Vladan i Drago Radović za “Vijesti” pričaju o izazovima policijskog posla, ali i ljepoti pomaganja drugima Mlađi policajac pozvao maturante koji se još kolebaju oko nastavka školovanja da izaberu policiju
Magistralni pravac Podgorica – Cetinje, saobraćajna patrola radarom snima brzinu kojom se automobili približavaju glavnom gradu.
”Zaustavi vozilo”, govori saobraćajni policajac Drago Radović u čijim rukama je radar.
Njegov otac Vladan Radović podiže stop palicu i zaustavlja sivi “reno”. Vozač je prekoračio brzinu za 30 kilometara. Negoduje. Uzalud mu mladi policajac objašnjava da je prekoračio dozvoljenu brzinu i pokazuje snimak sa radara.
”Samo mi nemoj pominjati da to ne može da se briše. Svi smo pismeni. Meni pišete prijavu?! Hirurgu pišete prijavu…”, samo je dio onoga što je nezadovoljni saobraćajni prestupnik pričao dok mu je policajac pisao prekršajni nalog.
”Gospodine, pođite do vozila, kod kolege”, govori Vladan Radović.
Vozač prilazi policajcu, uz konstantno gunđanje. Nakon nekoliko minuta, sa popunjenim prekršajnim nalogom, odlazi ka autu.
”Doći ćete vi kod mene u bolnicu”, poručuje policajcima, sjeda u automobil i nastavlja ka Podgorici.
Zbog takve i sličnih situacija, Radoviću nijesu u istoj patroli.
Iskusniji, Vladan Radović, objašnjava da nije ni praksa da otac i dijete, braća, sestre… budu u istoj policijskoj grupi ili patroli.
”Kao što sam, tokom trodecenijske karijere, sa svim mlađim kolegama dijelio iskustva, savjete… tako sam i sa njim. Naši šefovi su, u jednom trenutku, predložili da budemo u istoj patroli, kako bih ga obučio za kontrolu teretnih vozila. Nakon nepun mjesec tražio sam da nas razdvoje, upravo iz razloga o kojima sam pričao. Razumjeli su, kao što sam i ja razumio da su imali najbolju namjeru – da uz moje mentorstvo Drago bude dodatno obučen za kontrolu teretnih vozila”, rekao je on.
Objašnjava i zbog čega je tražio da ih razdvoje:
”Brojni su razlozi za to, a jedan je upravo ovo što ste vidjeli. Nemoguće je da uvijek isto reagujemo na uvrede, omalovažavanje, prijetnje, napad i izazove… zato nije dobro da članovi porodice budu i istoj patroli i/ili na istom zadatku, jer možda, u jednom trenutku, neko ne bi mogao da kontroliše osjećanja i sluša uvrede na račun oca, sina, sestre, brata…”, kazao je on.
Vladan je policijski posao počeo raditi davne 1993. godine. Tri godine kasnije dobio je sina Draga, koji danas, rame uz rame sa njim, rješava komplikovane policijske zadatke.
Drago je novinarki “Vijesti” ispričao da su ga, odrastajući uz oca u uniformi, fascinirale priče o hrabrosti policajaca, izazovima, nesebičnom pomaganju zajednici i osiguravanju bezbjednosti učesnicima u saobraćaju.
Ističe da je od malena poželio da prati očeve korake.
”Oduševljavala me činjenica da su moj otac, moj stric i njihove kolege nebrojeno puta bili heroji u situacijama veoma opasnim za život. Kao dječak, bio sam ponosan na to što moj otac časno nosi policijsku uniformu, radovao sam kada ga vidim na terenu dok se vraćam iz škole”, kazao je on.
Drago dodaje da je odrastajući uz uniformu shvatio koliko je za društvo i državu važno da nesebično daš sebe za dobrobit svih.
”Tada se i probudilo moje interesovanje za policiju, a sa godinama koje su prolazile, u meni je jačala želja da pomognem drugima, da ih štitim. Zbog toga sam i odabrao policiju i zato pozivam sve mlade ljude koji žele da ovu državu učinimo bezbjednim mjestom za život, da naprave isti izbor, ili jednostavna poruka – biraj policiju”, poručuje mlađi Radulović.
Prisjeća se javnog poziva za upis u Policijsku akademiju, na koji se i javio prije nekoliko godina.
”Vidio sam javni poziv za upis. Znao sam da je dobra kondicija jedan je od uslova da budemo odabrani za polaznike Policijske akademije, a ja sam trenirao košarku i fizički bio veoma spreman. Prijavio sam se, prošao sve testove, a potom i završio Akademiju. Danas sam ovdje, dio sastava Uprave policije i ponosan sam na to”, kazao je Drago Radulović.
Mladi policajac kaže da mu je podrška roditelja veoma značila kada je odabrao poziv.
