Parole kojima se osporava pravo Izraela na postojanje mogu se, na primjer, iznova vidjeti kao grafiti u Berlinu, a na demonstracijama solidarnosti sa palestinskim civilnim stanovništvom mogu se čuti odgovarajući povici. Riječ je o odbacivanju države Izrael, o njenom uništenju. Do sada u takvim situacijama, po pravilu, nije bilo krivičnopravnih posljedica. Sada Bundesrat, drugi dom njemačkog parlamentarnog sistema, insistira na zakonskoj zabrani.
Predstavnici 16 njemačkih pokrajina usvojili su na posljednjoj sednici prije ljetnje pauze predlog zakona koji je podnio Hesen. „Sada sasvim svjesno podnosimo ovaj predlog zakona, jer konačno moramo da pređemo sa riječi na zakonodavno djelovanje“, rekao je hesenski ministar pravde Kristijan Hajnc prije glasanja.
Prema predlogu Bundesrata, trebalo bi kazniti „onoga ko javno ili na skupu negira pravo države Izrael na postojanje ili poziva na njeno ukidanje“. Međutim, to bi trebalo da bude kažnjivo samo ako se čini na način kojim se podstiče spremnost na antisemitsko nasilje ili samovoljne mjere. Postojeće krivične odredbe njemačkog prava, koje se, na primjer, odnose na podsticanje mržnje prema djelovima stanovništva ili na upotrebu obilježja terorističkih organizacija, nisu dovoljne, navodi se u obrazloženju predloga zakona.
Hesenski ministar pravosuđa Hajnc rekao je da se od 7. oktobra 2023. godine, od „varvarskog napada“ Hamasa na Jevrejke i Jevreje, ta mržnja „prelila“ na cijeli svijet, pa i na Njemačku. Antisemitizam se „javno ispoljava na našim ulicama“. Političar Hrišćansko-demokratske unije (CDU) je nastavio: „Preko zlanog kamenja spoticanja (kocke ugrađene u ulicu podsjećaju na Jevreje ubijene za vrijeme nacionalsocijalizma, prim. red.), koje svi poznajete sa naših ulica i iz gradova, danas ponovo marširaju mase koje otvoreno uzvikuju te parole i tu mržnju prema Jevrejima.“
Hajnc je rekao da predlog zakona izričito nije usmjeren protiv slobode mišljenja niti protiv kritike izraelske vlade. On takođe ne sprječava rasprave o mirnom političkom rješenju na Bliskom istoku. Sve to pripada slobodarskoj demokratiji. Predlog je opisao kao „sasvim svjesno veoma usko formulisan“. Riječ je o „pozivima koji veličaju nasilje“ i podstrekuju na uništenje Izraela. Pravna država mora ostati sposobna da djeluje. Zemlja ne smije „ponovo nemoćno da posmatra“ kada se mržnja prema Jevrejima „ispoljava na našim ulicama“.
U domu pokrajina ministar Hajnc bio je jedini koji se izjasnio o ovoj tački dnevnog reda. Kada je Hesen u maju iznio svoju inicijativu na razmatranje, riječ je uzeo i ministar unutrašnjih poslova tadašnje pokrajinske vlade Baden-Virtemberga Tomas Štrobl (CDU) i podržao tu namjeru. On je tada izričito naveo povik „Od rijeke do mora“.
Sada, prilikom glasanja u julu, više njemačkih pokrajina dalo je izjavu za zapisnik da bi njemačka vlada trebalo da predloži rešenje kako bi Bundestag, kao zakonodavac, mogao da usvoji zakon koji bi bio „pravno pouzdan i u skladu sa ustavom“. Time se, u krajnjoj liniji, podržava insistiranje Hesena na donošenju propisa, ali bez preuzimanja njegovih pojedinosti.
Dešava se s vremena na vrijeme da predlog propisa iz Bundesrata, nakon odgovarajućeg mišljenja njemačke vlade, bude upućen Bundestagu. Izuzetno je rijetko, međutim, da takav predlog zaista bude sproveden do kraja. U tekućem, 21. sazivu Bundestaga, koji traje od proljeća 2025. godine, Bundesrat je usvojio 45 predloga zakona i proslijedio ih vladi – nijedan od tih predloga do sada nije postao zakon.
