SAD obeležavaju 21. godišnjicu terorističkih napada 11. septembra

SAD obeležavaju 21. godišnjicu terorističkih napada 11. septembra

Amerikanci se sjećaju 11. septembra trenutcima ćutanja, čitanjem imena žrtava, volonterskim radom i drugim odavanjem počasti 21 godinu nakon najsmrtonosnijeg terorističkog napada na tlu SAD.

Rođaci i zvanice žrtava sastaće se u nedelju na mjestima gde su se oteti avioni srušili 11. septembra 2001. — Svijetski trgovinski centar u Njujorku, Pentagon i polje u Pensilvaniji.

Druge zajednice širom zemlje obeležavaju dan bdenjima uz sveće, međuverskim službama i drugim komemoracijama. Neki Amerikanci se pridružuju volonterskim projektima na dan koji je federalno priznat i kao Dan patriota i kao Nacionalni dan službe i sećanja.

Obeležavanja su usledila nakon ispunjene godišnjice prekretnice prošle godine. Došlo je nekoliko nedelja nakon haotičnog i ponižavajućeg završetka rata u Avganistanu koji su SAD pokrenule kao odgovor na napade.

Ali ako je ovaj 11. septembar možda manje prekretnica, on ostaje tačka za razmišljanje o napadu koji je ubio skoro 3.000 ljudi, podstakao američki „rat protiv terorizma“ širom sveta i rekonfigurisao politiku nacionalne bezbednosti.

To je takođe izazvalo — neko vrijeme — osećaj nacionalnog ponosa i jedinstva za mnoge, dok je Amerikance muslimane podvrgao godinama sumnji i netrpeljivosti i pokrenuo debatu o ravnoteži između bezbednosti i građanskih sloboda. Na način koji je suptilan i očigledan, posledice 11. septembra provlače se kroz američku politiku i javni život do danas.

A napadi su bacili dugu senku na lične živote hiljada ljudi koji su preživeli, odgovorili ili izgubili svoje voljene, prijatelje i kolege.

Više od 70 saradnika Sekua Sibija poginulo je u Vindovs on the Vorld, restoranu na vrhu severnog tornja trgovačkog centra. Sibi je trebalo da radi tog jutra sve dok ga drugi kuvar nije zamolio da promeni smenu.

Sibi više nikada nije prihvatila posao u restoranu; vratilo bi previše uspomena. Imigrant iz Slonovače borio se s tim kako da shvati takav užas u zemlji u koju je došao da traži bolji život.

Bilo mu je teško da uspostavi bliska, porodična prijateljstva koja su delili on i njegovi saradnici iz Vindovsa na svetu. Bilo je previše bolno, naučio je, vezati se za ljude kada „nemaš kontrolu nad tim šta će im se sledeće desiti“.

„Svaki 9/11 je podsetnik na ono što sam izgubio i koji nikada ne mogu da oporavim“, kaže Sibi, koja je sada predsednik i izvršni direktor ROC Uniteda. Grupa za zastupanje radnika restorana evoluirala je iz centra za pomoć za radnike Vindovs on the Vorld koji su izgubili posao kada su kule bliznakinje pale.

U nedelju predsednik Džo Bajden planira da govori i položi venac u Pentagon, dok bi prva dama Džil Bajden trebalo da govori u Šenksvilu u Pensilvaniji, gde je jedan od otetih aviona pao nakon što su putnici i članovi posade pokušali da upadnu u kokpit kao otmičari su krenuli ka Vašingtonu. Zaverenici Al Kaide preuzeli su kontrolu nad mlaznjacima kako bi ih koristili kao rakete za putnike.

Potpredsednica Kamala Haris i njen suprug Dag Emhof trebalo bi da prisustvuju Nacionalnom memorijalu 11. septembra u Njujorku, ali po tradiciji, nijedna politička figura ne govori na ceremoniji nulte tačke. Umesto toga, usredsređuje se na rođake žrtava koji naglas čitaju imena mrtvih.

Čitaoci često dodaju lične primedbe koje formiraju leguru američkih osećanja o 11. septembru — tugu, bes, čvrstinu, zahvalnost za hitne intervencije i vojsku, pozive na patriotizam, nadu u mir, povremene političke barabe i dirljiv izveštaj o maturama , venčanja, rođenja i svakodnevni životi koje su žrtve propustile.

Neki rođaci takođe žale da se nacija koja se ujedinila — donekle — nakon napada, od tada raspala. Toliko da savezne agencije za sprovođenje zakona i obaveštajne službe, koje su preoblikovale da se fokusiraju na međunarodni terorizam posle 11. septembra, sada vide pretnju od domaćeg nasilnog ekstremizma kao podjednako hitnu.