Mala grupa desničarskih donatora iznajmila je 2019. odmaralište u blizini mjesta Rokbridž u Ohaju, koje ima svega stotinak stanovnika, kako bi održala tajni skup posvećen budućnosti MAGA pokreta. Cilj je bio da se jedinstvena politička pojava, Donald Tramp, pretvori u trajno političko savezništvo, sa stabilnom mrežom birača, donatora i kandidata, koja bi učvrstila radikalnu transformaciju Republikanske partije.
Sastanku, koji su sazvali milijarder iz Silicijumske doline Piter Til i tadašnji investitor i pisac bestselera Džej Di Vens, prisustvovali su i nasljednica hedž fonda Rebeka Merser, tadašnji voditelj Foks njuza Taker Karlson i ekonomista Oren Kas, prema navodima dvoje ljudi upoznatih s događajem. Oni su govorili pod uslovom anonimnosti, jer detalji privatnog sastanka do sada nisu bili poznati javnosti.
Ali osoba koja je, kako se pokazalo, imala ključnu ulogu u ostvarivanju ambicija te grupe bila je znatno manje poznata: preduzetnik iz Arizone i konzervativni medijski komentator Kris Baskirk.
Danas Baskirk vodi Rokbridž mrežu, tajnovitu organizaciju koja je proistekla iz tog vikend-susreta i koja se učvrstila kao jedna od najuticajnijih sila u republikanskoj politici. Politički stratezi pripisuju toj povezanoj mreži biznismena i donatora zasluge za pomoć u Trampovoj reizbornoj kampanji prošle godine, kao i za uspon jednog od njenih članova, Džej Di Vensa, na mjesto potpredsjednika.
Uz značajno finansiranje od strane tehnoloških magnata, Rokbridž ima za cilj da obezbijedi opstanak MAGA pokreta i poslije Trampa. Grupa nema veb-sajt ni javno lice, ali je okupila istraživače javnog mnjenja, analitičare podataka, onlajn oglašivače, pa čak i filmsko odjeljenje za dokumentarce. Priprema se da svoju infrastrukturu upotrijebi na kongresnim izborima 2026. i predsjedničkim izborima 2028. godine, kada mnogi članovi Rokbridža priželjkuju da Vens bude predsjednički kandidat.
Organizacija je, prema riječima jednog izvora upoznatog s njenim radom, napravila opsežnu bazu podataka s detaljnim profilima potencijalnih birača, koristeći podatke iz nepolitičkih udruženja, poput crkvenih i rekreativnih grupa.
Baskirkovi odnosi s Trampovim krugom nadilaze Rokbridž. Njegova firma “1789 Capital”, koju je osnovao s investitorom Omidom Malikom, fokusira se na ono što partneri nazivaju “patriotski kapitalizam” i sada među partnerima broji i Donalda Trampa Mlađeg. Njih dvojica, zajedno s bivšim zvaničnicima administracije i prijateljima, nedavno su pokrenuli “Executive Branch”, elitni klub za poslovne lidere koji podržavaju Trampa, čije članstvo košta 500.000 dolara godišnje, i koji služi za umrežavanje u Vašingtonu.
Prema Baskirkovoj izjavi, zajednička ambicija svih ovih organizacija jeste da poslovnim ljudima, koje smatra ključnima za budućnost zemlje, daju ulogu u oblikovanju vlasti i trajne političke moći.
Njihovi napori zasnovani su na kontroverznoj teoriji društvenog napretka: da je upravo odabrana grupa elita najpozvanija da zemlju vodi naprijed – stav koji, prema Baskerku, nije u suprotnosti s populizmom MAGA pokreta. Davanje moći industrijskim liderima bilo je obilježje Trampovog predsjedništva, od ministra trgovine Hauarda Lutnika do tehnološkog magnata Ilona Maska, a Baskirk tvrdi da je MAGA pokret inspirisao novu generaciju čuvara američke nacije.
Njegovi različiti projekti odražavaju ono što neki na desnici nazivaju “aristopopulizam”, pokušaj da se izgradi most između bogatih kapitalista i radničke klase koju žele da predstavljaju. Prema riječima Baskirka i devet njegovih bliskih saradnika, cilj je profitabilna reindustrijalizacija zemlje i povezivanje interesa elite s interesima baze.
Baskeik svoj projekat sažima u jednostavnu formulu: „Mozak + novac + baza“
“Svako društvo ima ili eksploatatorsku elitu, oligarhiju, ili produktivnu elitu, aristokratiju”, rekao je Baskirk u intervjuu u svojoj kancelariji u Skotsdejlu, u Arizoni.
