Vlasti bez rješenja, ljudi podižu ruke ka nebu
Iran još nema nikakav konkretan plan za upravljanje krizom. U međuvremenu, džamije i hramovi širom zemlje ispunjeni su molitvama miliona građana koji više ni ne očekuju da vlasti preuzmu inicijativu.
Šesta uzastopna godina suše dovela je zemlju do ivice, a naučnici upozoravaju da iscrpljeni rezervoari više ne mogu da se obnove prirodnim tokom. Od početka novembra u cijeloj zemlji palo je tek dva milimetra kiše, umjesto uobičajenih 56. U Teheranu i dvadeset provincija nije pala nijedna kap.
Rashod je već stigao do metropole od 12 miliona ljudi, gdje su uvedene restrikcije u vodosnabdijevanju. Predsjednik Irana Masud Pezeškijan upozorio je da bi, ako se trend nastavi, evakuacija dijelova grada mogla postati neizbježna.
Glavni rezervoari Teherana na ivici kolapsa
Pet ključnih rezervoara koji snabdijevaju Teheran vodom približavaju se takozvanom „mrtvom vodostaju“ – nivou na kojem više nije moguće zahvatanje vode. U njima je ostalo oko deset odsto ukupnog kapaciteta.
Građani već govore o tome da će čitavi gradovi morati da se sele ka obali.
„Svi rezervoari za Teheran nalaze se u centru zemlje. Niko ih nikada nije prebacio ka moru. Za to neko mora da odgovara“, kaže jedan stanovnik glavnog grada.
Drugi predlažu „zaprašivanje oblaka“, treći insistiraju na hitnom sprovođenju desalinizacije i izgradnji novih cjevovoda. Zajednički imenitelj im je strah da bi evakuacija čitavih urbanih zona mogla postati scenario koji više nije nezamisliv.
Poljoprivreda guta više od 90 odsto raspoložive vode
Devetnaest glavnih brana u zemlji je potpuno presušilo, a još dvadesetak zadržava manje od pet odsto kapaciteta. Više od 90 odsto ukupne količine vode troši poljoprivreda.
Iran sa svojih 90 miliona stanovnika proizvodi oko 85 odsto hrane potrebne za sopstveno tržište, ponajviše zbog sankcija i strateškog pokušaja da se umanji zavisnost od uvoza žitarica. Ali ta samodovoljnost sada dolazi na naplatu.
Trećina ukupne vode u zemlji nestaje zbog fizičkih gubitaka, ilegalnog zahvatanja i loše organizacije.
„Mjesec i po dana nije bilo kiše. Zemlja je žedna. Poljoprivrednici su očajni“, kaže jedna Iranka.
„Ranije smo prodavali dvije-tri cisterne pijaće vode mjesečno, a sada toliko prodamo dnevno“, dodaje prodavac iz centralnog Irana.
Ništa od kiše u skorije vrijeme
Meteorolozi upozoravaju da se hidrološke prilike u Iranu neće promijeniti bar naredne dvije sedmice, što znači da će suša nastaviti da se produbljuje.
U zemlji koja je već pod pritiskom sankcija, političkih sukoba i regionalnih tenzija, kolaps vodnog sistema mogao bi postati jedna od najvećih strateških prijetnji – i po stabilnost vlasti i po opstanak čitavih zajednica.
