„Očekuje se da će ukupno opterećenje srčanom insuficijencijom rasti zbog starenja stanovništva i sve veće učestalosti faktora rizika i gojaznosti“, objasnio je Lars Kober, predsjednik radne grupe i profesor u Rigshospitaletu Univerziteta u Kopenhagenu, u saopštenju ESC-a.
Naglasio je da srčana insuficijencija nije jedna bolest, već klinički sindrom koji se sastoji od znakova ili simptoma izazvanih disfunkcijom srca.
Kardiolozi očekuju više slučajeva srčane insuficijencije
Srčana insuficijencija pogađa između jedan i tri odsto odrasle populacije. Iako su stope smrtnosti pale tokom posljednje tri decenije, manje od 60 odsto oboljelih živi pet godina nakon postavljanja dijagnoze.
„Jedna od glavnih stvari koje naglašavamo u smjernicama za 2026. godinu jeste važnost prevencije i što ranijeg početka liječenja“, kaže Kober.
Nove smjernice navode faktore rizika
Smjernice za 2026. godinu sadrže preporuke koje, prema kardiolozima, pokrivaju „cijeli spektar“, od prevencije srčane insuficijencije kod pacijenata sa visokim rizikom do liječenja uznapredovale bolesti.
Kada je riječ o prevenciji, radna grupa fokusira se na edukaciju pacijenata i brigu o sebi.
„Obrazovanje i savjetovanje o načinu života osnažuju pacijente da upravljaju srčanom insuficijencijom i učestvuju u zajedničkom donošenju odluka“, rekla je Marijana Adamo, kopredsjednica radne grupe i vanredna profesorka na Univerzitetu u Breši.
Najčešći faktori rizika za srčanu insuficijenciju su:
genetska predispozicija,
urođene srčane mane,
visok krvni pritisak,
oštećenja srčanih zalistaka,
zloupotreba droga,
srčane aritmije,
koronarna bolest srca,
druge bolesti, poput dijabetesa ili hronične bolesti bubrega.
Simptomi srčane insuficijencije
Tri simptoma su posebno važna jer njihovo prepoznavanje i pravovremeno reagovanje mogu da pomognu.
Tipični simptomi hronične srčane insuficijencije su:
nedostatak vazduha, odnosno otežano disanje,
umor,
zadržavanje tečnosti u organizmu, odnosno edemi.
Simptomi mogu biti prisutni većinu vremena ili se ponavljati mjesecima i godinama. U slučaju dekompenzovane srčane insuficijencije, kod koje se stanje pogoršava tokom nekoliko sati ili dana, navedeni simptomi mogu postati izraženiji.
Može doći i do zadržavanja tečnosti, a tada je potrebna hitna medicinska pomoć jer se tečnost može nakupljati u tkivima ili plućima.
Pažnju treba obratiti na nedostatak vazduha, posebno pri naporu ili ležanju, umor i slabost koji ne prolaze, oticanje nogu i članaka, ubrzan ili nepravilan puls, naglo povećanje tjelesne težine zbog zadržavanja tečnosti i smanjenu sposobnost obavljanja uobičajenih aktivnosti.
Ako se nedostatak vazduha ili bol i pritisak u grudima pojave iznenada, ako osoba teško diše u mirovanju, ima plave usne, izgubi svijest ili osjeća izrazitu slabost, potrebno je odmah potražiti hitnu medicinsku pomoć.
Nova klasifikacija vrsta srčane insuficijencije
Novost je i klasifikacija različitih vrsta srčane insuficijencije. Do sada se koristila ejekciona frakcija lijeve komore, mjera količine krvi koju lijeva komora pumpa u tijelo pri svakom otkucaju srca, pa su postojala tri fenotipa:
srčana insuficijencija sa očuvanom ejekcionom frakcijom, 50 odsto ili više,
srčana insuficijencija sa srednjom ejekcionom frakcijom, između 41 i 49 odsto,
srčana insuficijencija sa smanjenom ejekcionom frakcijom, manje od 40 odsto.
Nove smjernice ukidaju kategoriju srčane insuficijencije sa srednjom ejekcionom frakcijom. Od sada se primjenjuju dva fenotipa:
srčana insuficijencija sa očuvanom ejekcionom frakcijom, 50 odsto ili više,
srčana insuficijencija sa smanjenom ejekcionom frakcijom, manje od 50 odsto.
Zašto je klasifikacija promijenjena?
Marijana Adamo objašnjava da se sada napuštena kategorija koristila kako bi obuhvatila pacijente koji inače nijesu bili uključeni u klinička ispitivanja.
