Čestitajući sabranima Krstovdan, koji se slavi uoči velikog praznika Krštenja Gospoda Isusa Hrista, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je istakao da se kroz ovu današnju Svetu službu Božiju pripremamo za veliki praznik Bogojavljenja Hristovoga:
„Sve je nekako u duhu iščekivanja javljanja Gospodnjega na rijeci Jordanu. Vidimo Svetoga Jovana Preteču koji krštava narod na Jordanu. To je krštenje pokajanja, to još nije ovo krštenje koje je Gospod Isus Hristos ustanovio i predao nama, nego krštenje pokajanja koje nije moglo dati potpuno očišćenje. To je Sveti Jovan dobro znao i već je imao od Duha Svetoga otkrivenje da dolazi Onaj pred kojim on, kako je govorio, nije dostojan ni sveza na obući NJegovoj odriješiti. Dolazi onaj koji će rod ljudski odriješiti od uza i od sveza grijeha, koji će dati obnovljenje ljudske prirode, obnovljenje našega zajedništva, koji će uliti u srca naša silu vječnoga života, koji će nam dati vječni život, vječnu ljubav i besmrtnost. NJega je Sveti Jovan propovijedao i prije nego što se On javio na rijeci Jordanu.“
Podsjetivši da je Sveti Jovan govorio: Pokajte se, jer se približilo Carstvo nebesko, Vladika je kazao da tek tada vidimo silu pokajanja. Jer ako je daleko Carstvo nebesko mi ne znamo kakva je sila pokajanja, nego kad je ono blizu, vidimo da pokajanje znači ispravljenje, da pokajanje znači spremnost da primimo u srce svoje Gospoda Boga živoga, da ga smjestimo u svome srcu. Da mu tu bude stan – da NJime živimo, da NJime mislimo, da NJime vjerujemo.
„A Sveti Jovan je bio taj koji je imao otkrivenje kada je došao Hristos i rekao je: Gle, Jagnje Božije koje uzima na sebe grijehe svijeta! Time je Sveti Jovan ukazao na ono što je glavno, temeljno, suštinsko u djelu spasenja roda ljudskoga. Dolazi Gospod Isus Hristos da položi život svoj, da bude zaklan kao jagnje za spasenje ovoga svijeta, za oproštaj grehova. Bog je na takav način izvolio da spase ovaj svijet što je riješio da dođe, da se ovaploti, da primi ljudsku prirodu, da postane kao jedan od nas. Ali i da primi sve nepravde, sve grijehe i svu tamu ovoga svijeta na sebe, da bi nas od te tame oslobodio, da bi je prosvjetlio, da bi nas oslobodio od naših grehova – On dolazi da primi poniženje naše.“
Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je pojasnio da je kada se Gospod Isus Hristos krštavao u Jordanu već time naznačio kakvo će NJegovo djelo biti. Kada se pogružavao u rijeku Jordan, Gospod je već izobražavao svoju smrt, a kada je izlazio iz rijeke Jordana, On je, kao Spasitelj svijeta, izobražavao svoje vaskrsenje. Zato kada krštavamo narod, istakao je Arhiepiskop cetinjski, čitamo iz poslanice Svetoga apostola Pavla, da se oni koji se krštavaju, krštavaju u smrt Hristovu, ali na takav način da bi sa Hristom se sjedinili:
„Sjedinili se sa NJegovom smrću, ali i sa NJegovom pobjedom nad smrću i dobili udio vaskrsenja. Prilikom Krštenja Hristovoga, javio se Otac naš nebeski svojim glasom: Ovo je Sin moj ljubljeni, NJega poslušajte, ukazujući na Gospoda Isusa Hrista kao spasitelja i sišao je Duh Sveti, što je vidio Sveti Jovan Krstitelj. Bilo je, dakle, otkrivenje Svete Trojice: Oca i Sina i Svetoga Duha već na rijeci Jordanu i zato se i mi krštavamo u ime Oca i Sina i Svetoga Duha.“
U nastavku Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je podsjetio na razgovor između Gospoda i Svetoga Jovana Preteče, kada je Isus došao da Ga Jovan krsti, a on se nije usuđivao jer je vidio da NJemu krštenje i oproštenje grehova nije potrebno, nego da dolazi Onaj koji će nama da ustroji krštenje i oproštenje grehova. Sveti Jovan govori: „Ti treba mene da krstiš, a ti li dolaziš meni?” A Isus odgovori: „Ostavi sada, jer tako nam tako treba ispuniti svu pravdu.”
„Onaj koji ispunjava svu pravdu, koji je punoća od koje, kao što govori Sveti Jovan Bogoslov, svi mi uzesmo blagodat na blagodat, to je Gospod Isus Hristos koji je ustrojio nama banju ponovnog rođenja svojih krštenjem u rijeci Jordanu, osveštao vode, a to osvećenje voda predstavlja zapravo osvećenje cijele tvorevine“, besjedio je Mitropolit, dodavši da je voda prijemčiva da primi Božiju blagodat, Božiju milost i silu osvećenjem. To znači da sva tvorevina može da primi blagodat i osvećenje, i da je Gospod Isus Hristos, Spasitelj svega svijeta, prije svega došao, ovaplotio se, postao čovjek, postao kao jedan od nas, da bi ukazao na to da je došao da spasi rod čovječanski, ali i cijelu tvorevinu jer sva tvar, kao što pjeva psalmopjevac, proslavlja ime Božije.
Na kraju svog arhipastirskog slova NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je čestitao praznik radosnim pozdravom: Bog se javi – Vaistinu se javi!
„Neka bude srećan ovaj veličanstveni, predivni, sveradosni praznik Bogojavljenja! Svima na zdravlje! Daj Bože da nas Krštenje Hristovo obnovi, da obnovi naše krštenje, da obnovi naše zajedništvo, da se obnovi među nama bratska i sestrinska ljubav i sloga, i na mnoga i blaga ljeta. Bog se javi – Vaistinu se javi!“
