Generalni direktor Radio-televizije Crne Gore (RTCG) Boris Raonić oglasio se na svom Fejsbuk profilu povodom aktuelnih polemika u vezi sa uslovima rada u Javnom servisu, optužbi na račun menadžmenta, kao i javnih istupa poslanika Nikole Zirojevića.
Raonić je u objavi iznio niz kritika na račun pojedinih medija i političkih aktera, optužujući ih za, kako navodi, pokušaj kreiranja afere i obmanjivanje javnosti. Osvrnuo se i na rad sindikata, rezultate RTCG-a, ali i na kritike koje su upućene njegovom radu, poručujući da za iznesene optužbe očekuje konkretne dokaze.
Njegovu objavu sa Fejsbuka prenosimo u cjelosti, integralno:
Medijski reketaši koji trče oproštajni krug svojih brojnih kampanja pokušavaju da proizvedu jednu od posljednjih afera u svom bogatom, višedecenijskom aferaškom i manipulativnom djelovanju. Naravno, sve to u trenutku kada RTCG pravi istorijske iskorake, bilježi rekordne rezultate, uživa najveće povjerenje građana i postavlja standarde koje su mnogi odavno prestali i da pokušavaju da dostignu.
E, ti reketaši juče nisu htjeli da objave reagovanje RTCG povodom neosnovanih optužbi za uslove rada dvoje reditelja, a danas ciljano i podmuklo, u svom maniru, nastavljaju da zbunjuju i dezavuišu javnost zloupotrebom željnih medijske pažnje. Ipak, čestitam medijskim reketašima što su, i u ovakvom stanju, uspjeli da pronađu saveznike unutar RTCG-a (i to u formi na koju smo svi osjetljivi – sindikalnom), da iz uslova neuporedivo boljih od onih u tabloidu sa plavim logom, ipak rade protiv svoje kuće. Još je poraznije što se čitava kampanja pokušava upakovati u borbu za radnička prava, a njihove kolege zaposlene u žutoj štampi s plavim logom mogu samo da sanjaju uslove koji važe u RTCG, od odnosa menadžmenta, preko plata, do uslova u kojima rade…
U tom cilju, u pomoć im je stigao poslanik koji je u nedostatku činjenica direktora Uprave policije pozivao na tuču, a sada je odlučio da se obračuna sa mnom. Ovoga puta poziva se na „profesionalne autoritete“ čija su ostvarenja bila predmet ozbiljnih kritika, posebno iz političkih krugova kojima je i sam pripadao. Podržava autore serijala o Vranešu. Sic! Principijelnost? Neka, hvala. Samo jako, i po pincipi „utoliko gore po činjenice“…
Zanimljivo je kako se, kada ponestane argumenata, povećava decibelaža. Što manje činjenica, to više uvreda. Što manje znanja, to više samopouzdanja.
Dunning–Krugerov efekat.
U psihologiji je to poznat fenomen: ljudi sa ograničenim znanjem u određenoj oblasti mogu upravo zbog tog nedostatka znanja precjenjivati sopstvene sposobnosti. Ne samo što ne znaju dovoljno, već im nedostaje i znanje potrebno da prepoznaju koliko zapravo ne znaju.
Sokrat je prije više od dvije hiljade godina govorio o svijesti o sopstvenom neznanju. I danas je sposobnost da preispitamo sopstveno znanje jedna od važnih odlika intelektualne zrelosti.
Nasuprot tome stoji gotovo komična pojava ljudi koji sa apsolutnom sigurnošću presuđuju o stvarima o kojima nijesu provjerili ni elementarne činjenice. O kojima pojma nemaju. Što je tema složenija, to je njihova presuda jednostavnija. Što je manje razumiju, to su glasniji. A kada im se predoče činjenice, ne preispituju zaključak, samo pojačavaju uvrede.
Najveći problem neznanja nije uvijek ono što čovjek ne zna, već ono što je potpuno uvjeren da zna.
Ali da razjasnimo jednu stvar: iz mog rada nije proistekao nijedan negativan nalaz nadležnih državnih institucija. Za optužbe koje se danas tako samouvjereno izgovara Nikola Zirojević očekujem jednako konkretne dokaze. A nakon toga, i izvinjenje.
Posebno su mi zanimljivi političari koji se pozivaju na demokratiju, a već raspoređuju ljude po institucijama nakon izbora. Valjda im je demokratija samo procedura dolaska na vlast, a zakoni neprijatna formalnost koju poslije treba zaobići.
Neću se nadvikivati, naravno. Za ozbiljnu polemiku potrebni su rezultati, integritet i argumenti, a za uvrede je dovoljan mikrofon. Mikrofon sam uvijek spreman da prepustim onima kojima je on san, nadomještanje za nešto.
Ipak, jedna stvar me iskreno privatno zanima: kakav je najsvježi izdanak veličanstvenog crnogorskog socijaldemokratskig stabla? Ako se javni nastup svodi na ovakvu političku retoriku i ovako katastrofalan, prosto samoponižavajući nedostatak činjenica, možda je ovo kalemljenje zbilja mudra aktivnost. Evropski savez.
Zirojević je poslanik čiji su javni nastupi izazivali polemike zbog retorike prema ženama, mizoginije, i odnosa prema civilnom sektoru. Njegova partija mora sama da procijeni koliko su takvi istupi u skladu s njenim vrijednostima i ciljem svake političke organizacije, da stekne povjerenje građana i preuzme odgovornost za vršenje vlasti. Ali, not my cup of tea…
Poslaniče, imao si impresivnu biografiju prije poslaničkog mandata. Ne sumnjam da ćeš istim putem nastaviti i nakon njega. Tu se razlikujemo.
Razlikujemo se i po tome što ja nemam potrebu da budem ničija korisna budala. Umjesto da me napadneš za nešto za šta zaista jeste greška (a bilo ih je, nemam problem da priznam), ti si požurio da pružiš bezrezervnu podršku krajnje spornim pojedincima i poslužiš kao pojačanje jednoj jeftinoj kampanji, a da prethodno nijesi provjerio ni elementarne činjenice.
I tu je naša najveća razlika: ja znam ko sam, šta radim i šta su mi ideali i ciljevi. Ti bi, prije nego što ponovo kreneš da dijeliš lekcije, mogao da se zapitaš čije bitke vodiš i zašto. Jer u politici nije najveće poniženje kada te neko iskoristi, nego kada toliko želiš da budeš važan da ni ne primijetiš da si poslužio kao tuđi instrument.
Iza mene su nalazi više desetina pozitivnih nalaza državnih organa (ne pretjerujem), a iza tebe redovi onih koje si podržavao, a danas su u Spužu.
Političarima ostavljam da odlučuju o sopstvenim saopštenjima. Za početak bi bilo dovoljno da provjere činjenice prije nego što ih potpišu.
