
Optužnica ga je teretila da je kao član srpskih paravojnih formacija u dva navrata (1999. i 2000.) organizovao maltretiranje i ubistva albanskih civila u Kosovskoj Mitrovici. Tokom većeg dijela troipogodišnjeg suđenja boravio je u zatvoru, uz šest mjeseci provedenih u kućnom pritvoru.
Prvostepeno je po jednoj tački optužnice osuđen na devet godina zatvora, dok je po drugoj oslobođen.
Pušten je na slobodu u junu 2017. godine, kada je kosovski Apelacioni sud potvrdio oslobađajući dio presude, a osuđujući poništio i naložio ponovno suđenje. U oktobru iste godine bio je kandidat za gradonačelnika Sjeverne Mitrovice i osvojio je 16 odsto glasova.
Ubijen je upravo na današnji dan, 16. januara 2018. u Sjevernoj Mitrovici.
