Prije oko 5.500 godina, grupe lovaca-sakupljača naseljavale su oblast Bajkalskog jezera u Sibiru, oslanjajući se na bogate resurse, uključujući plijen poput losova, jelena, riba, foka i glodara zvanih mrmoti. Ti ljudi postali su žrtve najstarije poznate epidemije kuge, a posebno su bila pogođena djeca i adolescenti.
Istraživači su saopštili da je drevna DNK, dobijena iz tijela sahranjenih na četiri grobna mjesta u toj oblasti, otkrila prisustvo najstarijih poznatih sojeva bakterije Yersinia pestis, uzročnika kuge. Te praistorijske smrti nagovijestile su ogromnu patnju koju je ovaj patogen tokom milenijuma nanosio čovječanstvu, prenosi agencija Rojters.
Istraživači su naveli da je epidemija bila naročito smrtonosna za mlade, sudeći prema grobnim mjestima, i to pripisali genetskim osobinama tih sojeva koje više nijesu prisutne u današnjoj verziji patogena. Takođe su kazali da otkriće dodatno potkrepljuje dokaze da su mrmoti bili prvobitna vrsta domaćin bakterije, te da je kuga nastala u centralnoj ili sjeveroistočnoj Aziji prije nego što se proširila širom Evroazije.
„Ova otkrića iz temelja mijenjaju način na koji razmišljamo o porijeklu i ranom uticaju jednog od najznačajnijih patogena u istoriji čovječanstva“, rekao je evolucioni genetičar Eske Vilerslev sa Univerziteta u Kopenhagenu i Univerziteta u Kembridžu, stariji autor studije objavljene u časopisu Nature.
Sljedeći najstariji poznati slučaj kuge datira iz perioda između 5.300 i 5.000 godina unazad u Letoniji, udaljenoj oko 3.000 milja, odnosno 5.000 kilometara.
„Tek razvojem metoda za proučavanje drevne DNK otkrili smo da je ona prisutna mnogo duže nego što znamo iz istorijskih zapisa. To je zoonotska bolest, patogen koji se primarno održava kod glodara, a ne kod ljudi, ali je više puta prelazio na ljude sa razornim posljedicama“, rekao je evolucioni genetičar sa Univerziteta Oksford Ruairidh Makleod, vodeći autor studije.
Te posljedice uključivale su dvije epidemije koje su usmrtile veliki dio evropskog stanovništva – Justinijanovu kugu u 6. vijeku i Crnu smrt u 14. vijeku, kada se kuga prenosila na ljude ujedom zaraženih buva koje su nosili pacovi.
Dugo se pretpostavljalo da su značajne epidemije kuge nastale tek nakon što je čovječanstvo počelo da se bavi poljoprivredom i formira naselja sa velikom gustinom stanovništva. Postojalo je i mišljenje da su rani sojevi možda bili blagi. Otkriće da je kuga ubijala praistorijske lovce-sakupljače koji su se kretali udaljenim šumovitim predjelima u grupama od možda nekoliko desetina ljudi suprotstavlja se tim pretpostavkama, prenosi Rojters.
Kod Bajkalskog jezera, Yersinia pestis je otkrivena u 18 od 46 ispitanih tijela, što je veća stopa nego u nekim srednjovjekovnim grobnim jamama žrtava kuge. Makleod je rekao da je pronalazak dokaza o smrtonosnoj epidemiji velikih razmjera među tim lovcima-sakupljačima bio „potpuno iznenađenje“.
Istraživači su uspjeli da izdvoje više genoma bakterije Yersinia pestis očuvanih u zubima sahranjenih žrtava kuge. Ti sojevi bili su veoma blizu korijena pretka bakterije koja se od svog evolucionog prethodnika možda odvojila samo dva vijeka ranije.
„Čini se da patogen predstavlja prelaznu fazu u evoluciji kuge – već sposoban da izazove tešku bolest, ali još bez punog skupa prilagođavanja viđenih kod kasnijih pandemijskih sojeva“, rekao je Vilerslev.
Drevni sojevi nijesu imali gen potreban za efikasan prenos putem buva i za bolne otoke koji nastaju kada se infekcija širi od mjesta ujeda buve do najbližih limfnih čvorova, kao što se dešavalo u kasnijim epidemijama.
Međutim, imali su genetsku varijantu koja nedostaje kasnijim sojevima kuge, a koja može izazvati teške inflamatorne komplikacije na koje su djeca posebno osjetljiva. Mnogi od sahranjenih bili su djeca, ponekad braća i sestre.
„Ta osjetljivost najveća je kod djece uzrasta od osam do 12 godina i jasno predstavlja potpuno drugačiji obrazac smrtnosti od onog koji vidimo na drugim nalazištima bajkalskih lovaca-sakupljača gdje kuga nije otkrivena“, rekao je Makleod.
„U kombinaciji sa prisustvom drugih gena koji infekcije kugom čine teškim, jasno je da su ti praistorijski sojevi kuge bili jednako sposobni da budu smrtonosni, samo na drugačiji način“, dodao je Makleod.
Ti lovci-sakupljači dolazili su u blizak kontakt sa mrmotima, a istraživači navode da se čini da su ti glodari podstakli izbijanje epidemije. Na drugim nalazištima, u grobovima su pronađeni privjesci napravljeni od prednjih zuba mrmota. Mrmoti su takođe mogli biti izvor hrane, prenosi Rojters.
„Neki ljudi su možda došli u kontakt sa zaraženim mrmotom, vjerovatno rukovanjem tom životinjom ili konzumiranjem nedovoljno termički obrađenog mesa mrmota“, rekao je Makleod.
Nakon što je patogen prešao sa mrmota na ljude, istraživači vjeruju da se širio prenosom sa čovjeka na čovjeka, na primjer kašljanjem.
„Infekcije kugom rasprostranjene su među pojedincima, pri čemu je očigledno da je mnogo blisko povezanih osoba umrlo od kuge u isto vrijeme“, rekao je Makleod.
„Ova epidemija je u to vrijeme opustošila zajednice lovaca-sakupljača. Jasno je da je barem nekoliko ljudi ostalo živo da sahrani mrtve, i da su očigledno znali ko je ko, jer su mlada braća i sestre sahranjivani zajedno u zajedničkim grobovima“, rekao je Makleod.
