Nakon odluke DNP-a da izađe iz Vlade, Spajić je krenuo u ofannzivu i sječu kadrova koje je delegirala partija Milana Kneževića, a koji su za vrijeme obavljanja funkcije ostavrili velike rezultate i od firmi gubitaša ostvarili milionsku dobit.
Najzabrinjavajuće je što je veliki dio ovih kadrova u vrijeme DPS-ovog režima bio učesnik donošenja odluka koje su imale štetan uticaj po državu, budžet i građane. Sada su, međutim, pronašli političko utočište kod premijera Spajića i njegovih ministara, dok oni koji su pokazali stručnost, rezultate i profesionalnost bivaju ciljani i smijenjeni.
Kao ilustracija dvostrukih standarda, dovoljno je podsjetiti na Zorana Lakušića, bivšeg predsjednika Upravnog odbora Regionalnog vodovoda, koji je smijenjen uprkos pozitivnim rezultatima i vidljivim poboljšanjima u radu preduzeća. Takvi potezi jasno pokazuju da u Spajićevoj Vladi više ne vrijede sposobnost, stručnost i rezultati, već isključivo politička pripadnost i lojalnost prema premijeru i PES-u. Lakušić ne samo da je Regionalni vodovod izvukao iz dužništva, već se otvoreno borio i izborio sa šljunkarskom mafijom čuvajući na taj način vodoizvorište Bolje sestre i rijeku Moraču koju je šljunkarska mafija devastirala kroz neprestanu eksploataciju.
Ono što dodatno zabrinjava jeste kontrast između njegovih ranijih izjava i sadašnje prakse. Dok je Spajić bio član Vlade Zdravka Krivokapića, u više navrata je tvrdio da neće biti revanšizma i da će poštovati profesionalne standarde prilikom imenovanja i smjena kadrova. Danas, međutim, vidimo otvoreno mijenjanje pravila i propisa, što omogućava smjenu onih koji ne pripadaju njegovom političkom krugu ili koji su u prošlosti bili povezani sa DNP-om, dok DPS kadrovi, bez obzira na prošle kontroverze, dobijaju strateške funkcije.
Ova praksa šalje jasnu poruku: u Spajićevoj administraciji politička podobnost ima prednost nad kompetencijom, a profesionalni menadžeri koji rade u interesu građana nisu sigurni od političkih čistki. Dugoročno, ovakva politika ne samo da podriva principe transparentnosti i stručnosti u državnim institucijama, već i narušava povjerenje građana u Vladu i u demokratske procese u Crnoj Gori.
Ako se ovakvi trendovi nastave, Crna Gora će postati zemlja u kojoj je profesionalnost podređena stranačkoj lojalnosti, a sposobni kadrovi iz opozicije ili iz drugih političkih krugova biće trajno marginalizovani, dok oni sa problematičnom prošlošću iz DPS-a ostaju na ključnim pozicijama.
