Naime, iako SDT tereti Lazovića za skidanje zabrane ulaska Belivuku i Miljkoviću, a zbog istog krivičnog djela procesuirani su i još neki policijski službenici, Baković je izjavio da zabrana ulaska nije ni postojala, već samo operativna mjera, koja je uklonjena, kako je rekao, na Lazovićev zahjev usmenim putem. Tvrdi da je to uobičajena procedura, o kojoj ne moraju postojati pisani tragovi. Upitno je šta će biti sa optužnicom protiv Lazovića ukoliko se sudu ne dostavi dokaz koja mjera je u decembru 2020. godine bila izrečena navodnim saradnicima „kavačkog klana“ Belivuku i Miljkoviću.
Profesor bezbjednosti Vojo Laković tvrdi da je Baković pokušao da zamijeni teze i da trag o zabrani ulaska Belivuku i Miljkoviću mora postojati, samo treba utvrditi kome je u policiji u interesu da to prikrije.
Pitanje da li je Belivuku i Miljkoviću bila izrečena mjera zabrane ulaska u državu ili operativna mjera, odnosno ima li traga o tome šta se dešavalo u ovom slučaju, uputili smo i Upravi policije, odakle su nam odgovorili da je predmet u fazi krivičnog postupka. Pojasnili su nam i razliku između pojmova zabrana ulaska i operativna mjera.
– Uzimajući u obzir da su vaša pitanja predmet krivičnog postupka koji se vodi pred Višim sudom u Podgorici, kao i da sam kontekst pojedinih interpretacija ima za cilj pogrešno predstavljanje činjeničnog stanja, ovim putem vas, radi transparentnog, objektivnog i zakonitog tumačenja zakonskih odredbi i normi, upoznajemo sa sljedećim: zabrana ulaska stranca u Crnu Goru definisana je članom 8, stav 1, tačka 9 Zakona o strancima, koji eksplicitno i imperativno upućuje da strancu neće biti dozvoljen ulazak u Crnu Goru ako je to potrebno iz razloga nacionalne ili unutrašnje bezbjednosti ili javnog zdravlja, i kao takva se ne može podvesti niti tretirati kao operativna mjera već isključivo kao zakonita represivna, restriktivna mjera koja ima svoje utemeljenje u ovom zakonu kao sankcija – ograničenje kretanja, odnosno nedozvoljavanje ulaska stranca u zemlju iz razloga unutrašnje i nacionalne bezbjednosti – odgovorili su nam iz Uprave policije.
Duže od godinu i po od hapšenja Zorana Lazovića zbog optužbi da je naredio ukidanje zabrane ulaska u državu saradnicima odbjeglog vođe „kavačkog klana“ Radoja Zvicera, prvi put je javno saopšteno da ta mjera nije ni postojala. To je učinio Enis Baković, tvrdeći u sudnici da je iste navode iznio i prije godinu i po, kada je saslušavan u Specijalnom državnom tužilaštvu. Rješenja ili bilo kojeg dokaza o tome koja mjera je bila izrečena u spisima predmeta nema. Specijalni tužilac Miloš Šoškić izjavio je pred sudom da je Baković pred tužiocem dao drugačiji iskaz.
Advokat Stefan Jovanović, jedan od branilaca Zorana Lazovića, kazao je da se odbrana rukovodi isključivo onim što piše u optužnici na osnovu koje se sudi njegovom klijentu.
– U toj optužnici piše da je Zoran Lazović izvršio krivično djelo zloupotreba službenog položaja na način što je tražio da se ukine zabrana ulaska za Belivuka i Miljkovića. Još u prethodnom postupku, kada je Lazović uhapšen i prije nego što je optužnica predata sudu, odbrana je problematizovala ovo pitanje i ukazivala da zabrana nije ni postojala. Čak je i vijeće Višeg suda optužnicu SDT-a, između ostalog, zbog toga vratilo na dopunu, konstatujući da u spisima nema rješenja kojim je zabranjen ulazak ovim licima u Crnu Goru – rekao je Jovanović za „Dan“.
Međutim, kako je dodao, SDT je ponovo predalo sudu optužnicu bez rješenja o zabrani ulaska i ona je potvrđena.
– Svjedok Baković je u sudnici Višeg suda dao istovjetan iskaz kao i u prethodnom postupku u tužilaštvu. To je konstatovalo i sudsko vijeće, odnosno da je, kako prije neki dan u sudnici tako i prije više od godinu dana u SDT- u, rekao da je tim licima bila izrečena operativna mjera koja je imala svojstvo napomene, da se mogla ukinuti i da se to inače radilo, uz obavezan nadzor tih lica. Iz ostalih dokaza proizilazi da su ta lica bila pod prismotrom. Ne samo iskaz Bakovića, već i sama činjenica da u spisima predmeta ne postoji rješenje o zabrani ulaska, dovoljno govore – naveo je advokat Jovanović.
Prema njegovim riječima, ako je mjera zabrane ulaska izrečena u skladu sa zakonom, o tome mora biti doneseno rješenje na koje stranka ima pravo žalbe. Jovanović je siguran da bi bilo koji nadležni organ dostavio rješenje o zabrani ulaska kada ga je sud tražio vraćajući optužnicu na doradu da je ono postojalo.
– Zoran Lazović nije mogao tražiti da se ukine nešto što nije postojalo – naglašava Jovanović.