Prema njegovom mišljenju, mnoga inovativna razdoblja u istoriji pokretale su upravo takve aristokratije, što je i glavna teza njegove knjige iz 2023. “Amerika i umjetnost mogućeg”.
“U klasičnom grčkom smislu,” objašnjava, “taj pojam nije pogrdan, već označava pravu elitu koja se brine o zemlji i njome mudro upravlja, tako da svi napreduju.”
Baskerk sebe vidi kao poslovnog čovjeka koji političko tržište posmatra kroz preduzetničku logiku: identifikovao je prazninu i preduzeo konkretne korake da je popuni. Desnica je, kako kaže, imala “problem koordinacije” – s jedne strane birače koji su neočekivano izabrali Trampa, a s druge novu grupu bogatih ljudi otuđenih od progresivne ljevice. Ono što je nedostajalo bila je organizaciona infrastruktura koja bi ih povezala.
Baskerk svoj projekat sažima u jednostavnu formulu: “Mozak + novac + baza.”
Drugi, međutim, njegov uticaj opisuju mnogo snažnije.
“Iako mnogi i dalje vide Trampovu podršku kao ‘kult ličnosti’, sada postoji moćan ekosistem koji stoji iza MAGA pokreta”, rekao je Oren Kas, glavni ekonomista konzervativne organizacije “American Compass”.
“Kris je taj koji okuplja taj ekosistem”, dodao je.
Izvan uskog kruga poslovnih lidera i političkih stratega, Baskerk je relativno nepoznata, ali neobična figura u ulozi koju su nekada imali braća Kok, republikanski megadonatori s dubokim džepovima koji su se često protivili Trampovoj trgovinskoj politici.
On nije tipičan MAGA vatreni agitator poznat po mimovima i javnim ispadima; prijatelji ga opisuju kao upornog taktičara s izoštrenim osjećajem za strategiju.
“On je bio prvi koji je shvatio da će postojati na hiljade imućnih ljudi koji se više neće osjećati kao kod kuće u Demokratskoj partiji”, rekao je Omid Malik, Baskirkov partner i suosnivač firme “1789 Capital”.
Džej Di Vens izjavio je za “Vašington post” da je Baskirk “originalan mislilac” koji je, “prije gotovo svih”, uvidio da “prava kombinacija ideja, organizovanja i finansiranja može osigurati trajni politički uspjeh Republikanske partije”.
Izvan izborne politike, projekti koje vodi Baskirk imaju za cilj da neobuzdani kapitalizam još dublje usade u američki život.
Kako je Baskirkova mreža postajala sve više isprepletana s Trampovom administracijom, ta grupa je formirala novi krug političke elite Vašingtona – svojevrsnu društvenu scenu nove klase moćnika. Na Rokbridž polugodišnjoj konferenciji, održanoj u aprilu u hotelu “Ric-Karlton” na ostrvu Ki Biskejn, koja je uključivala tematske vježbe disanja i jogu, učestvovali su i ministar finansija Skot Besent, direktorka Nacionalne obaveštajne službe Tulsi Gabard i specijalni izaslanik za Bliski istok Stiv Vitkof. Baskirkov prijatelj, ministar zdravlja Robert F. Kenedi Mlađi, prisustvovao je junskoj ceremoniji otvaranja kluba “Executive Branch”.
Ljudi iz Baskirkove mreže vide svoj rastući uticaj kao dokaz da vlada konačno radi na tome da podržava, a ne sputava društvene inovatore – oslobađajući, kako kažu, ekonomsku energiju koja je bila potisnuta tokom Bajdenove administracije.
Ipak, za kritičare organizacije poput “Rokbridža” i “1789 Capitala” su nešto mnogo opasnije – uspon grupe neizabranih američkih oligarha koji podrivaju Trampova obećanja da će pomoći radničkoj klasi. Trampova Bijela kuća uvela je niz novih politika pogodnih za tehnološke preduzetnike, uključujući ukidanje ograničenja izvoza AI tehnologije i potpisivanje izvršnih uredbi i zakona koji promovišu kriptovalute.
“Trampov jedini cilj je obnova prosperiteta za američku radničku klasu koja ga je ubjedljivo vratila u Bijelu kuću”, naveo je portparol Bijele kuće Kuš Desai u saopštenju.
