Šef kavčana Radoje Zvicer predlagao je članu svog klana Nenadu Nenu Kaluđeroviću da iz prijestonice protjeraju funkcionera Građanskog pokreta URA Filipa Adžića , ukoliko taj Cetinjanin glasa za izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti.
Njih dvojica o tome su pričali osam dana uoči glasanja u crnogorskom palamentu, na zalasku 2020. godine, proizilazi iz prepiski koje je crnogorskim istražiteljima dostavila Agencija Evropske unije za saradnju u sprovođenju zakona (EUROPOL).
U pauzama planiranja likvidacija više Cetinjana i Kotorana, na čemu je Kaluđerović opsesivno insistirao prosljeđujući Zviceru fotografije svojih sugrađana koje je označio neprijateljima – pripadnicima škaljarskog klana, izvještava ga i o političkoj situaciji u državi.
Razgovor o izmjenama Zakona o slobodi vjeroispovijesti 20. decembra 2020. godine počinje Cetinjanin, koji Zvicera obavještava da je vladika zvao Cetinjane na sastanak u vezi sa politikom.
Zvicer ga prvobitno pita da li je provjeravao “ono za Kovača”, a Kaluđerović odrično odgovara i obećava da će to učiniti, ali da prvo ide na sastanak.
“Ja idem na neki sastanak u vezi politike oko 18h. Vladika zvao Cetinjane”, objašnjava on.
Zvicer odgovara glasovnom porukom, odnosno snimkom na kom se čuje da pjeva pjesmu Baje Malog Knindže – “Čuvaj mi se sine”.
“Kukat će njihove majke kao do sad, brate moj”, poručuje mu Kaluđerović.
Prepisku nastavljaju sjutradan, kada Kaluđerović obavještava Kotoranina da je i jedan od optuženih za ubistvo policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića zabrinut za političku situaciju, ali i za to kako će Adžić glasati o izmjenama Zakona o slobodi vjeroispovijesti.
“Brate, zvao me noćas Ljubo Bigović. Da me pita u vezi politike i ovog Adžića”, šalje Cetinjanin.
“Što oće?”, pita Zvicer i dobija obrazloženje:
“Kao nervira se đe će Cetinjanin da glasa za ovaj zakon. Damir mu dao br”.
Kotoranin traži objašnjenje o kom zakonu se radi, ali i je li Adžić iz GP URA.
Tada mu Kaluđerović sve objašnjava, ali i izlaže plan – da će ići u Podgoricu da naprave pritisak da Adžić u parlamentu ne glasa za izmjene tog zakona.
“Ovaj o vjeroispovijesti 28.12. što će da izmijene. Idemo u PG da napravimo pritisak da ga Adžić ne glasa”, šalje Kaluđerović.
“To je Adžić iz URE?”, pita Zvicer.
“Jeste, od njega i od Jelušićke se ne očekuje to. Srpska crkva da je tradicionalna u CG i da je sva imovina srpske crkve”, govori Kaluđerović.
“Je*em im sve, treba ga proćerati iz grada”, poručuje šef zločinačkog kavačkog klana.
Nekoliko dana prije njihovog razgovora navodno nepoznata grupa građana pokrenula je peticiju kojom su od Adžića, tadašnjeg poslanika koalicije Crno na bijelo, tražili da “stane na stranu Crne Gore i ne podrži izmjene Zakona o slobodi vjeroispovijesti” koje je najavio tadašnji ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić.
Osim peticije, Adžić, koji je bio peti poslanik sa liste GP URA, ali i njegova porodica, tih dana bili su izloženi verbalnim i fizičkim prijetnjama na Cetinju, gdje i žive.
Kao što je Kaluđerović i najavio, sedam dana prije skupštinskog zasjedanja na zalasku 2020. godine, ispred zgrade crnogorskog parlamenta, u Podgorici, 28. decembra, organizovan je protest – nekoliko hiljada građana tražilo je da se ne izglasaju izmjene tog zakona.
“Vi nijeste poslanici nego srpski najamnici”, “Crnogorska država, crnogorska crkva, crnogorski narod”, “Neću da se sahranjujem u Srbiju”, “Nije moja vlada – nikad više 1918”… samo su neke od poruka koje su se čitale na transparentima raširenim tog dana ispred Skupštine.
Tadašnja opozicija dočekivana je i ispraćana ovacijama, a u jednom trenutku svi poslanici koji nijesu bili u vlasti stali su na stepenište zgrade Skupštine i pozdravili demonstrante.
Protesti, ipak, kao ni organizovani godinu ranije kada su sa druge strane ograde bili vjernici Mitropolije crnogorsko-primorske, nijesu spriječili glasanje. Tog dana, u crnogorskom parlamentu izmijenjen je pravni akt usvojen godinu ranije – 27. decembra 2019. godine, koji je izglasala tadašnja vlast Demokratske partije socijalista (DPS), a kojim je bilo predviđeno da vjerski objekti i zemljište koji su bili imovina Crne Gore do 1918. godine, a za koje ne postoje dokazi vjerskih zajednica o pravu svojine, prelaze u državnu svojinu.
Tokom zasjedanja Adžić je podnio ostavku na poslaničku funkciju, zbog čega je sjednica prekinuta dok ga nije zamijenila tada šesta poslanica sa liste te partije, Suada Zoronjić.
Odbijanje Državne izborne komisije da potvrdi mandat Suadi Zoronjić produžilo je zasjedanje – izmjene zakona usvojene su u noći između 28. i 29. decembra te godine. Za “za” je glasao 41 poslanik tada vladajućih koalicija: Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo.
Opozicija nije prisustvovala sjednici.
Specijalni tužioci tvrde da je Kaluđerović najprije “čistio” put članovima kavačkog klana dok su iz Spuža ka Kotoru prevozili otetog škaljarca Mila Radulovića, a potom učio jednog od vođa te kriminalne grupe, Slobodana Kašćelana, kako da se riješi leševa prethodno ubijenih Barana Damira Hodžića i Adisa Spahića.
To se navodi u optužnici Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) podnijetoj protiv 31 člana te kriminalne grupe, koju je prema tvrdnjama istražitelja formirao Radoje Zvicer.
Tužioci tvrde da su članovi Zvicerove kriminalne organizacije postali Milan Vujotić, Kašćelan, Kaluđerović, Veljko Belivuk, Marko Miljković, Stevan Kraljević, Vladimir Vučković, Radoje Živković, Dragan Knežević, Ratko Živković, Nebojša Janković, Darko Prelević, Davor Perović, Blagoje Gašić, Dejan Gašić, Nikša Perović, Miloš Radonjić, Petar Đurović, Rade Garović, Mersudin Čalaković, Marko Kilibarda, Aleksandar Paunović, Nikola Spasojević, Radovan Mujović, Milan Knežević, Aleksandar Dragićević, Zoran Kažić, Aleksandar Ljumović, Borko Bešović i Bojan Bešović.
U optužnici su jasno navedene uloge svih u trostrukom ubistvu.
Protiv Zvicera podnijeto je više optužnica.
I Zvicer i Kaluđerović su u bjekstvu.
