Sveta velikomučenica Anastasija rođena je u Rimu, a o njenom životu ne zna se mnogo, jer je većina zapisa nastala tek nakon njene mučeničke smrti. Prema predanju, poticala je iz bogate paganske porodice i bila je kćerka rimskog senatora. Njena majka bila je hrišćanka, pa je i Anastasija vrlo mlada primila hrišćanstvo.
Ipak, njen otac ju je prisilio da se uda za paganskog vlastelina Publija. Nakon udaje, Anastasija je, kako se vjeruje, odbijala bračne odnose, posvećujući se vjeri i pomaganju progonjenim hrišćanima. Zbog toga ju je muž mučio, zatvarao i izgladnjivao, naročito kada je saznao da potajno obilazi hrišćanske mučenike.
Publije je kasnije poslan u Persiju, ali je umro na putu. Nakon njegove smrti, Anastasija je slobodno nastavila da pomaže hrišćanima i dijeli milostinju siromašnima od velikog nasljedstva koje joj je ostalo.
Zatim se uputila u Makedoniju, gdje je pomagala progonjenim vjernicima. Prema predanju, rimski načelnik Ulpijan oslijepio je i umro nakon što ju je poželio. Anastasija je potom osuđena na smrt izgladnjivanjem, ali je, vjeruje se, preživjela trideset dana u tamnici bez hrane.
Nakon toga, zajedno s još nekoliko hrišćana, odvedena je na lađu koja je potopljena, ali je, po vjerovanju, Božjom voljom spašena. Na kraju je postradala 204. godine u Sirmijumu, na prostoru današnje Sremske Mitrovice, gdje je mučena i usmrćena tako što je bila vezana za kočeve i spaljena.
Sveta Anastasija smatra se zaštitnicom žena. Srpska pravoslavna crkva proslavlja je 22. decembra po julijanskom, odnosno 4. januara po gregorijanskom kalendaru.
U srpskom narodu nema mnogo posebnih običaja vezanih za ovaj dan, ali se vjeruje da bi žene trebalo da izgovore sljedeću molitvu:
„Ovčica Tvoja, Isuse, Anastasija, zove silnim glasom: Tebe, Ženiče moj, ljubim i, tražeći Te, stradam, i raspinjem se i sahranjujem u krštenju Tvome. I stradam radi Tebe, da bih carovala s Tobom, i umirem za Tebe, da bih živjela s Tobom. Primi me kao čistu žrtvu, s ljubavlju žrtvovanu za Tebe. Njenim molitvama, kao Milostiv, spasi duše naše.“
