Ruzmarin je aromatična mediteranska biljka koja se vjekovima koristi u kulinarstvu i tradicionalnoj medicini. Njegov prepoznatljiv miris i ukus čine ga omiljenim dodatkom mesnim jelima, supama, varivima i pecivima, ali njegova primjena ne završava se u kuhinji.
Ruzmarin sadrži različita biljna jedinjenja koja se proučavaju zbog svojih antioksidativnih, protivupalnih i drugih potencijalno korisnih svojstava.
Ova biljka posebno privlači pažnju zbog mogućeg uticaja na pamćenje, koncentraciju i stres, ali i zbog upotrebe u njezi kose i kože glave. Ipak, važno je razlikovati tradicionalnu primjenu od zdravstvenih koristi koje su do sada potvrđene naučnim istraživanjima.
Ruzmarin sadrži brojne aktivne supstance, među kojima se izdvajaju karnozna kiselina, ruzmarinska kiselina, flavonoidi i jedinjenja iz etarskog ulja. Ona su predmet istraživanja zbog mogućeg uticaja na različite procese u organizmu.
Ruzmarin se odavno povezuje sa pamćenjem, a njegov miris proučavan je u istraživanjima koja se bave pažnjom i kognitivnim sposobnostima. Pojedine manje studije ukazuju na to da izlaganje mirisu ruzmarina može kratkoročno da utiče na određene aspekte kognitivnog učinka.
Ipak, potrebna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo da li ruzmarin ima dugoročne koristi za pamćenje i koncentraciju i da li može da pomogne u prevenciji kognitivnog propadanja.
Karnozna i ruzmarinska kiselina poznate su po svojim antioksidativnim svojstvima. Antioksidansi pomažu u zaštiti ćelija od oksidativnog stresa, procesa koji nastaje kada postoji neravnoteža između slobodnih radikala i antioksidativne odbrane organizma.
Laboratorijska istraživanja ukazuju i na protivupalni potencijal pojedinih sastojaka ruzmarina. Međutim, njihovo dejstvo u laboratorijskim uslovima ne znači nužno da konzumiranje biljke može da spriječi ili izliječi određenu bolest.
Miris ruzmarina koristi se u aromaterapiji, a pojedina istraživanja ukazuju na mogući povoljan uticaj na raspoloženje i subjektivni osjećaj stresa.
Ipak, dokazi su još ograničeni i ne treba smatrati da ruzmarin može da zamijeni stručnu pomoć kod izražene anksioznosti, depresije ili dugotrajnih problema sa spavanjem.
Ruzmarin sadrži biljna jedinjenja koja su u laboratorijskim istraživanjima pokazala antioksidativna, antibakterijska i antigljivična svojstva. Zbog toga se proučava njihov potencijalni uticaj na različite mikroorganizme i procese u organizmu.
Ruzmarin može biti dio raznovrsne i uravnotežene ishrane, ali trenutno nema dovoljno dokaza da se njegovo redovno konzumiranje može smatrati pouzdanim načinom sprečavanja infekcija ili jačanja imuniteta u kliničkom smislu.
Pojedina jedinjenja iz ruzmarina ispitivana su zbog mogućeg uticaja na rast tumorskih ćelija i mehanizme povezane sa razvojem raka. Rezultati laboratorijskih i pretkliničkih istraživanja pružaju osnovu za dalja ispitivanja.
Međutim, nema dovoljno kliničkih dokaza da ruzmarin sprečava nastanak raka kod ljudi ili da može da se koristi kao terapija. Zato ga treba posmatrati kao začinsku biljku, a ne kao sredstvo za prevenciju ili liječenje malignih bolesti.
Ruzmarin je sve popularniji sastojak preparata za njegu kose i kože glave. Ulje ruzmarina često se koristi u masažama tjemena, a interesovanje za njegovu primjenu povezano je sa mogućim uticajem na rast kose.