„Međutim, znamo da ti pacijenti imaju slične funkcionalne poremećaje i patološke promjene u organizmu i da imaju koristi od sličnih tretmana kao pacijenti sa smanjenom ejekcionom frakcijom“, navodi se u saopštenju i dodaje da su se zbog toga odlučili da pojednostave klasifikaciju.
„Dekompenzovana“ umjesto „akutne“ srčane insuficijencije
Mijenja se još jedna klasifikacija. Ranije se srčana insuficijencija opisivala kao „hronična“ ili „akutna“. U novim smjernicama termin „akutna“ zamijenjen je pojmom „dekompenzovana“.
„Ove promjene napravili smo radi jasnoće. Kod nekih pacijenata srčana insuficijencija se ne pogoršava iznenada. Naprotiv, funkcija srca kontinuirano opada do tačke kada srce više ne može da kompenzuje svoje nedostatke“, navodi Adamo.
### Novi nazivi za oblike terapije
Zbog napretka medicine, radna grupa uvela je i novu terminologiju za opisivanje različitih vrsta terapije. Sada postoje tri terapijske klase:
Osnovna medicinska terapija: Kombinuje promjene životnog stila, poput gubitka tjelesne težine i prestanka konzumiranja alkohola i nikotina, sa četiri ključne grupe ljekova, uključujući beta-blokatore i ACE inhibitore.
Komplementarna terapija ljekovima: Uključuje primjenu drugih ljekova, poput ivabradina, koji snižava srčani ritam, i može da poboljša simptome, kvalitet života ili ishod liječenja kod određenih grupa pacijenata.
__Terapija intervencijama zasnovanim na smjernicama: Uključuje ugradnju preporučenih uređaja, poput defibrilatora.
Promijenjene preporuke za određene terapije
Stručnjaci radne grupe napravili su i važne promjene u preporukama za određene terapije. One, između ostalog, uključuju:
preporuku klase I za antagoniste mineralokortikoidnih receptora kod hronične srčane insuficijencije,
preporuku klase IIa za semaglutid i tirzepatid kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom sa očuvanom ejekcionom frakcijom i gojaznošću.
Evropsko kardiološko društvo predstavilo nove smjernice za srčanu insuficijenciju
Srčana insuficijencija ili srčana slabost nije jedna bolest, već klinički sindrom koji se sastoji od znakova ili simptoma izazvanih disfunkcijom srca.
Evropsko kardiološko društvo predstavilo je ažurirane smjernice za srčanu insuficijenciju na ESC kongresu, jednom od najvećih kongresa kardiologa na svijetu, koji je održan u Minhenu.
„Očekuje se da će ukupno opterećenje srčanom insuficijencijom rasti zbog starenja stanovništva i sve veće učestalosti faktora rizika i gojaznosti“, objasnio je Lars Kober, predsjednik radne grupe i profesor u Rigshospitaletu Univerziteta u Kopenhagenu, u saopštenju ESC-a.
Naglasio je da srčana insuficijencija nije jedna bolest, već klinički sindrom koji se sastoji od znakova ili simptoma izazvanih disfunkcijom srca.
Kardiolozi očekuju više slučajeva srčane insuficijencije
Srčana insuficijencija pogađa između jedan i tri odsto odrasle populacije. Iako su stope smrtnosti pale tokom posljednje tri decenije, manje od 60 odsto oboljelih živi pet godina nakon postavljanja dijagnoze.
„Jedna od glavnih stvari koje naglašavamo u smjernicama za 2026. godinu jeste važnost prevencije i što ranijeg početka liječenja“, kaže Kober.
Nove smjernice navode faktore rizika
Smjernice za 2026. godinu sadrže preporuke koje, prema kardiolozima, pokrivaju „cijeli spektar“, od prevencije srčane insuficijencije kod pacijenata sa visokim rizikom do liječenja uznapredovale bolesti.
Kada je riječ o prevenciji, radna grupa fokusira se na edukaciju pacijenata i brigu o sebi.
„Obrazovanje i savjetovanje o načinu života osnažuju pacijente da upravljaju srčanom insuficijencijom i učestvuju u zajedničkom donošenju odluka“, rekla je Marijana Adamo, kopredsjednica radne grupe i vanredna profesorka na Univerzitetu u Breši.
Najčešći faktori rizika za srčanu insuficijenciju su:
genetska predispozicija,
urođene srčane mane,
visok krvni pritisak,
oštećenja srčanih zalistaka,
zloupotreba droga,
srčane aritmije,
koronarna bolest srca,
druge bolesti, poput dijabetesa ili hronične bolesti bubrega.
Simptomi srčane insuficijencije
Tri simptoma su posebno važna jer njihovo prepoznavanje i pravovremeno reagovanje mogu da pomognu.
