Promocija knjige „Ispovijest su gore nego psovke“ autorke Sofije Drakulović održana sinoć u KIC-u „Budo Tomović“.
Govoreći o svom odnosu prema poeziji, autorka je istakla da je njeno interesovanje za pisanje počelo još od malih nogu, kada je pisala kratke pjesme koje su se rimovale. U odnosu na druge umjetničke forme kojima se bavi, poeziju doživljava kao drugačiji proces, koji ne zahtijeva veliki broj spoljnih faktora, već prije svega prisustvo samog autora.
Kroz razgovor sa moderatorkom Barbarom Delać , autorka se osvrnula i na naziv knjige pojasnivši da postoji ta neka nejasna granica između patetike i nekog nepatetičnog ogoljavanja, u književnosti uopšte.
Drakulović je istakla značaj autorskog glasa koji je spreman da bez kompromisa dijeli lično iskustvo sa drugima. Takav pristup vidi i kao vid ličnog osnaživanja, nasuprot potrebi da se emocije prikriju i da se zauzme hladniji odnos prema sopstvenim iskustvima.
Govoreći o društvenim temama, Drakulović je kazala da, i kada piše o društvu, fokus češće stavlja na pojedinca. Društvene pojave posmatra kroz lično iskustvo, pa autorski glas, govoreći o društvu, istovremeno govori i o sebi i o osjećaju zarobljenosti unutar tog društva.
Poseban dio razgovora odnosio se na ironiju kao način suočavanja sa životnim nedaćama i bolnim temama. Autorka ironiju i humor koristi kao sredstva kojima pristupa teškim iskustvima, ali i kao način da izbjegne pretjeranu patetiku. Kako je kazala, upravo spoj ironije i humora određene situacije može učiniti još tragičnijim.
Takav pristup prisutan je i u motivima koji se ponavljaju u njenom pisanju. Svakodnevni život i njegovi obrasci postaju materijal za poeziju, dok se lična iskustva prepliću sa širim društvenim kontekstom.
Na pitanje da li je tokom pisanja razmišljala o tome da se dopadne čitaocima, autorka je odgovorila odrično. U središtu njenog pristupa nije potreba da se tekst prilagodi očekivanjima publike, već da se o ličnim iskustvima i traumama govori otvoreno.
„Nisam željela da traume ostanu potisnute, nego da se o njima priča“, kazala je Drakulović, objašnjavajući da ironiju koristi i kao stilsko sredstvo kojim se brani od patetike.
Govoreći o budućem radu, autorka je navela da se, pored poezije, bavi muzikom, filmom i performansom, kroz koje istražuje različite forme umjetničkog izražavanja. U narednom periodu želi da se oproba i u pisanju proze, dok je trenutno fokusirana na rad na poemi.
