,,Albanski šiptari u svojim rukama imaju samo dva kvazi-argumenta. Jedan je sila tzv. međunarodne zajednice, koji ih podržava, šta god radili ili, pravilnije rečeno, insturiše da rade ono što rade. A druga je njihova gola sila, pošto nemaju nikakve pravne, geopolitičke, istorijske ozbiljne argumente. Onda koriste tu mogućnost da mogu pucaju na Srbe, a da nema nikakvih posljenica ni po one koji su pucali, ni po one koji su im to naredili, ni po one koji vode čitav taj proces iz Prištine“, ističe Bokan.
Prema njegovim riječima, kosovski Albanci nastavljaju sa svojim provokacijama jer bi njima najviše od svega odgovaralo kada bi Srbi krenuli u obračun sa njima, i time prizvali NATO snage i učinili ono što je Kurtijev plan, a to je da izbjegne osnivanje ZSO, kao neku vrstu sopstvene smrtne presude.
,,Kurti je došao na svoje mjesto upravo tako što je kritikovao sve one albanske političare sa Kosova koji su popustljivi prema Srbima, a osnivanje ZSO je Kurtiju nešto nedopustivo, daleko preko te crvene linije, koju je on formirao u svojoj glavi. Tako da neće birati način, bez obzira na krv njegovog naroda i srpskog naroda, on neće birati načina da izbjegne formiranje ZSO, koje je dogovoreno još prije puno godina, ali nikako da se realizuje“, poručuje Bokan.
Bokan ističe da međunarodna zajednica odavno u sebi ne nosi nikakve međunarodne dimenzije.
,,Upotreba sile, s jedne strane, ravnodušnost zapadnih sila, koje u stvari i dalje nastupaju kao međunarodna zajednica, a odavno to nisu, i u sebi i ne nose nikakve međunarodne dimenzije, već zapadnu, rusofobnu i srbofobnu. Naše je da izdržimo i da pokušamo da uz pomoć srpske države učinimo sve što možemo da se to stanje ne pretvori u nekakvu eskalaciju nasilja, ne daj Bože na način kao 2004. godine, jer bi onda naša vojska ušla unutra bez obzira na sve posljedice i bez obzira na to šta bi se dogodilo. U pokušaju da to izbjegnemo koliko god, i kako god možemo, mi i dalje ostajemo koncentrisani i spremni na nove provokacije. Nažalost, najveće žrtve svega toga su sami Srbi sa KiM, koji žive jedan pakleni život u sred okupiranog KiM, koji već dugo vremen pokušava da tu golu silu okupacije pretvori u zvanične vojne snage uz podršku onih koji su ih tu instalirali“, ističe Bokan.
Kako ističe, moramo neprestano raditi na jačanju sopstvene pozicije, jer lakih rješenja nema.
,,Tako je kako je. Lakih rješenja nema. Čak možda ni rješenja nema. Ali je sam život neprestani rad na jačanju sopstvene pozicije, i na slabljenju pozicije neprijatelja. To nam jedino preostaje kada je riječ o našem sukobu sa kosovskim Albancima i njihovim mentorima. Daće Bog da stvari u nekom trenutku krenu na bolje, prije svega, promjena situacije na ukrajinskom frontu. To je događaj čije posljedice će itekeako imati veze sa sudbinom Kosova i Metohije i čitave Srbije“, zaključuje Bokan.