Njegov otac za “Vijesti” priča da je bio zadovoljan kada je jedno od troje djece koje ima u braku sa suprugom, odabralo da slijedi njegove korake.
”Nisam mislio da će bilo koje od troje moje djece raditi posao koji i ja, ali vjerujem da je u zdravoj, pravilno usmjerenoj, složnoj porodici, roditelj uzor svom djetetu. Pretpostavljam da je to bio prvi razlog zbog kog je moj sin poželio da bude policajac. Uprkos težini posla i izazovima, nisam bio protiv, jer ne želim da sputavam svoju djecu, već sam mu dao savjete za koje smatram da će mu biti od koristi. I dan, danas mu ih dajem. On je još mladi policajac, a ja sam pred penzijom i moje iskustvo mu puno pomaže”, priča Vladan Radović.
Odgovarajući na pitanje da li se pribojavao za sina, znajući da će i on morati da gleda teške saobraćajne nesreće, ljude koji umiru dok im pokušava pomoći ili ih izvući iz smrskanog automobila, povrijeđene…
”Američki novinar Pol Harvi jednom je, govoreći ko su policajci, rekao da smo najpotrebniji i najnepoželjniji, da istovremeno moramo biti ministri, socijalni radnici, diplomate, snažni momci, džentlmeni… Uz to, moramo biti i prva pomoć i rame za utjehu u teškim situacijama. Tokom moje karijere bilo je mnogo takvih situacija, udesa sa smrtno stradalim ljudima, teško povrijeđenima, manjih ili većih opasnosti… ali sve to daje nam dodatnu obavezu. Svjestan sam da sve to čeka i njega, naročito što je frekvencija saobraćaja sada mnogo veća nego kada sam ja počinjao da radim. Nije mi svejedno, ali znam da je časno raditi ovaj posao ako ga radite kako treba. Božja je blagodat kad nekome nešto poklanjate, ili ga štitite. Naš posao je da štitimo građane i njihovu imovinu, da radimo ono što možemo da bi pomogli društvu u cjelini. Težak je posao, veoma, ali ako danas isključivanjem nekog iz saobraćaja spriječimo makar jedan udes, onda nam i sva težina posla lakše pada”, kazao je Vladan Radović.
Dodaje da ga, kada pogleda sa ove vremenske distance, raduje što je Drago odabrao policiju, ali i što je od njega naslijedio posvećenost poslu.
”On je mladi policajac na kog već sada kolege mogu da se oslone, bez obzira da li se suočavaju sa teškim situacijama ili slave uspjehe. Sa njim u patroli je još jedan mladi kolega, koji takođe pokazuje da predanost poslu može stvoriti izuzetne profesionalce. Njihov primjer pokazatelj je da mladi, kada žele, mogu da izaberu pravu stranu, a ne pođu stranputicom. Zato, i od mene, kao čovjeka koji je čitav radni vijek proveo u uniformi, jasna poruka tinejdžerima koji ovih dana odlučuju gdje će nastaviti dalje školovanje – birajte policiju”.
Uniforma je čast, ali i odgovornost prema građanima, državi, poručuje Drago Radović.
On je imao i poruku za maturante koji razmišljaju o Policijskoj akademiji.
”Zahtjevno je, ali ukoliko je to njihova volja i želja, neće im pasti teško. Zato bih onima koji se još kolebaju, preporučio da upišu Akademiju. Već prvi put kada obuku policijsku uniformu shvatiće da je privilegija štiti građane, kasnije će, svojim ponašanjem i odnosom prema građanima, izgraditi svoj autoritet i biti cijenjeni članovi društva”, kazao je on.
Dodao je da odnos građana prema policiji ne zavisi od policijskih šefova, roditelja, niti bilo kakvih drugih faktora, već isključivo od onog ko nosi uniformu.
”Čast, poštenje, pravednost, ljubaznost…ono su što sve nas treba da krasi. Takvog policajca, koji potpuno jednako postupa prema svima, neće vrijeđati i omalovažavati. Do nas je”, rekao je on.
Kampanju “Biram policiju” Ministarstvo unutrašnjih poslova – Uprava policije i Policijska akademija, pokrenuli su nedavno uz podršku Misije OEBS-a u Crnoj, s ciljem da što više mladih, a naročito djevojaka, odaberu taj poziv.
”Biram policiju – prva važna odluka treba da bude prava… Graditi karijeru u policiji znači graditi sebe, tim i zajednicu koja radi na bezbjednosti Crne Gore i njenih građana i građanki. Ova inicijativa će doprinijeti daljem razvoju policije u profesionalnu, odgovornu, raznoliku i efikasnu službu kojoj crnogorska javnost vjeruje”, objasnili su iz UP.