Jedno kliničko istraživanje upoređivalo je preparat sa ruzmarinovim uljem i minoksidil u liječenju određenog tipa opadanja kose. Ipak, istraživanja su ograničena i potrebni su kvalitetniji dokazi da bi se pouzdano utvrdilo koliko je ruzmarin efikasan i kome može da pomogne.
Eterično ulje ruzmarina ne treba nanositi nerazblaženo direktno na kožu glave jer može da izazove iritaciju. Ako se koristi, treba izabrati odgovarajući preparat ili ga pravilno razblažiti u baznom ulju i prvo provjeriti reakciju kože.
Ruzmarin se tradicionalno koristi i u preparatima protiv peruti, ali nije dovoljno dokazano da samostalno može da riješi ovaj problem.
Listovi ruzmarina sadrže etarsko ulje, fenolne kiseline, flavonoide, tanine i diterpene. Među najpoznatijim jedinjenjima su:
Karnozna kiselina – proučava se zbog antioksidativnih i potencijalnih protivupalnih svojstava.
Ruzmarinska kiselina – biljno jedinjenje sa izraženim antioksidativnim potencijalom.
Flavonoidi – grupa biljnih jedinjenja koja učestvuju u zaštitnim mehanizmima biljke i proučavaju se zbog mogućih koristi za zdravlje.
Kamfor, cineol i pinen – sastojci etarskog ulja koji doprinose karakterističnom mirisu ruzmarina.
Ruzmarin sadrži i male količine različitih vitamina i minerala, ali se u uobičajenim količinama koje se koriste kao začin ne može smatrati glavnim izvorom većine hranljivih materija.
Ruzmarin se može koristiti svjež ili osušen, a njegov intenzivan miris dobro se slaže sa pečenim krompirom, povrćem, mesom, ribom i jelima od mahunarki.
Najčešći načini upotrebe su:
Kao začin: dodaje se jelima tokom kuvanja ili pečenja.
Kao čaj: priprema se od male količine listova i koristi kao biljni napitak.
U uljima za hranu: koristi se za aromatizovanje jela i preliva.
U kozmetici: ekstrakti i etarsko ulje sastavni su dio pojedinih preparata za kožu i kosu.
Kod pripreme domaćeg ulja sa svježim ruzmarinom treba biti oprezan: svježe bilje u ulju može stvoriti uslove za razvoj opasnih bakterija ako se ne priprema i čuva na odgovarajući način. Bezbjednije je koristiti provjerene postupke konzervisanja i ne čuvati domaće ulje sa svježim biljem na sobnoj temperaturi.
Ruzmarin kao začin uglavnom se dobro podnosi u količinama koje se uobičajeno koriste u hrani. Međutim, koncentrovani ekstrakti i etarsko ulje nijesu isto što i mala količina začina.
Trudnice, osobe koje doje, ljudi sa hroničnim bolestima i oni koji uzimaju redovnu terapiju trebalo bi da se posavjetuju sa ljekarom ili farmaceutom prije upotrebe koncentrovanih preparata. Etarsko ulje ne treba gutati bez izričitog stručnog uputstva, a prije nanošenja na kožu potrebno je provjeriti da li izaziva iritaciju.
Ruzmarin takođe ne treba koristiti kao zamjenu za propisanu terapiju, naročito kod problema sa opadanjem kose, infekcija, depresije ili drugih zdravstvenih tegoba.
Ruzmarin je mnogo više od aromatičnog začina: sadrži biljna jedinjenja koja se proučavaju zbog antioksidativnih i potencijalnih protivupalnih svojstava, a njegova primjena u aromaterapiji i njezi kose sve je popularnija. Ipak, dok su pojedini rezultati istraživanja obećavajući, za mnoge tvrdnje o ljekovitom dejstvu potrebno je još pouzdanih dokaza.
Najbolje je koristiti ruzmarin kao dio raznovrsne ishrane, a preparate sa njegovim koncentrovanim sastojcima primjenjivati pažljivo i u skladu sa uputstvima.
