Protojerej-starofor Dalibor Milaković pročitao je vjernicima poslanicu Njegove svetosti, Patrijarha srpskog g. Porfirija.
Liturgiji su prisustvovali predstavnik rimokatoličke Crkve župnik Don Janez Mirtek, generalni direktor Direktorata za saradnju sa vjerskim zajednicama Dragan Radović, funkcioner Vlade Bojović, predstavnici političkog, kulturnog, privrednog života Crne Gore, veliki broj žitelja Podgorice.
Tokom Božićne liturgije sabranima se obratio Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije i njegovo obraćanje prenosimo u cjelosti:
„Mir Božiji, Hristos se rodi!
Srećan praznik Rođenja Hristovoga svima vama, draga braćo i sestre! Neka božićna radost, koja obuhvata i Nebo i Zemlju i angele i ljude, uđe u naša srca, u naše domove, u naše porodice, neka Bogomladenac Hristos svojom Božanskom toplinom i milinom i blagodaću Duha Svetoga zagrije naša srca da ljubimo jedni druge. Da se mirbožamo, da se kao braća i sestre u ljubavi Božijoj zagrlimo, da jedni druge razumjevamo, pomažemo u slavu Bogomladenca Hrista.
Ova dječica koja su nam ukrasila Božić i ove godine, kao i svake godine, oni nam svjedoče da je Gospod Isus Hristos, Sin Božiji, ovaplotio se i postao dijete kao jedan od nas, kao jedno od ove djece koja ovdje u hramu pjevaju u slavu Roždestva Hristovoga. To nam govori o tome da je Gospod Isus Hristos došao u ovaj svijet da uđe u maticu života, da primi naše teškoće, naše rane da iscijeli, naše nemoći da ukrijepi. Da nas iscijeli od grijeha, od rana, da nas oslobodi od svakoga straha i od smrti i od grijeha, da nam daruje slobodu, da nas privede u naručje Božije, da nas usinovi Bogu i Ocu našem nebeskome, jer smo svi djeca pred Bogom. I ova djeca kada pjevaju u slavu Hristovog rođenja i nas oplemenjuju i vraćaju na tu dječju otvorenost duše i nevinost, prostotu i čistotu i ljepotu.
Neka bi dao Gospod da nam Rođenje Hristovo donese svima obnovljenje i veliku Božansku neoduzimljivu radost.
Drago mi je što ovdje mogu pozdraviti i predstavnike državnih vlasti. Ovdje je sa nama danas gospodin Dragan Radović, direktor Direktorata za vjere u Crnoj Gori.
Danas smo očekivali i kako je bilo najavljeno, veliko nevrijeme, ali vidite, dao je Bog te nas vrijeme posluži u vrijeme ove svete službe, slava Bogu i za tu NJegovu brigu. Mi uvijek i vrijeme i nevrijeme, sve što nam Bog daje, doživljavamo kao Božiju milost. I tako jeste, sinoć je ovdje u vrijeme nalaganja badnjaka, padala kiša, iz neba i zemlje. Svako se tu skvasio, ali, vjerujte, takve radosti odavno nijesam doživio ovdje pred Hramom Vaskrsenja Hristovoga u Podgorici kao sinoć baš po tom nevremenu, jer nas je grijala toplina vjere i toplina Bogomladenca Hrista i ljubavi Božije. Vidimo tu nevjerovatnu, neopisivu koja se uvijek ne vidi, ali je uvijek tu, odanost našega naroda svojoj Svetoj crkvi i svojoj vjeri i narodnim običajima koji su vezani suštinski za Rođenje Hristovo. To nalaganje badnjaka je neki čudesni naš narodni običaj, treba da ga držimo ali da znamo da on ima smisla samo ako ga nalažemo u slavu Rođenja Hristovoga i ako se grijemo na NJegovome ognju – u slavu onoga ognja Božanskoga koji je Gospod Isus Hristos donio i bacio u ovaj svijet. To je oganj Božije blagodati, Božije milosti, Božije ljubavi, oganj Duha Svetoga, koji spaljuje naše grijehe, ali obnavlja i naše duše i naše biće, prosvetljuje cijelo naše biće, ispunjava naša srca žarom ljubavi Božije.
Svima na zdravlje i na spasenje, na radost, naročito ovoj dječici koja su nam tako lijepo ukrasila ovaj Božić!
Mir Božiji, Hristos se rodi!“
