„Ovdje u Srbu, i tamo u Drvaru, na današnji je dan prije 85 godina započeo oružani ustanak protiv genocidnog terora koji je od trenutka svojeg osnivanja na cijeloj svojoj teritoriji sprovodila ustaška vlast Nezavisne Države Hrvatske, pod zaštitom okupacijskih snaga nacističke Njemačke i fašističke Italije.
U prvih sto dana ta je vlast NDH donijela gotovo 30 zakonskih odredbi čija je svrha bila društveno isključenje, fizičko odstranjenje i identitetsko poništenje Srba, Jevreja i Roma. Ni u jednoj od njih nije bilo slova o ljudskim, građanskim i manjinskim slobodama i pravima.
Bilo je mnogo slova o prijekim sudovima za one koji su mogli biti protiv takve države i tako branjene časti hrvatskog naroda, kao što su bili mnogi politički napredni i antifašistički opredijeljeni Hrvati”, rekao je Pupovac juče u Srbu.
Istakao je da su u prvih sto dana otvoreni mnogobrojni zatvori, brojni logori i gotovo nebrojiva mjesta likvidacija i stratišta.
„Pojedinačne, grupne i masovne likvidacije Srba, a potom Jevreja, Roma i Hrvata antifašista započeli su već 10. aprila. Tom su zločinstvu u prvih sto dana svoje vlasti naročito bili posvećeni na području Banije, Korduna, Like, Bosanske krajine i istočne Hercegovine.
Nije bilo dana da nisu ubijali. Teror u svim njegovim najsurovijim oblicima, kao što su zastrašivanje, pljačkanje, paljenje, premlaćivanje, silovanje i ubijanje, bio je način kako se ustaška vlast odnosila prema rasnim, vjerskim, etničkim, kulturnim, idejnim i misaonim razlikama”, naveo je Pupovac.
To je, dodao je, činjeno i na području Srba, odnosno kotara Donji Lapac.
„Ovdje je prvih dana jula 1941. najprije u Suvaji, pa u Osretku, i na kraju u Bubnju u tri dana pobila blizu 500 žena, djevojaka, djece i staraca. To je učinjeno pod komandom Maksa Luburića. Prije toga su od 19. do 20. juna od ustaša iz Boričevca i Kulen Vakufa stradali mještani jedanaest sela. Njih 154, od čega 65 iz Nebljusa”, naveo je Pupovac.
Ukazao je da su tamošnji Srbi prije 85 godina ustali zbog takvog državnog terora NDH, istakavši da je prema svemu što znamo iz teorije i istorijskih praksi to bio legitiman čin otpora.
„Za razliku od prvih partizanskih akcija, kakva je bila ona u šumi Brezovici kod Siska ili ona u Banskom Grabovcu kod Petrinje, međusobno koordinirane akcije u Srbu i Drvaru nisu zaustavljene u svojim počecima nego su se razvile u ustanički pokret koji se poput plamena proširio s obje strane rijeke Une. U kratko vrijeme ustanici su uspostavili kontrolu nad Srbom i Donjim Lapcem s hrvatske i Drvarom, Glamočom i Bosanskim Grahovom s bosanske strane, na oko tri do četiri hiljade kvadratnih kilometara oslobođene teritorije”, naveo je Pupovac i dodao:
„Bez obzira na razdoblja gubitka kontrole nad dijelovima ovih teritorija, plamen ustanka ne samo da se nije gasio nego se odatle širio na druge dijelove Like, Dalmacije i cijele Hrvatske, te druge dijelove Bosanske krajine i Bosne i Hercegovine. To što se državno-politički odnos prema ovim istorijskim činjenicama promijenio, ne znači da su se one promijenile niti znači da su kao takve prestale da postoje”.
Pupovac je, između ostalog, poručio da su „nastojanja, koja godinama gledamo, slušamo i na druge načine osjećamo, da se ospori ovaj ustanak, proglasi kontroverznim ili četničkim, loša za ovu zemlju”.
„Ispražnjavanje i zatamnjivanje istorijskog sadržaja antifašizma moglo bi predstavljati golemu opasnost za budućnost slobode u Hrvatskoj, postjugoslovenskom prostoru i prostoru Evrope”, naveo je lider SDSS-a, koji je svoje obraćanje završio riječima: „Neka je vječni pomen svim nevino stradalim civilima prije, za vrijeme i nakon ustanka. Neka je trajna slava onima koji su ustali protiv terora ustaške NDH!”, naveo je Pupovac na skupu, a prenosi Tanjug.
