On je naveo da smo, opterećeni svakodnevnim problemima, kreditima i podjelama, sve rjeđe okrenuti vjeri i jedni drugima, podsjećajući posebno na položaj Srba i Crnogoraca na Kosovu i Metohiji, koji praznike dočekuju u teškim uslovima.
Knežević je istakao da odgovornost vidi i u sebi, naglašavajući da nema pravo na moralne propovijedi, već na samokritiku. Ukazao je i na paradoks savremenog društva u kojem su, kako je naveo, „pokojnici u telefonskim imenicima sigurniji od živih“.
– Ako smo došli do toga da su nam pokojni sigurniji od živih, onda je pravo čudo što nas se Bog još nije odrekao – poručio je Knežević.
On je zaključio da se od Božića do Božića često ne pomjeramo ka Bogu, već ka potrošačkim iluzijama, pozivajući na praštanje, mirenje i iskrenu vjeru.
Na kraju je uputio božićnu poruku:
Hristos se rodi – Vaistinu se rodi!
