Sastav komisije ostaje pod snažnim uticajem Ministarstva: čine je predstavnik MPNI, predstavnik Zavoda za školstvo, koji je pod ingerencijom Ministarstva, i jedan nezavisni član sa liste istaknutih stručnjaka.
Tu listu formira Ministarstvo nakon javnog konkursa, a člana komisije sa nje bira ministar
Jasminka Milošević (61), profesorica filozofije iz Bara, prijavila se 2023. godine, zajedno sa još dvije kandidatkinje, na konkurs za direktoricu Gimnazije “Niko Rolović” u Baru. Za direktoricu je, međutim, ponovo izabrana dotadašnja rukovoditeljka škole Marija Đonović, iako nije imala zakonsko pravo na još jedan mandat, budući da je tu funkciju već obavljala u dva mandata. Milošević je zbog toga pokrenula sudski postupak protiv Gimnazije.
Nakon što je turistička inspekcija 2025. otkrila da je Đonović mimo propisa organizovala dječje ekskurzije u vrijednosti od preko 50.000 eura, Đonović je dala otkaz.
Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija (MPNI) kažu za CIN-CG da je cijeli slučaj procesuirala turistička inspekcija.
Tri godine nakon pokretanja postupka, Milošević je 2025. dobila spor pred Osnovnim sudom u Baru, kojim je dokazano da je Đonović postavljena na nezakonit način. Nakon što se Gimnazija “Niko Rolović” žalila na tu presudu, odluka je u februaru 2026. potvrđena i u drugostepenom postupku. Viši sud u Podgorici naložio je ponavljanje konkursa.
Međutim, tada kreću novi izazovi za Milošević i još jednu kandidatkinju koja je imala pravo da se javi na ponovljeni izbor po starom konkursu, Biljanu Vukmanović .
“Opstrukcije ovog konkursa od strane škole i MPNI ukazuju na sumnje da Ministarstvo nije htjelo da pruži šansu nama jer za mjesto smijenjene Đonović već imaju osobu koju žele da postave”, tvrdi Milošević.
Vukmanović nije htjela da komentariše razvoj događaja za CIN-CG, navodeći da je “bila dio te priče do okončanja postupka”.
Advokat Dino Murić je 9. juna podnio novu tužbu protiv Gimnazije zbog opstrukcija koje su MPNI i Gimnazija učinili kako se odluka Višeg suda ne bi sprovela u skladu sa zakonom.
Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju, kojim se uređuje izbor direktora škola, od usvajanja 2002. mijenjan je više puta, ali je i sada moć pri izboru direktora ostala centralizovana u Ministarstvu prosvjete.
U septembru 2024, tokom mandata ministarke Anđele Jakšić Stojanović , predloženo je vraćanje zakonske odredbe prema kojoj ministar u konačnom odlučuje o izboru direktora. Prije toga je, u januaru 2023, zakonom bilo uvedeno rješenje da o izboru direktora odlučuje školski odbor.
Na predlog MPNI je potom, krajem 2024, u Opšti zakon unijet novi model koji podrazumijeva da Komisija ministru dostavlja predlog za izbor direktora, a formalnu odluku o izboru nakon toga donosi ministar koji je dužan da izabere prvoplasiranog sa rang-liste. Sastav komisije ostaje pod snažnim uticajem Ministarstva: čine je predstavnik MPNI, predstavnik Zavoda za školstvo, koji je pod ingerencijom Ministarstva, i jedan nezavisni član sa liste istaknutih stručnjaka. Tu listu formira Ministarstvo nakon javnog konkursa, a člana komisije sa nje bira ministar.
“Nijesam za rješenje prema kojem je sva moć koncentrisana na jednoj instituciji. Najmanje jedan član komisije morao bi da dolazi iz ustanove za koju se bira direktor”, kaže za CIN-CG potpredsjednik Sindikata prosvjete Jovan Drašković .
On upozorava i da Sindikat nije konsultovan prilikom izrade pravilnika kojim se uređuje postupak izbora direktora.
“Mislim da postoji sistemska korupcija”, kaže za CIN-CG advokat Dino Murić, koji u postupcima protiv barske Gimnazije zastupa profesoricu Milošević.
Nakon pravosnažne presude kojom je poništen izbor direktorice, Murić se u martu 2026. obratio ministarki prosvjete Anđeli Jakšić Stojanović, upozoravajući da škola ne postupa po presudi. Krajem aprila poslao je i urgenciju, ali, tvrdi, odgovor nikada nije dobio.
