Bivši generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg izjavio da je način da se promijeni mišljenje ruskog predsjednika Vladimira Putina i da on sjedne za pregovarački sto kako bi se okončao rat u Ukrajini povećanje vojne pomoći Kijevu.
Govoreći u intervjuu za RSE 7. novembra, Stoltenberg, koji je predvodio alijansu deceniju prije nego što je otišao u oktobru 2024. godine, rekao je da uprkos „neviđenoj“ podršci neke članice NATO-a ne čine sve što bi trebalo da podrže Kijev.
Iako je rekao da neće „imenovati i sramotiti“, priznao je da se o tome „interno raspravlja među saveznicima NATO-a“.
On je dao intervju usred zastoja u diplomatskim naporima koje predvode SAD da se Rusija natjera da pristane na prekid vatre u Ukrajini, gdje je pokrenula opštu invaziju u februaru 2022. godine.
Stoltenberg, koji je bio šef NATO-a u vrijeme kada je invazija pokrenuta, a trenutno je ministar finansija Norveške, rekao je da Putin i dalje vjeruje da može više da dobije na bojnom polju nego za pregovaračkim stolom, što znači da mora biti primoran na to.
„Ne mislim da možemo da promijenimo Putinovo mišljenje. Njegov cilj je da kontroliše Ukrajinu. Ali mislim da možemo da promijenimo Putinovu računicu“, rekao je on.
„I to možemo da uradimo tako što ćemo se pojačati, pružiti veću vojnu podršku Ukrajini, kako bi Putin shvatio da neće pobijediti na bojnom polju“, dodao je Stoltenberg.
Prema podacima koje je prikupio Kilski institut u Njemačkoj, članice NATO-a su između januara 2022. i avgusta 2025. godine pružile oko 291 milijardu eura (336 milijardi dolara) pomoći Ukrajini.
To je uključivalo vojne resurse kao što su sistemi protivraketne odbrane Patriot, tenkovi, artiljerija i borbeni avioni, kao i britanske i francuske krstareće rakete Storm Shadow /SKALP.
Međutim, nije bilo novog većeg paketa vojne pomoći SAD otkako je Donald Tramp započeo svoj drugi mandat predsjednik SAD u januaru, a evropske zemlje nisu uspjele da nadoknade zaostatak.
„Uvijek se možemo složiti da je moguće učiniti više“, rekao je Stoltenberg.
„Problem je što ne rade svi saveznici onoliko koliko bi trebalo… Neću imenovati i sramotiti, djelimično zato što ne mislim da je to pravi pristup. Znam da je to nešto o čemu se interno raspravlja među saveznicima NATO-a“, dodao je on.
Stoltenberg je takođe naglasio da je, otkako je preuzeo funkciju ministra u februaru ove godine, Norveška najavila da će utrostručiti nivo pomoći Ukrajini na sedam milijardi eura (8,1 milijardu dolara) godišnje.
„Gotovo da nijedna druga zemlja, ako uopšte ijedna, ne pruža veću podršku Ukrajini mjereno u odnosu na BDP po glavi stanovnika“, rekao je on.
Iako je Ukrajina ključni test odlučnosti NATO-a, Stoltenberg je istakao šire izazove s kojima se suočava alijansa – prije svega „Kinu, veličinu Kine, njenu ekonomiju, njen tehnološki napredak“.
Naglašavajući ulogu Kine kao „glavnog pomagača“ Rusije u ratu protiv Ukrajine, kroz njenu ekonomsku podršku Moskvi, rekao je da je taj širi kontekst bio snažan pokretač koji je držao NATO savez ujedinjenim.
„Postavljaju se pitanja s obje strane Atlantika, da li ćemo nastaviti da stojimo zajedno. Ali vjerujem da ćemo to učiniti“, rekao je on, ukazujući na kombinovanu ekonomsku snagu Evrope i SAD i njihovu zajedničku globalnu mrežu saveznika.
Uloga Vašingtona u evropskoj vojnoj odbrani je fundamentalna. Ipak, Stoltenberg je rekao da uzajmna odbrana nije jednosmjerna ulica.
Preko granice Norveške, rekao je, „imamo Kolsko poluostrvo (u Rusiji) i tamo imamo najveću koncentraciju nuklearnog oružja na svetu: na podmornicama, strateškim bombarderima, raketama… usmjerenim ka SAD“.
„Ali naravno, sa norveškim kapacitetima, sa kapacitetima drugih evropskih zemalja, u mogućnosti smo da pratimo podmornice, da pratimo aktivnosti na ruskoj strani. A to čini SAD bezbjednijim“, rekao je on.
Novo smanjenje broja američkih vojnika u Evropi?
Ipak, tenzije unutar alijanse su dobro dokumentovane.
Otkako je Tramp ponovo preuzeo dužnost, povećao je pritisak na druge članice NATO-a da povećaju vojne budžete. To je rezultiralo sporazumom na samitu alijanse u Hagu u junu da se povećaju vojni izdaci u svakoj zemlji na pet odsto bruto domaćeg proizvoda.
„Nosili smo mnogo više nego što je naš pravičan udio. Zapravo je bilo prilično nepravedno“, rekao je Tramp tada. Ali ti novi ciljevi i dalje treba da se ispune.
Takođe, očekuje se da će revizija Pentagona dovesti do smanjenja američkih snaga u Evropi, dok Vašington nastavlja okretanje ka Aziji. Prošlog mjeseca se saznalo da su SAD odlučile da značajno smanje broj svojih vojnika u Rumuniji.
Stoltenberg nije želio da kaže da li očekuje dalja smanjenja.
„Ali i dalje vjerujem da moramo biti spremni“, rekao je, dodajući da sve dok se to dešava „na koordinisan način“, Evropa može da se nosi sa smanjenim američkim prisustvom.
„I vidjeli smo kako su evropski saveznici poslednjih godina zaista počeli više da ulažu u odbranu“, rekao je on.
„Važno je da SAD ostanu posvećene bezbjednosnim garancijama“, rekao je bivši šef alijanse, misleći na Član 5 NATO-a, prema kojem se napad na jednu članicu smatra napadom na sve.
„Jak NATO je dobar za Evropu. Za mene je to očigledno“, dodao je Stoltenberg. „Ali jak NATO je dobar i za SAD.“
