„On je, kao i uvijek kada radi svoj posao, otišao tamo gdje drugi neće ili ne smiju: na samo mjesto gdje se istina najlakše sakrije, a najteže dokaže. Na lice mjesta. Kada osuđeni bjegunac, sin bivše predsjednice Vrhovnog suda, u realnom vremenu objavljuje fotografije koje je izradio kriminalistički tehničar Uprave policije, fotografije koje nijesu bile dostupne javnosti, onda više nije riječ o slučajnom curenju. Riječ je o sistemu“, kazao je Medojević.
Prema njegovim riječima, u pitanju je to da dio policije i službi bezbjednosti i dalje radi za one koji su formalno izgubili vlast, a suštinski je nijesu nikada predali, a kako je ocijenio, pravni tim Medenog nije slučajni pravni tim:
„On je produžena ruka onog dijela duboke države koji je preživio 30. august 2020. godine i koji i danas, iz sjene, nadzire kako se vode istrage, šta se na licu mjesta pronađe, šta se zabilježi, a šta se odmah proslijedi onima kojima ne smije“.
Medojević je objasnio da ovo nije pitanje novinarske etike ni slobode informisanja, nego toga da li Crna Gora ima policiju ili ima paralelnu strukturu unutar policije.
„Jer ako dokazi sa mjesta zločina, podaci o kretanju počinioca, vremenu izvršenja djela i blokadi terena stižu do čovjeka koji je osuđen i koji se krije, onda istraga više nije istraga. Onda je to predstava. Onda zvanična verzija koju iznosi šef policije i verzija koju lansira Medeni nijesu dvije različite interpretacije iste stvarnosti. One su dvije istine dvije različite države koje postoje na istom prostoru. Jedna je ona koju građani vide.
Druga je ona koja i dalje odlučuje. Mladen je u pravu kada kaže da je Medeni pretvoren u portparola onog dijela Uprave policije i ANB-a koji kontroliše neizabrana vlast. To je precizna dijagnoza. Onaj ko kontroliše informacije sa lica mjesta kontroliše i tok istrage, kontroliše javnost, kontroliše strah. I kontroliše, što je najvažnije, ko će jednog dana sjesti na optuženičku klupu, a ko će ostati zaštićen“, naveo je Medojević.
Zato se, poručio je, ovo curenje ne smije tretirati kao incident.
„To je metod. Metod kojim se već decenijama čuva hobotnica“, istakao je Medojević.
On je napomenuo da sa Stojovićem dijeli ne samo stavove, nego i uvjerenje da se ova država neće pomjeriti dok se ne raskine taj kanal.
„Dok se ne utvrdi ko iz policije i službi šalje materijal osuđenom članu kartela koji je bio stub starog režima. Dok se ne pokrene ozbiljna, a ne fiktivna istraga o tome kako tajni podaci sa mjesta zločina završavaju kod onih koji bi trebalo da budu predmet istrage, a ne njeni korisnici“, jasan je Medojević.
Kako je predočio, direktor policije ne može više da se pravi da ne vidi ono što je postalo očigledno.
„Novi skandal nije novina u suštini, već samo nova potvrda starog stanja. Kada fotografije koje je na licu mjesta izradio kriminalistički tehničar Uprave policije, fotografije koje nijesu bile objavljene, završe kod osuđenog bjegunca i postanu sadržaj njegovih objava, onda direktor više nema luksuz da govori o rutini, o slučajnosti ili o ‘provjerama koje su u toku’.
On mora da preduzme ono što se u svakoj ozbiljnoj službi preduzima u prvom satu, a ne poslije medijskog pritiska.
Prvo mora da naredi trenutnu, temeljnu internu istragu o tome ko je imao pristup materijalu sa lica mjesta u slučaju trostrukog ubistva u Danilovgradu i kasnijeg samoubistva ruskog državljanina. Mora da utvrdi tačno ko je izradio fotografije, ko ih je arhivirao, ko ih je pregledao i kojim kanalom su one izašle iz sistema. To nije posao za saopštenje. To je posao za suspenzije , za oduzimanje ovlašćenja i za hitno saslušanje svih koji su tog dana i narednih dana imali bilo kakav dodir sa predmetom. Ako direktor to ne uradi odmah, on šalje poruku da curenje nije problem, već privilegija“, rekao je Medojević.
Takođe je konstatovao da direktor mora da suspenduje svakog službenika za kojeg postoji i najmanja indicija da je učestvovao u predaji podataka, a ne poslije pravosnažne presude:
„Odmah. Jer dok ti ljudi ostaju na položajima, istraga je već kompromitovana. Policija ne može da istražuje curenje dok oni koji cure i dalje sjede u istim kancelarijama i imaju iste šifre. To je elementarna logika, a ne politika“.
Po njegovoj ocjeni, direktor je dužan da predmet odmah preda Specijalnom državnom tužilaštvu i da zatraži da se formira predmet ne samo protiv izvršilaca curenja, nego i protiv onih koji su to omogućili ili tolerisali:
„Jer ovdje nije riječ samo o jednom tehničaru. Riječ je o tome da „pravni tim Medenog“ očigledno ima uvid u ono što se dešava na licu mjesta prije nego što to sazna javnost, a ponekad i prije nego što to zvanično sazna sam direktor. To znači da postoji paralelni lanac komandovanja. Ako direktor ne razbije taj lanac, on ga prihvata.
On mora i da javno, bez ulepšavanja, kaže građanima šta se desilo. Ne da priča o „složenosti slučaja“ i „profesionalnom pristupu“. Mora da prizna da je dio njegove službe radio za čovjeka koji je osuđen i koji se krije, i da je taj dio službe i dalje aktivan“.
Sve drugo, dodao je, predstavlja prikrivanje.
„Građani već znaju da postoje dvije verzije događaja. Jedna je zvanična. Druga stiže preko Medenice. Direktor mora da objasni zašto druga verzija ima bolji pristup dokazima od prve. Na kraju, ako direktor policije želi da ostane direktor, a ne samo čuvar kontinuiteta, mora da razumije da ovaj skandal nije izolovan. On je dio iste slike koja obuhvata bjekstvo Medenice, zaštićene kanale unutar ANB-a i Uprave, i stalno prisustvo ljudi starog režima u ključnim tačkama sistema“, obrazložio je Medojević.
„Ako sada ne preduzme oštre kadrovske i disciplinske mjere, on postaje saučesnik. Ne zato što je naredio curenje, nego zato što ga je, znajući za njega, ostavio da živi. Policija ili služi državi ili služi onima koji su državu pretvorili u svoj posao. Treće nema.
Direktor mora da se opredijeli. I mora to da uradi odmah, jer svaki dan odlaganja je novi dokaz da sistem i dalje radi za one koje bi trebalo da hapsi.
Crna Gora neće biti normalna zemlja dok se ovakve stvari dešavaju u njenom srcu. I dok oni koji na to ukazuju ostaju usamljeni, a oni koji to rade ostaju netaknuti.
Mladenov tekst je upozorenje. Onaj ko ga ignorira, svjesno pristaje da i dalje živimo u državi u kojoj zločin ima svoje ljude unutra, a pravda samo one koji pišu o njoj“, zaključio je Medojević.