U međuvremenu je raspisan redovan konkurs, ali je morao biti poništen da bi se sprovelo ponavljanje konkursa po odluci Višeg suda, i to po pravilima koja su važila kada je konkurs bio raspisan, odnosno po ranijem zakonu, kada je o direktoru odlučivao školski odbor.
Škola je, objašnjava Murić, nakon njegovih urgencija pozvala Milošević i ostale kandidatkinje, obavila intervjue, ali na kraju odlučila da ne izabere nijednu.
U obrazloženju Školskog odbora Gimnazije “Niko Rolović”, koje je CIN-CG imao na uvid, navodi se da se izbor kandidata ne vrši “zbog skorog isteka roka za koji su priloženi programi razvoja ustanove, te nije moguće donijeti odluku koja bi sadržala konkretne, jasne, precizne i dovoljne razloge na osnovu kojih bi se dala prednost jednoj od kandidatkinja”.
Murić posebno problematizuje obrazloženje da kandidatkinje nije moguće rangirati zbog proteka vremena i zastarjelosti njihovih programa razvoja, iako su obje dostavile nove razvojne planove i o tome unaprijed obavijestile MPNI i Gimnaziju.
Milošević i još dva izvora koja su htjela da ostanu anonimna tvrde da su nakon odluke Višeg suda, a neposredno pred ponavljanje konkursa, sekretar MPNI Dragan Marković i direktorica Direktorata za srednješkolsko obrazovanje Marija Gošović posjetili članove Školskog odbora, i tada im govorili da su planovi kandidatkinja zastarjeli.
Nakon toga, prilikom ponovljenog konkursa, promijenjen je i sastav Školskog odbora, tako da je umjesto jednog od članova postavljen upravo Marković, kao predstavnik MPNI.
Iz MPNI u odgovoru za CIN-CG kažu da je ova posjeta dio redovnih aktivnosti Ministarstva.
“Na članove Školskog odbora u Gimnaziji ‘Niko Rolović’ nije bilo nikakvog nedozvoljenog uticaja niti pritiska”, tvrde iz MPNI.
U odgovoru na pitanje zbog čega nijesu uzeli u obzir nove razvojne planove kandidatkinja, kažu da je za to odgovoran sud, “koji nije naložio ponovno raspisivanje konkursa, već ponovni izbor po istom konkursu”. Kako navode iz MPNI, ovo je proceduralna greška zbog koje nije bilo pravno moguće da kandidatkinje prilože nove programe razvoja i da se o njima odlučuje.
“Ali zašto ste onda obavljali intervju sa njima?”, pita Murić, koji sumnja da je postupak sproveden samo kako bi se formalno postupilo po presudi i potom omogućio izbor novog direktora “po sopstvenom nahođenju”.
Kao dodatnu nepravilnost navodi to što se Nastavničko vijeće uzdržalo od rangiranja kandidatkinja, iako je imalo zakonsku obavezu da da savjetodavno mišljenje.
“Uzdržanost nije savjetodavno mišljenje. Oni su po zakonu dužni da se izjasne”, navodi Murić.
Na ove “pravne apsurde” u ponovljenom postupku ukazuje i nova tužba Milošević, podnijeta 9. juna, u koju je CIN-CG imao uvid.
Marija, čije je ime izmijenjeno zbog sudskog postupka koji je u toku, bavi se prosvjetnim radom oko 15 godina. Krajem 2024. pozvana je da bude vršiteljka dužnosti direktorice jedne seoske osnovne škole u okolini Podgorice, koja je bila u potpunosti zapostavljena. Za šest mjeseci na toj funkciji postigla je značajne rezultate, o čemu su svjedočila mišljenja roditelja, Školskog odbora i Nastavničkog vijeća, koji su smatrali da ona treba da dobije i puni mandat.
U dopisu ministarki Jakšić Stojanović roditelji navode da je Marija, “koja je do sada obavljala funkciju vršioca dužnosti direktorice, bila zajednička i jedinstvena preporuka, ne samo zbog svojih profesionalnih kvaliteta, već i zbog dubokog razumijevanja lokalne sredine. Njena stručnost, pedagoški pristup i nesebična posvećenost našoj djeci i školi donijeli su brojne pozitivne promjene: povećano interesovanje za školu, uspjehe na takmičenjima, bogatiji vannastavni program, te posebnu brigu za učenike iz socijalno osjetljivih grupa”.
