„To kaže političar Đokić, sa mjesta rektora Univerziteta u Beogradu. Hajde samo letimično da pogledamo ko nam to kaže, kakvi su to dometi političara koji je uzurpirao Univerzitet u Beogradu. Đokić je od 2014. godine bio član Radne grupe za stručnu kontrolu projekta ’Beograd na vodi’, što znači da je zdušno podržavao projekat i vlast.
Đokić je postao rektor Univerziteta u Beogradu 2021. godine uprkos tome što iza njega nije stao Senat Univerziteta, što je najviše stručno tijelo, koje je glasalo za drugog kandidata. To je postao glasovima Savjeta Univerziteta (organa upravljanja). Ovo je bio presedan. Prvi put u istoriji Univerziteta u Beogradu dogodilo se da Savjet glasa suprotno Senatu. Nije mu smetalo. Nije mario za autonomiju Univerziteta. Bila je važna fotelja i za tu fotelju je tražio podršku – vlasti”, napisala je Brnabićeva.
Od trenutka kada je Đokić postao rektor 2021. godine, prema podacima koje je navela Brnabić, Univerzitet u Beogradu je svake godine zauzimao sve lošiju poziciju na GLOBAL 2000, Centra za svjetsko rangiranje univerziteta. „Te 2021, Univerzitet u Beogradu je zauzimao 348. mjesto. Sljedeće, 2022. godine, zadržao je 348. mjesto. Zatim slijedi kontinuirani pad – 2023. pao je na 362. poziciju, 2024. na 376. mjesto, a 2025. na 387. mjesto.
Rezultat iz 2025. je ujedno i najgori još od 2018. godine. Ne znam kako se ovo knjiži kao uspjeh Đokića, ali je važno da je on za svoj drugi mandat rektora tražio podršku – vlasti”, podsjeća Brnabić.
Kako kaže, kada se Đokiću približio kraj drugog, ujedno i po zakonu, posljednjeg mandata na mjestu rektora Univerziteta u Beogradu, on je u svom dobro poznatom maniru neutoljene želje za vlašću i uvijek boljom pozicijom, poželio nešto više.
„Ovaj put da i sam postane – vlast. U tu svrhu, podjarmio je Univerzitet u Beogradu. Pretvorio ga u sopstvenu političku ćeliju, svoj izborni štab, a studente (koliko je mogao) u svoju pješadiju. Prvi put od Drugog svjetskog rata Univerzitet u Beogradu je prestao da radi – obustavio predavanja, izbacio sve one studente koji nisu željeli da služe i bespogovorno slušaju Đokića, umjesto knjiga u Univerzitet ubacio topovske udare, i krenuo u konačni obračun za – vlast”, napisala je Brnabić.
Dodaje da je Đokić od studenata koji su mu bili vjerni i poslušni, napravio „medije”, bez imena i prezimena, bez kritičke misli, bez svoga ja, u službi plenuma. „Zombifikovani mladi ljudi u službi nečega što najviše podsjeća na sektu. Đokić je postavio i još dva neslavna rekorda. Prvi: čovjek je koji je, kao ’rektor’ najduže proveo van svojih prostorija u Kapetan-Mišinom zdanju.
Ovaj simbol Univerziteta u Beogradu prepustio je ’boljševičkim plenumašima’ koji su od ove zgrade pod specijalnom zaštitom države napravili nedefinisan spoj između hostela, brloga i terorističke ćelije. Drugi, i strašniji: zahvaljujući njegovom političkom djelovanju sa mjesta rektora Univerziteta u Beogradu, u Srbiji smo imali prvu generaciju studenata u kojoj oko 11.500 mladih ljudi nije diplomiralo, što je pad od 38 odsto u odnosu na prošlu godinu.
Nisu mogli da diplomiraju – neki zbog toga što su umjesto knjiga u toj akademskoj godini u rukama držali topovske udare, a neki jer im ulazak na njihove fakultete, zahvaljujući političaru Đokiću i njegovoj beskrajnoj želji za vlašću, nije bio dozvoljen”, smatra Brnabić.
Podsjeća da je u Đokićevom mandatu jedna studentkinja, pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima, tragično izgubila život padom sa petog sprata Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. „Tog dana, političar Đokić, otišao je na proslavu na Poljoprivrednom fakultetu. Valjda da sa Gandijem kuje dalje planove kako doći na vlast. Sedam dana kasnije, 50 metara od mjesta gdje je studentkinja izgubila život, slavodobitno je proglasio svoju kandidaturu za – vlast. Takav nekome priča o moralu i intelektu. Alal vam kandidat, blokaderi”, napisala je Brnabić.