– Danas smo u situaciji da smo u fazi glavnog pretresa gdje se Lazoviću sudi za nešto što nije postojalo, niti je izrečeno. Simptomatično je ono što je tvrdio Vrhovni sud, a što nije navodilo čak ni tužilaštvo – da je Lazović tražio ukidanje zabrane kada su lica koja su puštena u Crnu Goru izvršila niz teških zločina, što apsolutno nije tačno, rekao je advokat Jovanović.
S druge strane, profesor bezbjednosti Vojo Laković, koji je svojevremeno bio na odgovornim funkcijama u bezbjednosnom sektoru, smatra da se u ovom slučaju nastoje zamijeniti teze. Izričit je da u MUP-u mora postojati dokaz koja mjera je bila izrečena prema Belivuku i Miljkoviću i da na tom nivou moraju postojati tragovi o operativnim podacima ovog tipa. Odgovor policije na pitanja „Dana“ okarakterisao je kao veću bruku nego postupanje ostalih učesnika u ovom dugogodišnjem postupku.
– MUP nije privatna prćija. Ne može da se danas izrekne neka naredba koje nema u zvaničnim protokolima i da ona sjutra ne važi. Operativne podatke ovog tipa sistem bezbjednosti mora da čuva i do 15 godina – izričit je Laković.
Pojasnio je da Crna Gora po operativnim podacima ovog tipa postupa kao i druge države.
– Iznenađen sam stepenom drskosti, kao da niko nije pismen i da niko ništa ne zna. Crna Gora je u sistemu bezbjednosti imala kvalitetne ljude koji sada ne mogu doći do izražaja. Zakon je jasan kada se koje radnje preduzimaju. MUP donosi rješenje, a u nekim situacijama, kada dođe do izvršenja krivičnog djela, sud može da izda nalog za protjerivanje stranaca. Sve službe u svijetu, pa i u Crnoj Gori, imaju načine praćenja u cilju očuvanja bezbjednosti. Sva lica iz kriminogene zone se prate i tako se sprečava izvršenje krivičnih djela na štetu građana i ukupne bezbjednosti. Zato u evidencijama MUP-a i ANB-a postoje registri o operativnim podacima. Čude me ovakve priče Bakovića i ekipe, koji pokušavaju da zamijene teze. Kod mene ne bi položili osnove prava ni sa prve godine – istakao je Laković.
Zoran Lazović nije jedini koji je hapšen zbog ukidanja zabrane ulaska u Crnu Goru Belivuku i Miljkoviću. Naime, ta afera je aktivna skoro pet godina, a spisi predmeta prošli su kroz Osnovno i Više državno tužilaštvo u Podgorici i kroz Specijalno državno tužilaštvo. Zbog ovog slučaja, dovedene su u pitanje i karijere, pa čak i funkcije pojedinih tužilaca. Upravo zbog toga trebalo bi utvrditi istinu i odgovornost onih koji pokušavaju da blokiraju put do nje.
Laković je podsjetio da je još u decembru 2021. godine, dok je bio savjetnik za bezbjednost tadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića, podnio krivičnu prijavu protiv pet službenika policije koji su, bez pravnog osnova, odnosno odluke MUP-a, ukidali zabrane ulaska u državu u više slučajeva. Prijavu je podnio i protiv N.N. rukovodioca koji je naredio deaktiviranje mjera.
– MUP ima instrukcije kako se to radi. Ako je po sistemu „rekla-kazala“, svi treba da budu odgovorni zbog toga što ne postoji evidencija – od ministra pa nadalje – naglašava Laković.
Krivičnu prijavu predao je SDT-u, na čijem čelu je tada bio Milivoje Katnić, sada optuženi u predmetu sa Zoranom Lazovićem. Iz SDT-a su ga naknadno obavijestili da predmet prijave nije u njihovoj nadležnosti i da je proslijeđena u Osnovno državno tužilaštvo u Podgorici.
– Ako izvade tu prijavu iz neke fioke, doći će do mnogih odgovora i odgovornih lica, u najmanju ruku za nezakonit rad MUP-a – kazao je Laković.
Laković je pojasnio da u svakom kompjuteru granične bezbjednosti postoje folderi sa operativnim informacijama o određenim licima označenim kao prijetnja po bezbjednost.
– Kada se to lice pojavi, kompjuter zablinka. To lice i osobe koje su s njim se pretresaju, a o tome se obavještava nadležna služba, koja odlučuje da li da ih pusti da uđu u državu i da ih prati, ili da se izda rješenje da se vrate sa granice. Belivuk je ušao u Crnu Goru, to je činjenica, i mora se utvrditi ko je odgovoran za to. Odgovornost mora da postoji – izričit je Laković.
Još 2021. godine, po nalogu tadašnjg tužioca u ODT Podgorica Vukasa Radonjića, uhapšena su dvojica starješina u policiji zbog ukidanja zabrane ulaska Belivuku i Miljkoviću. Policajci su ubrzo pušteni na slobodu, a Radonjić je nakon toga na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu saopštio da policija nije poslušala njegov usmeni nalog da se uhapse dva policajca. Nakon što je za to dao i pisani nalog, oko ponoći ga je nazvala rukovodilac Višeg državnog tužilaštva Lepa Medenica i tražila da pusti službenike Uprave policije, optuživši ga da postupa nezakonito. Tadašnji ministar pravde Marko Kovač tražio je zbog toga smjenu Medenice, ali je njegov predlog odbijen.