U 20. sazivu (2021–2025) dom pokrajina iznio je 49 predloga zakona, od kojih su dva usvojena. Između 2017. i 2021. godine iz Bundesrata je poteklo 66 predloga zakona, od kojih su sedam postali zakon. Poređenja radi, tih sedam čini samo veoma mali dio od 542 zakonska predloga koji su u tom periodu stupili na snagu.
Pri tome se s vremena na vrijeme čuju pozivi na zakonsko uređenje ovog pitanja. Centralni savjet Jevreja već duže vrijeme insistira na preduzimanju mjera. Odluke savezne vlade da kritikuje izraelsku vladu „apsolutno su legitimne“, rekao je predsjednik Centralnog savjeta Jevreja Jozef Šuster sredinom juna u intervjuu za Dojče vele. Ali, više nije legitimno „kada se dovodi u pitanje pravo Izraela na postojanje ili kada se ta zemlja demonizuje“.
Još uoči sjednice Bundesrata oglasilo se – što je prilično neuobičajeno – oko 30 profesora i profesorki prava, koji su taj poduhvat ocijenili kao neustavan. Prema njima, zabrinutost zbog porasta antisemitizma i antisemitskog nasilja jeste razumljiva, ali određeno mišljenje ne može se zabraniti opštim zakonom.
U međuvremenu je i jedno stručno mišljenje Naučne službe Bundestaga izazvalo sumnju u to da li je ova inicijativa u skladu sa ustavom.
Sredinom juna Danijel Kon-Bendit, i sam Jevrejin i njemačko-francuski političar Zelenih, koji je od 1994. do 2014. godine bio poslanik u Evropskom parlamentu, izjasnio se u intervjuu za FAZ o namjeri hesenske pokrajinske vlade i ocijenio predlog zakona kao „suštinski pogrešan“.
„Mnogi oštro kritikuju Izrael, pa i sami Izraelci. Nisu svi oni antisemiti“, rekao je Kon-Bendit. Ukazao je na filozofkinju Džudit Batler, koja podržava antiizraelski pokret za bojkot BDS. Prema njegovom uvjerenju, rekao je Kon-Bendit, BDS je „glup“ i predstavlja „ideološki potpuno pogrešan stav. Ali, Batler ipak nije antisemitkinja“.
U suštini, riječ je o sporu između slobode mišljenja i antisemitizma. Prema Osnovnom zakonu (član 5), sloboda mišljenja može se ograničiti samo „opštim zakonima“, koji, dakle, nisu usmjereni protiv određenog mišljenja kao takvog. Prema mišljenju kritičara, sada bi, međutim, upravo to bio slučaj. Predlogom se kažnjava isključivo negiranje prava Izraela na postojanje. Onaj ko bi osporavao pravo drugih država na postojanje ostao bi nekažnjen.
Ministar pravde Hajnc je uoči glasanja u vezi s tim ukazao na neuobičajenu presudu najvišeg njemačkog suda iz 2009. godine, takozvanu „odluku u slučaju Vunzidel“. U tom bavarskom gradiću godinama su se organizovali marševi ekstremnih desničara koji su veličali Rudolfa Hesa. Tada su sudije u Karlsrueu proglasile ustavnom odredbu kojom se kažnjava veličanje nacionalsocijalističke nasilne vladavine. To je obrazloženo posebnom istorijskom odgovornošću Njemačke.
Ta argumentacija, smatra sada Hesen, može se primijeniti i na aktuelnu raspravu: između nacionalsocijalističke vladavine, Holokausta, osnivanja Izraela i negiranja njegovog prava na postojanje postoji istorijsko-politička povezanost. Pravo Izraela na postojanje predstavlja njemački državni rezon. Ko negira to pravo na postojanje, time se istovremeno suprotstavlja njemačkom ustavnom identitetu.
Sada je jasno da će politička rasprava trajati mjesecima. Moguće je da će se spor, zbog pitanja da li bi takav zakon zadirao u osnovna prava i slobode, u jednom trenutku naći i pred ustavnim sudijama u Karlsrueu.
