Poslije ushićenja – strepnja. Ili barem priprema. Demokrate su, zajedno s mnogima širom svijeta, slavile pobjede na lokalnim izborima ove sedmice, gdje su republikanci Donalda Trampa izgubili bitke od Atlantika do Pacifika. Ali sada se moraju pripremiti za ono što slijedi. Jer Donald Tramp ne voli da gubi. I učiniće sve što može da se to više ne ponovi – poštenim, a još češće nepoštenim sredstvima. Zapravo, taj napor je već u toku.
Za sada demokrate još uvijek kucaju čašama, uživajući u uspjehu koji je utoliko slađi što dolazi tačno godinu dana nakon što su izgubile sve – Predstavnički dom, Senat i Bijelu kuću – od povratnika i trijumfalnog Trampa. Najdramatičnija je bila istorijska pobjeda Zohrana Mamdanija u najmnogoljudnijem američkom gradu, Njujorku, ali uspjeha je bilo i na drugom kraju kontinenta, gdje su birači u Kaliforniji podržali demokrate u naizgled tehničkoj mjeri koja bi se mogla pokazati izuzetno značajnom. Između ta dva pola, demokrate su osvojile guvernerske pozicije u Nju Džersiju i Virdžiniji ubjedljivim, dvocifrenim razlikama.
Sve to je razgnjevilo Trampa, ali upravo je izbor Mamdanija u Trampovom rodnom gradu izazvao najbržu reakciju. Snage MAGA pokreta nijesu gubile vrijeme da čovjeka kojeg Tramp naziva „stopostotnim komunističkim luđakom” predstave kao lice Demokratske partije. „Njujork post“ je požurio s naslovnom stranom na kojoj novi gradonačelnik drži srp i čekić, uz naslov „The Red Apple“ (Crvena jabuka), pri čemu je slovo R okrenuto unazad, tako da podsjeća na sovjetsku simboliku. „Foks biznis“ je takođe izvukao boljševičku ikonografiju za prilog o globalnoj prijetnji koju predstavlja socijalizam, uz međunarodna svjedočanstva o neuspjesima koji nastaju kada profit nije na prvom mjestu, uključujući izvještaje o britanskoj „propaloj” Nacionalnoj zdravstvenoj službi.
Cilj republikanaca je sasvim jasan: da obezbijede da se naredne godine, na nacionalnim izborima na sredini mandata – na kojima će biti odlučeno ko će kontrolisati Predstavnički dom – vodi bitka protiv Demokratske stranke preoblikovane u „mamdani marksiste“.
Trenutno su demokrate uvjerene da mogu otkloniti tu opasnost, ujedinjujući se oko zajedničke poruke o „pristupačnosti”, iako je prilagođavaju različitim publikama na različitim mjestima – baš kao što su to učinile ove sedmice, kada su pobjednici u Virdžiniji i Nju Džersiju zastupali iste teme o troškovima života kao Mamdani, ali u umjerenijim, prigradskim tonovima.
Takav pristup mogao bi da funkcioniše naredne godine, kada će se borba za Predstavnički dom svesti na 435 odvojenih izbora. Ali kada dođe predsjednička trka 2028. godine, u kojoj će demokrate morati da oblikuju jedinstvenu, nacionalnu poruku iza jednog kandidata koji će morati da privuče i gradske i prigradske birače, to će biti mnogo teže.
Ipak, to je vrsta izazova s kojom su političari navikli da se nose. Nazire se mnogo mračnija prijetnja koja se ne tiče samo Trampovih teških nagovještaja da bi mogao obustaviti savezno finansiranje Njujorka. Podsjetimo, predsjednik je već prekršio sve presedane time što je poslao američke trupe u Vašington i Los Anđeles, te pokušao da to učini u Čikagu i Portlandu, navodno kako bi se obračunao s raširenim kriminalom, ali zapravo da bi uspostavio kontrolu nad politički neposlušnim centrima moći.
Cilj republikanaca je sasvim jasan: da obezbijede da se naredne godine, na nacionalnim izborima na sredini mandata – na kojima će biti odlučeno ko će kontrolisati Predstavnički dom – vodi bitka protiv Demokratske stranke preoblikovane u „mamdani marksiste“
Nije ni čudo što mnogi posmatrači u Njujorku sumnjaju da je samo pitanje vremena kada će Tramp poslati Nacionalnu gardu u Bruklin i Bronks, sada kada je Gotam u rukama njegovog zakletog neprijatelja. Tramp je oduvijek želio da osvoji Njujork; sada bi u tome zaista mogao uspjeti.
Takav potez uklopio bi se u niz koraka koje Tramp, čini se, planira da preduzme – ili ih već preduzima – kako bi obezbijedio da izbori u novembru 2026. ne prođu onako kako su prošli ovi ove sedmice. Jednostavno rečeno, predstojeći izbori su za njega isuviše važni da bi dopustio da se to ponovi.
