Prolaznost, smrt, bolest, ali i sjećanja, odrastanje, nada… To su teme koje su svima bliske, one univerzalne, iako u svakom pojedinačnom iskustvu i individualne, posve intimne i drugačije, a na kraju uvijek zajedničke i svačije, a o kojima govori filma „Belo se pere na 90“, nastao po istoimenoj knjizi Bronje Žakelj .
Ona je to i potvrdila na konferenciji za medije upriličenoj danas u Herceg Novom, a nakon što je film prikazan u nedjelju veče na Kanli kuli, u okviru glavnog takmičarskog programa Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala.
Autorka romana i scenaristkinja filma, Žakelj je primijetila da je knjiga dotakla mnogo ljudi, a nada se da će se isto desiti i sa filmom. Dalje je približila i proces filmske adaptacije njenog djela, kao i kako je došlo do saradnje sa rediteljem Markom Naberšnikom i timom okupljenim oko projekta.
„Kada je Marko došao kod mene sa idejom da bi započeo adaptaciju knjige, nisam odmah rekla da hoću film. Nije mi to bilo nešto o čemu bih se bez razmišljanja odlučila, jer se ipak radi o vraćanju u fikciju. Bilo mi je važno s kim ću da radim. Kada smo se upoznali, imali više susreta, vidjela sam da je Marko na pravoj strani. On je doveo i Aleša (Pavlina, producenta) i tada sam znala da je to to. Ako ikada, onda sada, jer se ne radi samo o meni, već i o mojoj porodici, o ljudima koji su još tu i onima kojih više nema. To nosi veliku odgovornost“, rekla je Žakelj, a prenosi PR Centar.
Naglasila je da joj je od početka bilo bitno da na scenariju rade svi zajedno.
„Da govorimo šta ide, šta hoćemo da kažemo, kako da ostanemo vjerni priči i kako sve to prevesti na filmski jezik. Pisanje romana jeste individualni sport, ali ovdje se radi o zajedničkom stvaranju. Nekada sam imala osjećaj kao da sjedim u vozu sa ekipom, a taj voz ne vozim ja. Tada moraš imati povjerenje u onoga ko vozi, u Marka“, ispričala je Žakelj ističući da je povjerenje apsolutno postojalo.
Na pitanje kako je bilo ponovo proživljavati sopstvenu priču kroz film, priznaje da su emocije bile snažne.
„Kada sam prvi put gledala film, osjećala sam nemir i strepnju. Ali, nakon prvih scena, sve to se pretvorilo u osjećaj mira. Iznenadilo me je koliko sam bila smirena. Znala sam da smo napravili nešto lijepo. Na premijeri u Sarajevu nisam znala šta da očekujem od publike. Bilo je emotivno, snažno, ali i ljekovito“, navela je Žakelj.
Glumica Anica Dobra istakla je da je film „Belo se pere na 90“ veliki projekat, koji će, smatra, u slovenačkoj kinematografiji sigurno postati nešto kultno i što će se gledati i za 30 godina. Priznala je da ulogu nije očekivala, ali se sve poklopilo.
„Često se kaže da uloge dolaze do nas, da mi ne dolazimo k njima. Što se mene lično tiče, to nisam očekivala. Ja sam introvert, nisam u situaciji da se guram i borim za uloge, nego očekujem da neko dođe i da mi nešto ponudi. I za takve glumice, kao što sam ja, neko kao što je naš Aleš nije samo dragocjen, nego mi određuje zapravo životni i umjetnički put“, rekla je Dobra.
Kazala je i da je scenario dobila na čitanje bez dodatnih objašnjenja.
„Nisam znala da postoji knjiga, nisam znala da je najčitanija knjiga u Sloveniji. Dobila sam scenario, tražili su mi da kažem šta mislim… Na prvo čitanje emotivno me je jako pogodio“, prisjetila se Dobra.
Kasting koji je uslijedio, bio je jedan od najizazovnijih u njenom životu.
„Aleš je napravio scenografiju kuhinje iz 80-ih godina, gdje smo radili kasting. Imala sam kostim, imala sam šminku. Dva mjeseca spremala sam te scene. Postojala je barijera jezika i, naravno, strah, ali poslije tog kastinga sve je bilo jasno. Naravno, čekalo me je mnogo izazova na nepoznatom terenu“, rekla je Dobra.
Istakla je da je proces rada otvorio teme koje Dobra opisuje kao duboko lične i univerzalne.
„Kopali smo dalje po svemu tome i prepoznavali ono šta smo bili kao djeca – koliko smo bili pametni, koliko smo imali ljubav za sve i koliko smo život shvatali iskreno, za razliku od odraslih koji sjede ispred TV ekrana i ćute. Kada iskopaš to, shvatiš da ništa ne može da se opere na 90, da uvijek ostane neka mrljica u tkanju, i sa tom mrljom moramo da se borimo. Ali to je život sam“, rekla je Dobra.
Producent Aleš Pavlin istakao je da je film je prošao kroz dug i zahtjevan proces, podsjećajući da je prvi put prikazan publici u Sarajevu.
„Film je produkcijski izuzetno bogat, sniman je u Trstu, na različitim lokacijama po Sloveniji, a imamo i sjajan glumački ansambl. Mislim da smo stvorili pravu slovenačku ‘all-star’ postavu. To je film koji će obilježiti naše živote i vjerujem da će ostati važan za Sloveniju i širi prostor decenijama“, rekao je Pavlin.
On je podsjetio i da je film realizovan uz podršku brojnih partnera iz Crne Gore, Hrvatske, Italije, Srbije, Sjeverne Makedonije.
„Ovo je više od filma. To je umjetnost koju smo prenijeli u budućnost. Siguran sam da će ovaj film pronaći svoj put do svake zemlje, i na festivalima i u bioskopima. Zahvaljujem se svim partnerima, posebno Crnoj Gori i Miljanu (Vučeliću, producentu) na doprinosu“, zaključio je Pavlin.
Glumica Lea Cok kazala je da roman nije mogla nigdje drugo da čita nego u banji.
„Tamo sam mogla da osjetim kao da sam u vodi. Bilo je toliko emotivno da sam morala staviti sol unutra da se prizemljim“, navela je Cok.
Kazala je da su je neke podudarnosti u scenariju posebno dirnule.
„Bronja je htjela da bude doktorica. I ja sam to željela kao mlada, jer djeca razumiju da doktori pomažu ljudima. Kasnije sam shvatila da postoje i drugi načini da se pomogne kroz umjetnost, kroz likove koje igraš. To je i moj put“, navela je Cok.
Istakla je da je Bronjin lik spojio život, smrt i unutrašnji mir:
„Ona, pored svih rana, ostaje u ljubavi i ljepoti. To je kao što Kinezi kažu – lotus izrasta iz blata. Iz najgorih situacija izraste najljepši cvijet. To je život“, kazala je Cok.
Koproducent iz Crne Gore Miljan Vučelić, smatra da je izuzetno značajno učestvovati na ovakvom projektu, navodeći da je riječ je o prvom igranom filmu koji je koproduciran između Crne Gore i Slovenije.
„Bio sam siguran da će se upravo sa ovom pričom to desiti, prije svega zato što je iskrena, emotivna, dobra priča, sa univerzalnom porukom koja se tiče svakog čovjeka“, rekao je Vučelić.
Na pitanje kada bi publika u Crnoj Gori mogla očekivati premijeru van festivala, Vučelić je kazao da se nada da će to biti početkom sljedeće godine, kada će se film naći u bioskopima.