Džej Di Vens tvrdi da je Baskirk „originalan mislilac“ koji je, „prije gotovo svih“, uvidio da „prava kombinacija ideja, organizovanja i finansiranja može osigurati trajni politički uspjeh Republikanske partije“
Otkako se Tramp Mlađi u novembru pridružio kompaniji “1789 Capital” kao partner, firma je prikupila stotine miliona dolara i sada, prema riječima dvije osobe upoznate s njenim poslovanjem, upravlja imovinom vrijednom više od milijardu dolara. Ovog ljeta vlada je obustavila dvije federalne istrage pokrenute u vrijeme Bajdenove administracije protiv Polymarketa, startapa zasnovanog na blokčejn tehnologiji za klađenje, u koji je “1789 Capital” uložila, a u čijem savjetodavnom odboru sada sjedi i Tramp Mlađi.
“Generalno govoreći, ono što je dobro za biznis dobro je i za Ameriku, ali ne mislim da ljudi koji okružuju predsjednika predstavljaju američki biznis”, rekao je Majkl Strejn, direktor odsjeka za ekonomske politike u konzervativnom American Enterprise institutu, koji prima donacije iz filantropske mreže porodice Kok. “Zadatak vlade je da unapređuje prosperitet nacije, a ne prosperitet bogatih pojedinaca, osnivača i direktora.”
Za Baskirka, takve kritike ne vide suštinu. On kaže da je odlučan da u Vašington dovede poslovne ljude koji su, po njegovim riječima, pomogli da se Tramp vrati u Bijelu kuću – čak i ako sam grad ne voli. Politiku opisuje kao “korumpiranu”, a organizacije u Vašington kao “svaki kliše, na kvadrat”, dodajući da se politička kultura mora graditi iznova, od temelja.
“Dakle, to nije mjesto na kojem želite provoditi vrijeme, ali je i dalje neophodno”, rekao je. “Samoupravljanje znači da morate učestvovati u stvarima koje možda ne želite da radite.”
Ako pitate Kristofera Baskirka gdje provodi dane, ovaj 56-godišnji otac četvoro djece mogao bi da nabroji sedam različitih gradova. Vrijeme dijeli između svoje porodične kancelarije u Skotsdejlu, Palm Biča, gdje se nalazi sjedište kompanije “1789 Capital”, zatim Dalasa, San Franciska, Ostina i, nevoljno, Vašingtona. Kaže da je na telefonu od trenutka kada se probudi pa sve do odlaska na spavanje, uvijek nalazeći vremena za Džej Di Vensa kad to raspored potpredsjednika dozvoli.
Ipak, Baskirkov rani život gotovo je u potpunosti protekao u Arizoni. Iako je rođen u Njemačkoj, na vojnoj bazi gdje je njegov otac služio u američkoj vojsci tokom Hladnog rata, odrastao je u Skotsdejlu. Vikende je provodio radeći u porodičnoj firmi koja je osiguravala kuće i male biznise širom države. Porodica je, kako se prisjeća, bila “patriotska do krajnjih granica” i redovno su čitali konzervativni magazin “National Review”.
Kao mladić, Baskirk je upisao master studije političke teorije i stažirao u Institutu Klermont, desničarskoj organizaciji inspirisanom političkim filozofom Leom Štrausom.
Međutim, odustao je i od studija i od rada u institutu, smatrajući da je akademski svijet previše nepraktičan. Vratio se u Skotsdejl i osnovao firmu za osiguranje, specijalizovanu za neobične klijente – poput dobavljača ambulantnih vozila. Tokom naredne dvije decenije osnovao je i prodao još četiri kompanije povezane s osiguranjem.
Njegova porodica se u međuvremenu udaljila od politike. Sredinom 2000-ih Baskirkovi su otkazali pretplatu na “National Review”, zgroženi republikanskim establišmentom za koji su vjerovali da je zemlju odveo na pogrešan put. Rat u Iraku, kaže Baskirk, bio je “dimna zavjesa” koja je skretala pažnju s ozbiljnih ekonomskih problema koji su se pred njegovim očima gomilali.
Dok je posjećivao rodbinu u Mičigenu, svjedočio je kako se čitave fabrike „doslovno pakuju, tovare u kontejnere i šalju u Kinu“ nakon što je ta zemlja 2001. pristupila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Amerikanci su, kaže, počeli da rade u slabo plaćenim uslužnim djelatnostima – za osam dolara na sat u Mekdonaldsu, umjesto za dvadeset pet u Fordovoj fabrici. Potom su, dodaje, te poslove počeli da preuzimaju i ilegalni imigranti.