Trenutno Tramp ima potpunu kontrolu nad sve tri grane američke vlasti: Bijelom kućom, naravno, ali i Vrhovnim sudom i oba doma Kongresa, zahvaljujući poslušnim sudijama u prvom i republikanskim većinama u drugom. Malo je vjerovatno da će se odnos snaga u Senatu promijeniti, ali s obzirom na sada veoma tijesnu republikansku većinu u donjem domu, kao i na uobičajeno kolebanje birača protiv vladajuće stranke na izborima na sredini mandata, svi standardni pokazatelji ukazuju na mogućnost da demokrate za godinu dana preuzmu kontrolu nad Predstavničkim domom.
Ako se to dogodi, puko odobravanje bilo bi zamijenjeno stvarnom kontrolom predsjednikove moći, onom koja bi, što je za njega posebno zabrinjavajuće, imala ovlašćenje da istražuje i pozove na odgovornost i Trampa i one koji mu služe.
Tramp je odlučan da spriječi takav ishod. Zato je izvršio pritisak na republikance u Teksasu, zahtijevajući da precrtaju granice izbornih okruga tako da obezbijede još pet sigurnih republikanskih mjesta u Kongresu. Upravo da bi nadoknadile taj raniji teksaški potez, demokrate u Kaliforniji su ove sedmice zatražile od birača ovlašćenje da sprovedu sopstveno precrtavanje izbornih jedinica, čime bi svojoj partiji obezbijedile do pet dodatnih mjesta u Predstavničkom domu.
Građani Kalifornije su odgovorili potvrdno, čak i oni koji strahuju da ovakvo uzvraćanje istom mjerom u prekrajanju izbornih jedinica znači spuštanje na najniži nivo, koje može samo da oslabi američku demokratiju.
Ali Tramp se tu ne zaustavlja. On je pritisnuo republikance u Sjevernoj Karolini, Ohaju, Misuriju i Indijani da slijede primjer Teksasa, nadajući se da će izvući dovoljno dodatnih mjesta kako bi njegova partija zadržala kontrolu nad Predstavničkim domom čak i ako ih birači napuste narednog novembra.
Drugi strepe od odluke Vrhovnog suda koja bi mogla da oslabi ključnu odredbu Zakona o biračkim pravima, koja trenutno dozvoljava državnim zakonodavstvima da uzmu u obzir rasu prilikom određivanja granica izbornih jedinica za Kongres. Ta odredba je omogućila oblikovanje okruga tako da kandidati koje podržavaju birači iz manjinskih zajednica budu izabrani u Kongres. Ako sud zabrani tu praksu, zakonodavna tijela saveznih država pod kontrolom republikanaca mogla bi te okruge potpuno ukinuti, lišavajući demokrate oko desetak mjesta na jugu zemlje.
To su samo najvidljivije prijetnje. U eseju objavljenom u časopisu „Atlantik“, Dejvid A. Grejem opisuje brojne načine na koje Tramp i njegovi saveznici već rade na potkopavanju izbora na sredini mandata. Dio toga je staromodna praksa gušenja biračkog prava – otežavanje glasanja, na primjer smanjivanjem mogućnosti za rano i glasanje putem pošte ili zahtijevanjem određenih oblika identifikacije – dok je drugi dio zastrašivanje birača.
Rezultati ove sedmice pokazuju da bi demokrate, ako borba bude fer, mogle za godinu dana pobijediti i konačno usporiti Trampov marš ka autokratiji. Ali to ‘ako’ je veliko – i iz dana u dan sve veće
Na upravo održanim izborima, ministarstvo pravde pod Trampovom kontrolom poslalo je „nadzornike“ da motre na biračka mjesta u područjima koja naginju demokratama. Kada agenti Službe za imigraciju i carinu (ICE) hapse čak i američke državljane na ulicama, lako je vidjeti kako bi prisustvo Trampu odanih „nadzornika“ moglo imati zastrašujući efekat – navodeći neke birače da zaključe kako bi bilo bezbjednije da ostanu kod kuće.
Prisustvo vojnika u borbenim uniformama na ulicama, koja će već za godinu dana postati uobičajena slika u nekoliko američkih gradova, imaće isti efekat – samo još izraženiji.
Sve se to dešava dok je Tramp praktično ispraznio instituciju zaduženu za bezbjednost izbora, drastično smanjio sredstva namijenjena zaštiti glasanja od sajber-napada i nijemo posmatrao kako su brojni predani izborni zvaničnici, uključujući tradicionalne republikance, sklanjani sa funkcija i zamijenjeni aktivistima pokreta MAGA.
Čak i ako se izbori 2026. održe bez ometanja, opasnost time ne prestaje. Grejem upozorava da bi Tramp mogao da proglasi vanredno stanje i zaplijeni glasačke mašine prije nego što rezultati budu zvanično potvrđeni. Poraženi republikanski predsjednik Predstavničkog doma mogao bi da odbije da primi izabrane demokrate (što, uostalom, predsjedavajući Majk Džonson već čini).
Kroz sve to čule bi se glasne podrške na Foks njuzu, društvenim mrežama, a možda čak i na nekim od glavnih televizijskih mreža koje su se u međuvremenu poklonile Trampu, braneći, ako ne i veličajući, svaki njegov potez.
Rezultati ove sedmice pokazuju da bi demokrate, ako borba bude fer, mogle za godinu dana pobijediti i konačno usporiti Trampov marš ka autokratiji. Ali to ‘ako’ je veliko – i iz dana u dan sve veće.