Između ostalog, učenici devetog razreda prvi put su u toj školi pošli na ekskurziju, ušteđevina škole od donacija je utrostručena, a učenici su prvi put ostvarili značajne rezultate na takmičenjima.
Završetak njenog prvog mandata vršiteljke dužnosti poklopio se sa početkom primjene novog sistema izbora direktora. Izmjenama zakona uvedena je provjera kompetencija kroz pisani test i usmeni intervju pred komisijom, dok je MPNI 18. februara 2025. objavio i opis kriterijuma i sistem bodovanja kandidata.
Kako kaže u razgovoru za CIN-CG, prvom ciklusu provjere pristupila je početkom marta 2025. Prema njenom svjedočenju, veliki broj kandidata nije prošao provjeru. Problem je, tvrdi, bio u tome što su od kandidata tražene stvari za koje prethodno nijesu imali dovoljno jasne smjernice.
“Rečeno nam je da nijesmo ispunili uslov jer naš razvojni plan nije dobar formalno, a nigdje nijesu ni naglasili da treba da se radi po formatu iz 2011.”, objašnjava Marija.
Nakon rezultata, tvrdi, ni komisija nije umjela da joj kaže šta se dešava sa njenim statusom.
“Idem li na posao, ne idem li na posao?”, prisjeća se da je pitala.
Odgovor je, prema njenom svjedočenju, bio: “Pitaćemo ministarku”.
Iz MPNI nijesu odgovorili na pitanje CIN-CG-a koliko je kandidata pristupilo prvom ciklusu provjere kompetencija, znanja i sposobnosti za izbor direktora, 4. marta 2025, i koji procenat je položio test. Tvrde, međutim, da su pravilnik i procedura za provjeru kompetencija javno dostupni na sajtu MPNI. CIN-CG je utvrdio da je to tačno.
Naglašavaju da obrazac za izradu programa razvoja ustanove nije imao nikakvu ulogu u bodovanju, niti je predstavljao kriterijum na osnovu kojeg je iko mogao dobiti bodove, ali ipak navode da je bilo potrebno da kandidati pokažu “razumijevanje svrhe i sadržaja programa razvoja ustanove”, pored “sposobnosti kandidata da pokažu znanje i kompetencije”.
Iako je dobila i drugi mandat vršiteljke dužnosti, on se završio samo mjesec kasnije.
“Ja nijesam ni morala da raspisujem konkurs do septembra 2025, međutim, došla je urgencija iz MPNI, obrazložena time da sam pala ispit”.
Iz MPNI objašnjavaju da Marija nije ostvarila potreban broj bodova i da su sugerisali Školskom odboru da raspiše konkurs.
Novi konkurs završen je 28. aprila i tog dana dokumentaciju je predala i jedina protivkandidatkinja, koja je do tada bila na visokoj poziciji u MPNI. Ona je dokumentaciju naknadno prikupljala i predavala.
MPNI je potvrdio da njihova doskorašnja visokopozicionirana zaposlena nije imala svu potrebnu dokumentaciju za konkurs, uz komentar da u konkursu nije navedeno da se “nepotpuna dokumentacija neće uzimati u obzir”. CIN-CG je imao dokumentaciju protivkandidatkinje na uvid, iz koje se vidi da je zavodni broj dokumenata u MPNI više puta antidatiran tako da se uklopi u vremenske okvire završetka konkursa. Iz MPNI kažu da je prilikom prijema dokumentacije u arhivi Ministarstva na propratnom aktu greškom unesen pogrešan datum.
U tužbi protiv MPNI problematizovan je i program razvoja ustanove koji je predala protivkandidatkinja. Testiranje na konkursu za direktore sastoji se, prema izmjenama zakona, iz pismenog i usmenog dijela, a pismeni dio sastoji se od pisanja razvojnog plana škole.
Iz tužbe i dokumenata koje je CIN-CG imao na uvid vidi se da su brojne stranice rada protivkandidatkinje u potpunosti preuzete sa sajta Zavoda za školstvo Crne Gore i iz plana razvoja koji se odnosi na tu školu.
U tužbi se navodi da je program razvoja ustanove koji je protivkandidatkinja predstavila program sa doslovno preuzetim tekstom, strukturom i analitičkim djelovima, te da “ne zadovoljava uslov originalnosti propisan podzakonskim aktom”.
