Njegov autorski tekst prenosimo u cjelosti.
Događaji kojima svjedočimo poslednjih nedjelja i mjeseci dio su dugoročnog pristupa kolektivnog Zapada regionalnim pitanjima, a naročito onim pitanjima koja su od najvišeg nacionalnog i državnog interesa za naš narod.
Naravno, ne radi se o nerazumijevanju suštine ovih pitanja i njihovog značaja za Srbiju i Srbe, jer, kako je predsjednik države opisao jednog visokog diplomatu zemalja Kvinte, koje su aktivni učesnici ovih sramnih i, na žalost, uspješnih pokušaja zamazivanja očiju naše javnosti i prodaje roga za svijeću, oni imaju „duboko razumijevanje“ problema sa kojima se suočavamo.
GAŽENJE SRPSKIH INTERESA
Ne, ne radi se o nerazumijevanju, već o dubokoj posvećenosti temeljnom podrivanju i gaženju naših interesa zarad njihovih sopstvenih.
Više od pet godina upozoravam upravo na ovakav scenario, poučen sopstvenim iskustvima u radu sa zapadnim diplomatama. Više od pet godina upozoravam na zapadni sistematski modus operandi kojim se bezbrojnim sporazumima izvlače ustupci sa naše strane, a ne sprovodi apsolutno ništa od obaveza Zapada i prištinskih privremenih institucija. Sada su nas i Eskobar i Lajčak uvjeravali da to neće biti slučaj. Kao što vidimo, ispostavilo se da je i to bila laž.
Albert Ajnštajn se jednom prilikom kritički osvrnuo na one ljude koji bezbroj puta ponavljaju istu grešku, nadajući se da će sledeći put ishod biti drugačiji. Za njega je to bila definicija ludila. Očigledno je da smo i mi, iz ovih ili onih razloga, upali u tu petlju.
No, da krenemo od početka.
Prije nešto više od mjesec dana, desio se „istorijski“ sastanak u Ohridu. Ostala je nepoznanica ko je tu šta prihvatio, a šta potpisao. Izjave su neodoljivo podsjećale na onu legendarnu repliku Bore Todorovića u filmu „Balkan Ekspres“, na pitanje njemačkog esesovca da li je muzičar. I Eskobar i Lajčak su se zaklinjali da mora prvo ZSO da se formira, i to da se prve radnje preduzmu u roku od 30 dana, pa onda sve ostalo, što je bilo dovoljno i nekim našim medijima i nekim političarima da proglase pobjedu.
Svih ovih 30 dana slušali smo Kurtija kako izjavljuje da mu ne pada na pamet da formira ZSO. Zvaničnici i diplomate zemalja Kvinte su se u početku bledo oglašavali tim povodom, a onda je i to zamrlo.
Od ZSO, očekivano, nije bilo ništa za ovih mesec dana.
Ali zato je Kvinta nagradila Prištinu za još jedno kršenje dogovora odobrenjem bezviznog režima za zemlje Šengena.
I onda je Kvinta izvršila pritisak na Savjet Evrope da kandidaturu Prištine stavi na dnevni red po hitnom postupku, pozivajući se u zvaničnom dokumentu s tim u vezi na („neprihvaćenu i nepotpisanu“) obavezu Beograda da neće blokirati članstvo tzv. Kosova u međunarodnim organizacijama.
Ali Kvinti nije palo na pamet da isti pritisak izvrši i na Kurtija kako bi se makar jedna stvar, jedna jedina stvar na koju su se svi oni skupa obavezali, zaista i izvrši.
Ovih dana je obilježen i još jedan neslavni jubilej, deset godina od potpisivanja Briselskog sporazuma. O ZSO se još i govori, iako bez ikakve iskrene namjere da se zaista i oformi, ali ZSO je samo jedna od tačaka kojima je trebalo da se spreči aparthejd albanske većine nad srpskim i ostalim nevećinskim narodima u okupiranoj južnoj srpskoj pokrajini.
Pomenimo samo sastav Apelacionog suda za sve slučajeve kada se sudi Srbima, u kome bi trebalo da sjede većinski srpske sudije. Tada ne bi bilo sramnih etnički motivisanih drakonskih presuda nevinim ljudima, poput Ivana Todosijevića . Ni u jednom od procesa protiv građana srpske nacionalne pripadnosti ovo pravilo nije ispoštovano! I to niko više ne pominje. Kao što niko više ne pominje ni jasne kriterijume po kojima specijalne policijske snage smiju da uđu na sjever KiM. I tako dalje, i tako dalje…
NELEGITIMNI IZBORI NA SJEVERU
Juče su se sprovodili nelegitimni izbori na sjeveru KiM. Bez srpskih kandidata. Srpska zajednica je bila izričita u vezi sa razlozima izlaska iz privremenih institucija lokalne samouprave. Najvažniji razlog je bilo neformiranje ZSO, ali i traženo je i dosljedno poštovanje svih ostalih sporazuma.
ZSO, za koju su se Lajčak i Eskobar zakleli prije mjesec dana da će biti prva formirana, pa onda sve ostalo, nema ni u tragovima. Ali, ipak, za Eskobara su ovi današnji izbori potpuno legitimni. Čak i ja, poslije decenija u politici i rada sa kojekakvim bjelosvjetskim pravim i nabeđenim političarima, ne mogu da ne zanijemim pred ovim stepenom licemerja.
Pošto su naši „partneri sa Zapada“ dobili „neobećano i nepotpisano“ sve što su tražili, potpuno obesmišljena priča o ZSO će polako nestajati u sutonu, gdje će se pridružiti standardima prije statusa, nadgledanom statusu i svim ostalim obavezama zapada i Prištine koje su potpisane i preuzete bez ikakve namjere da budu i sprovedene.
I, na kraju, nedavno je u regionu boravio još jedan iz one lešinarske ekipe propagandista za vrijeme agresije na SRJ 1999. godine. Decenijama od tada zaboravljen u nekom prašnjavom mediokratskom sobičku vašingtonskog establišmenta, za ovu priliku izvučen, našminkan i obučen da „zrači moć“ i dijeli lekcije po regionu. Na stranu koliki je moralni ambis potreban da dođe u Srbiju, ali i Crnu Goru, nakon svega što je izgovorio o našim narodima, i da misli da predstavlja neki autoritet. Ono što je važnije, da li neko ko za sebe tvrdi da je naš partner i da naši odnosi nikad nisu bili bolji, „uz duboko razumijevanje i uvažavanje“, šalje takve emisare? Duboko vjerujem da je odgovor odričan. I to je snažna poruka o stanju naših odnosa, mnogo jača i eksplicitnija od svih ispraznih i neiskrenih izjava i sa njihove i sa naše strane.
(sputnjik)