Prijateljima se žalio da se američki san – ideja da ne moraš učiniti ništa izvanredno da bi živio dostojanstveno – ubrzano udaljava, ali da se osjećao nemoćno. „Bio sam samo neki tip iz Arizone“, prisjeća se. „Šta sam mogao da uradim?“
Kada se krajem 2000-ih na političkoj sceni pojavio Barak Obama, Baskirk je gledao kako on pokreće i inspiriše američko društvo. Nasuprot tome, smatrao je da je Republikanska stranka, zajedno sa svojim institucijama, zapala u stanje autopilota.
Tokom tih godina Baskirk je prodao posljednji od biznisa s osiguranjem koje je izgradio sa svojim ocem. Kada je Donald Tramp 2015. sišao niz zlatne pokretne stepenice u Tramp tornju da objavi predsjedničku kandidaturu, Baskirk je imao više vremena.
Preduzetnik iz Arizone u početku je bio skeptičan prema njujorškom voditelju rijaliti programa, zabrinut da Tramp predsjedničku kandidaturu posmatra kao marketinški trik. Ali kada je pogledao stare intervjue s njim, čuo jeda on uporno ponavlja da američki lideri ne stavljaju interese Amerikanaca na prvo mjesto.
“Pomislio sam: pa on zapravo već četrdeset godina govori istu stvar!”, prisjetio se Baskirk. “Tada sam shvatio: u redu, on je stvaran. A oni koji tvrde da nije ozbiljan lažu.”
U julu 2016. Baskirk je osnovao internet magazin “American Greatness”, koji je isticao “neporecivu” potrebu za novim izrazom konzervativizma. Magazinu je finansijsku podršku pružio Piter Til, koji je šokirao liberalnu Silicijumski dolinu donacijom od milion dolara Trampu, a sa Baskirkom ga upoznao zajednički prijatelj. “Tlo konzervativnog pokreta je iscrpljeno”, napisali su urednici u uvodnom manifestu. “Potrebno mu je đubrenje, ponovna sjetva i pažljivo njegovanje ako želi ponovo da procvjeta.”
Til je potom povezao Baskirka sa svojim štićenikom Džej Di Vensom. Vens i Baskirk su se brzo sprijateljili.
Vens i Til su 2019. okupili desetak ljudi u jednoj gostionici u ruralnom Ohaju, nedaleko od malog mjesta koje će kasnije dati ime njihovoj organizaciji. Neki učesnici bili su vatreno protrampovski nastrojeni, poput Baskirka, dok su drugi imali određene sumnje. Ali svi su dijelili osjećaj da svaki uspjeh postignut tokom Trampovog mandata mogao biti izgubljen ako bi demokrata ponovo preuzeo Bijelu kuću, prisjetio se investitor Blejk Masters, koji je te sedmice upoznao Baskirka.
“Proveli smo toliko vremena žaleći se na to koliko je ljevica efikasna”, dodao je Masters. “Imali su prilično lošu agendu… ali su bili izuzetno uspješni u organizovanju. Desnica je, nasuprot tome, dugo samo plutala, a njene institucije počele su da propadaju.”
Nekima od prisutnih tada je postalo jasno da pokret MAGA ima problem s povezivanjem. Dok su donatori s desnice, poput braće Kok, godinama gradili svoje organizacije, bogati ljudi koji su podržavali Trampa i skup novih desničarskih ideja koje je on predstavljao “uopšte se nisu međusobno poznavali”, rekao je Baskirk. A ni ljudi koji su glasali za Trampa, uključujući i radničku klasu, nisu bili organizovani.
“Nema koordinacije. Nema upravljanja. Nema plana. Sve se nekako samo dogodilo”, prisjetio se. “Pa smo pomislili: u redu, ovo su dva problema koja, ako ih riješimo, možda će sve ostalo funkcionisati bolje i efikasnije. Hajde da se time pozabavimo.”
Baskirk se sa samita vratio poletan i odlučan da uči o političkom organizovanju. Počeo je od osnovnih principa, čitajući “Roots to Power” (“Korijeni moći”), organizacioni priručnik ljevice iz osamdesetih godina.
Zajedno s Vensom, počeo je da izrađuje studije slučaja o političkim organizacijama s lijeve i desne strane, bilježeći njihove neuspjehe i uspjehe.
Baskirk ne želi da iznosi mnogo detalja o radu organizacije “Rokbridž”, ali kaže da je, u osnovi, osmislio klasičan model onlajn prodajnog lijevka kako bi privukao ljude da se priključe grupama na društvenim mrežama zasnovanim na zajedničkim interesima. Među njima su bili vlasnici malih biznisa, ljubitelji prirode i vjernici.