Međutim, iz MPNI tvrde da su “navodi o eventualnoj originalnosti programa razvoja ustanove, u kontekstu ostvarenog broja bodova na konkursu, irelevantni”. Navode da su bodovi dodjeljivani “na osnovu onog što su o tim programima kandidati napisali u naknadnom pisanom radu tokom samog testiranja”.
Prema Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju, plan razvoja je neophodan dokument, a Mariji su, kako navodi, prilikom oba testiranja predstavnici komisije kazali da 70 odsto pisanog rada treba da se poklapa sa priloženim planom razvoja ustanove.
Marija, koja je napisala iscrpan plan koji se specifično odnosi na tu seosku školu i pokazuje detaljno poznavanje prilika, a koji je CIN-CG imao na uvid, ostvarila je 14 bodova, dok je njena protivkandidatkinja ostvarila 19.
U komisiji je bila i direktorica Direktorata za osnovno i predškolsko obrazovanje Svetlana Drobnjak , koja je u tom trenutku bila koleginica protivkandidatkinje.
Iz MPNI kažu da u ovom postupku nije postojao sukob interesa jer “sama činjenica profesionalne saradnje ne predstavlja sukob interesa”.
U tužbi se navodi da je “posebno simptomatično bodovanje usmenog intervjua, gdje su liderstvo, saradnja, komunikacija i inovativnost bodovani identično, najvišim ocjenama od sve tri članice komisije, dok je tužilji dato mnogo manje bodova”.
U tužbi se dalje navodi da je usmeni intervju tužilje trajao 33 minuta, dok je intervju protivkandidatkinje trajao manje od 10 minuta. Problematizuje se i to što kandidatkinjama nijesu postavljana ista pitanja, kako je propisano Pravilnikom o provjeri kompetencija, znanja i sposobnosti za izbor direktora.
U ocjenama kandidatkinja Drobnjak navodi da se Marija “slabije snalazi”, ne obrazlažući dalje svoj sud, dok daje izuzetnu ocjenu njenoj protivkandidatkinji, navodeći da ona odlično poznaje misiju i viziju škole.
Iz MPNI navode da su u slučaju Marije “dodatna pitanja postavljana u situacijama kada kroz osnovno pitanje nije u dovoljnoj mjeri pokazala potrebno znanje i razumijevanje određenih oblasti”, naročito ističući da nije razumjela razliku između inspekcijskog nadzora i nadzora koji sprovodi Zavod za školstvo.
Međutim, Marija kaže da je znala da odgovori na sva pitanja, ali da joj je jedna od članica komisije stalno tražila da ponovi odgovore, dok je druga nezainteresovano gledala u telefon, a onda se uključivala i tražila da ponovi. Tako se, kaže, stvarao utisak da daje pogrešne odgovore.
Ivani, čije je ime izmijenjeno zbog zaštite identiteta dok se ne završi sudski postupak, mandat na mjestu direktorice jedne velike podgoričke škole završio se 5. marta 2026. Stigla joj je tog dana odluka MPNI da na posljednjem konkursu, na koji su se prijavile ona i jedna protivkandidatkinja, nije imenovana za direktoricu.
“Nisam dobila rješenje o konkursu od Ministarstva sve dok 5. marta, posljednjeg dana mog mandata kao direktorice, nijesam saznala da je moja protivkandidatkinja izabrana da bude direktorica. Tada sam kontaktirala Ministarstvo, neprijatno iznenađena, s obzirom na to da sam pretpostavljala da ostajem na toj poziciji jer nijesam obaviještena. Tek mi je onda rečeno da sam izgubila na konkursu”, objašnjava Ivana.
CIN-CG je, po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, došao do podatka da je Ivanina protivkandidatkinja zamrznula svoje mjesto nastavnice u školi u kojoj je zaposlena 5. marta. Tog dana je isticao mandat Ivani, koju je sjutradan trebalo da naslijedi na mjestu direktorice.
Ivana je vjerovala da će biti ponovo imenovana jer je Nastavničko vijeće te škole uputilo dopis ministarki Jakšić Stojanović, izražavajući stav da ona treba da dobije i drugi mandat zbog rezultata koje je postigla.
“Mišljenje Nastavničkog vijeća, roditelja i lokalne zajednice može biti važan element za sagledavanje rada ustanove, ali se takva mišljenja ne mogu pretpostaviti zakonom propisanim kriterijumima niti mogu biti osnov da se zanemare rezultati formalnog postupka”, navode iz MPNI.