Tipični simptomi hronične srčane insuficijencije su:
nedostatak vazduha, odnosno otežano disanje,
umor,
zadržavanje tečnosti u organizmu, odnosno edemi.
Simptomi mogu biti prisutni većinu vremena ili se ponavljati mjesecima i godinama. U slučaju dekompenzovane srčane insuficijencije, kod koje se stanje pogoršava tokom nekoliko sati ili dana, navedeni simptomi mogu postati izraženiji.
Može doći i do zadržavanja tečnosti, a tada je potrebna hitna medicinska pomoć jer se tečnost može nakupljati u tkivima ili plućima.
Pažnju treba obratiti na nedostatak vazduha, posebno pri naporu ili ležanju, umor i slabost koji ne prolaze, oticanje nogu i članaka, ubrzan ili nepravilan puls, naglo povećanje tjelesne težine zbog zadržavanja tečnosti i smanjenu sposobnost obavljanja uobičajenih aktivnosti.
Ako se nedostatak vazduha ili bol i pritisak u grudima pojave iznenada, ako osoba teško diše u mirovanju, ima plave usne, izgubi svijest ili osjeća izrazitu slabost, potrebno je odmah potražiti hitnu medicinsku pomoć.
Nova klasifikacija vrsta srčane insuficijencije
Novost je i klasifikacija različitih vrsta srčane insuficijencije. Do sada se koristila ejekciona frakcija lijeve komore, mjera količine krvi koju lijeva komora pumpa u tijelo pri svakom otkucaju srca, pa su postojala tri fenotipa:
srčana insuficijencija sa očuvanom ejekcionom frakcijom, 50 odsto ili više,
srčana insuficijencija sa srednjom ejekcionom frakcijom, između 41 i 49 odsto,
srčana insuficijencija sa smanjenom ejekcionom frakcijom, manje od 40 odsto.
Nove smjernice ukidaju kategoriju srčane insuficijencije sa srednjom ejekcionom frakcijom. Od sada se primjenjuju dva fenotipa:
srčana insuficijencija sa očuvanom ejekcionom frakcijom, 50 odsto ili više,
srčana insuficijencija sa smanjenom ejekcionom frakcijom, manje od 50 odsto.
Zašto je klasifikacija promijenjena?
Marijana Adamo objašnjava da se sada napuštena kategorija koristila kako bi obuhvatila pacijente koji inače nijesu bili uključeni u klinička ispitivanja.
„Međutim, znamo da ti pacijenti imaju slične funkcionalne poremećaje i patološke promjene u organizmu i da imaju koristi od sličnih tretmana kao pacijenti sa smanjenom ejekcionom frakcijom“, navodi se u saopštenju i dodaje da su se zbog toga odlučili da pojednostave klasifikaciju.
„Dekompenzovana“ umjesto „akutne“ srčane insuficijencije
Mijenja se još jedna klasifikacija. Ranije se srčana insuficijencija opisivala kao „hronična“ ili „akutna“. U novim smjernicama termin „akutna“ zamijenjen je pojmom „dekompenzovana“.
„Ove promjene napravili smo radi jasnoće. Kod nekih pacijenata srčana insuficijencija se ne pogoršava iznenada. Naprotiv, funkcija srca kontinuirano opada do tačke kada srce više ne može da kompenzuje svoje nedostatke“, navodi Adamo.
Novi nazivi za oblike terapije
Zbog napretka medicine, radna grupa uvela je i novu terminologiju za opisivanje različitih vrsta terapije. Sada postoje tri terapijske klase:
Osnovna medicinska terapija: Kombinuje promjene životnog stila, poput gubitka tjelesne težine i prestanka konzumiranja alkohola i nikotina, sa četiri ključne grupe ljekova, uključujući beta-blokatore i ACE inhibitore.
Komplementarna terapija ljekovima:
Uključuje primjenu drugih ljekova, poput ivabradina, koji snižava srčani ritam, i može da poboljša simptome, kvalitet života ili ishod liječenja kod određenih grupa pacijenata.
Terapija intervencijama zasnovanim na smjernicama: Uključuje ugradnju preporučenih uređaja, poput defibrilatora.
Promijenjene preporuke za određene terapije
Stručnjaci radne grupe napravili su i važne promjene u preporukama za određene terapije. One, između ostalog, uključuju:
preporuku klase I za antagoniste mineralokortikoidnih receptora kod hronične srčane insuficijencije,
preporuku klase IIa za semaglutid i tirzepatid kod pacijenata sa srčanom insuficijencijom sa očuvanom ejekcionom frakcijom i gojaznošću.