To je, kako objašnjava, suprotan pristup od uobičajenog političkog organizovanja, gdje se ljudi pokušavaju pridobiti “sirovom silom”, kroz masovne reklame neposredno pred izbore. Rokbridž je, nasuprot tome, primjenjivao postepeniji pristup: ”Najprije izgradiš odnos povjerenja i ljudima ponudiš neku korist. Tek tada možeš da tražiš od njih da nešto učine”, kaže Baskirk.
Do aprila 2022, Vens je pokrenuo svoju prvu, rizičnu kandidaturu za političku funkciju. Malik je za njega organizovao mali skup za prikupljanje sredstava u restoranu u Palm Biču. Skupu su prisustvovali i Baskirk i Donald Tramp Mlađi.
Nakon toga, grupa se uputila u Mar-a-Lago, gdje je Baskirk organizovao konferenciju “Rokbridža”.
Muškarci su sedmicu proveli povezujući se kroz zajednički bijes zbog onoga što su smatrali onlajn cenzurom i osjećajem da se inovacije sputavaju zarad liberalnih prioriteta, poput održivosti i inicijativa za raznolikost.
Uticaj organizacije “Rokbridž” i povezanih super političkih komiteta (super PAC-ova) na izbore 2024. još uvijek nije u potpunosti shvaćen. Super PAC povezan s “Rokbridžom”, “Turnout for America”, bio je jedna od nekoliko organizacija koje su vodile kampanju po ključnim državama u ime Trampovog izbornog štaba, zajedno s grupom “Turning Point Action” Čarlija Kirka. Prema podacima američke Federalne izborne komisije (FEC), “Turnout for America” je u izbornom ciklusu 2024. potrošio 34,5 miliona dolara, što je znatno manje od 261 milion dolara koliko je uložio AmericaPAC Ilona Maska.
Ipak, interni podaci “Rokbridža” ukazuju na određeni stepen efikasnosti, što upućeni pripisuju višegodišnjem radu na profilisanju birača i njihovoj mobilizaciji. Super PAC je identifikovao nekoliko miliona građana – birače s niskom vjerovatnoćom izlaska na izbore u sedam ključnih saveznih država – za koje su vjerovali da bi glasali za Trampa ako bi ih dodatno motivisali da izađu na birališta. Grupa je izračunala da bi Tramp mogao da osvoji te države ako uspiju da motivišu 40 odsto tih birača da glasaju. Na kraju, prema riječima dvije osobe upoznate s internim podacima, “Rokbridžovih” 3.000 terenskih aktivista uspjelo je da na izbore izvede 50 odsto te grupe.
Danas u “Rokbridžu” vlada gotovo euforična atmosfera. Interesovanje za članstvo naglo je poraslo nakon izbora, kaže Baskirk, a otprilike polovina novih članova dolazi iz tehnološke industrije. Nekoliko članova grupe su milijarderi, među njima i poznati investitori Mark Andresen i Dejvid Saks.
U grupi je zastupljen širok raspon godina, uključujući i mlađu generaciju članova – NextGen, ogranak za mlađe od 30 godina, u kojem je i Baskirkov sin Kris, koji je nedavno diplomirao na koledžu.
Ričard Pejnter, profesor korporativnog prava na Univerzitetu u Minesoti i bivši glavni savjetnik za etiku u Bijeloj kući tokom Bušove administracije, rekao je da ovaj talas interesovanja za “Rokbridž”, “1789 Capital” i “Executive Branch” stvara utisak mreže tipa “plati da bi učestvovao”, sistema u kojem ljudi plaćaju kako bi dobili pristup zvaničnicima administracije ili članovima Trampove porodice.
Baskirk je odbio da komentariše ovu kritiku.
U poruci poslatoj iz inostranstva, napisao je da se američka veličina može ostvariti samo “namjernim njegovanjem talentovanih, sposobnih ljudi koji rade zajedno u okruženju zasnovanom na povjerenju”.
U svojoj knjizi navodi istorijske trenutke kada su elitne mreže pokretale društveni napredak – od Firence u doba renesanse, preko Amerike sredinom 20. vijeka, do engleskog okruga Lankšir tokom industrijske revolucije. Napominje da je škotsko prosvjetiteljstvo zapravo bilo “djelo nekoliko desetina ljudi” koji su “izgradili dugoročna prijateljstva” u privatnom društvenom klubu pod nazivom “Select Society”.
Rekao je da se danas počinju javljati sličnosti s tim izuzetno inovativnim istorijskim razdobljima, ali da “puno cvjetanje američkog uspavanog potencijala” nije zagarantovano. “Molim se da se to dogodi”, rekao je. “Pred nama je mnogo posla”.