Ivana kaže da ju je više kolega unaprijed upozorilo da će na njeno mjesto doći upravo njena protivkandidatkinja i da se to unaprijed znalo, ali ona nije u to vjerovala.
Nakon što je protivkandidatkinja dobila mjesto direktorice, Ivana je tužila MPNI. U tužbi koju je CIN-CG imao na uvid dovode se u pitanje nelogičnosti u ocjenjivanju kandidatkinja i neodređenost ocjena.
Navodi se da odluka nije donijeta na osnovu razvojnog plana, kako to zakon propisuje, već samo na osnovu rezultata ostvarenih na testu kompetencija, te da su kompetencije ocjenjivane neodređeno i nejasno.
Na primjer, navodi se da Ivana “u znatnoj mjeri prepoznaje prioritete i definiše ciljeve razvoja ustanove”, dok se za njenu protivkandidatkinju navodi da “u potpunosti prepoznaje prioritete i definiše strateške ciljeve razvoja ustanove”, što je, kako se navodi u tužbi, “u suprotnosti sa činjenicom da je tužilja više od četiri godine bila direktorica škole”.
“Za razliku od nje, izabrana kandidatkinja nema iskustva rukovođenja, te je za direktora navedene ustanove konkurisala sa radnog mjesta nastavnice”, navodi se u tužbi.
“To što prethodni rezultati nijesu adekvatno uključeni u bodovanje prilikom kandidature za nove mandate smatram potpuno nelogičnim. Ako je neko već bio direktor tokom jednog mandata i ponovo se kandiduje, rezultati njegovog rada morali bi biti dio ocjenjivanja. Nema logike da neko ima mjerljive rezultate tokom prethodnog mandata, a da se oni uopšte ne vrednuju prilikom odlučivanja o novom mandatu”, kaže potpredsjednik Sindikata prosvjete Crne Gore Jovan Drašković.
“U suprotnom možete smijeniti nekoga ko je ostvarivao dobre rezultate i dovesti potpuno novog kandidata kojem će biti potrebno vrijeme da upozna ustanovu i nauči da njome rukovodi”, smatra on.
“Sindikat prosvjete je apsolutno protiv bilo kakvog političkog ili partijskog uticaja na obrazovni sistem. Još 2021. godine, na prethodnom kongresu Sindikata, predložili smo memorandum o saradnji sa Ministarstvom, a jedna od naših glavnih poruka bila je potreba za depolitizacijom sistema. Taj memorandum nikada nije prihvaćen”, kaže Drašković.
Prema njegovim riječima, ako direktore biramo prema političkoj ili partijskoj pripadnosti, realno je očekivati da će oni tokom mandata biti podložni uticaju politike ili partije koja ih je dovela na tu funkciju, a takav uticaj se zatim može prenijeti i na kolektiv.
“Decenijama smo bili izloženi političkom uticaju na obrazovanje i toliko smo se na njega navikli da nam je počeo djelovati kao nešto normalno. Upravo tu praksu treba mijenjati”, kaže Drašković.
Predsjednik Prosvjetnog savjeta Crnogorske akademije nauka i umjetnosti (CANU) Slobodan Backović kritikovao je u više svojih tekstova objavljenih u crnogorskim medijima kriterijume za izbor direktora.
“I pored svih upozorenja i preporuka iz 2015. i obećanja sadašnjeg Ministarstva, do danas se skoro ništa nije izmijenilo u proceduri izbora direktora javnih obrazovnih ustanova, koja je ostala netransparentna, a obrazovni sistem se nije oslobodio od politike i centralizacije”, napisao je Backović nedavno.
Tom prilikom komentarisao je slučaj izbora direktora OŠ “Ratko Žarić”, kada je konkurs poništen 25. marta 2025, jer nijedan od dva kandidata, po ocjeni komisije, nije zadovoljio kriterijume. MPNI je 3. aprila za vršioca dužnosti direktora imenovao jednog od kandidata koji nijesu prošli test, bez obrazloženja. Pritom je taj kandidat, Radenko Adžić , ostvario duplo lošiji rezultat od protivkandidatkinje, Dušanke Vujičić .
Ova priča je nastala uz finansijsku podršku Stejt departmenta SAD, kroz projekat “Društvo protiv korupcije u Crnoj Gori i regionu Zapadnog Balkana”. Za sadržaj priče isključivo je odgovoran novinar koji ju je pripremio i ona se ni pod kojim okolnostima ne može smatrati izrazom stavova Stejt departmenta SAD.
