Predlog zakona o Vladi ne rješava ključne probleme u funkcionisanju izvršne vlasti i ostavlja širok prostor za političku trgovinu i zloupotrebe i zato ne bi trebalo da bude usvojen u ovom obliku, smatra saradnik na programima u Centru za građansko obrazovanje (CGO), Nikola Mirković.
Vlada Crne Gore je na sjednici od 19. februara utvrdila Predlog zakona o Vladi, koji se nalazi u skupštinskoj proceduri, a kojim se uređuju pitanja koja se odnose na sastav Vlade, njen mandat, organizaciju, način rada, odlučivanje i odnos sa drugim državnim organima.
Mirković je kazao da je dobro što Crna Gora nakon toliko godina konačno ima Predlog zakona o Vladi u skupštinskoj proceduri, jer je jasno da je državi potreban sistemski zakon koji uređuje rad izvršne vlasti.
„Međutim, u ovom obliku Predlog predstavlja ozbiljan korak unazad u odnosu na ranije verzije i ne odgovara stvarnim potrebama državnog sistema“, rekao je Mirković u intervjuu agenciji MINA.
On je ocijenio da predloženi zakonski tekst ne rješava ključne probleme u funkcionisanju Vlade, da ostavlja širok prostor za političku trgovinu i zloupotrebe, kao i da propušta priliku da jasno definiše strukturu, način rada i odgovornost izvršne vlasti.
„Zbog toga u ovom obliku ne bi smio biti usvojen, ali u datoj konstelaciji snaga teško je zamisliti da će doći do potrebnih značajnih izmjena tokom skupštinske procedure“, naveo je Mirković.
Kako je kazao, konačni Predlog zakona je veoma daleko od prvobitne ideje, ali i od ranijih nacrta koji su nastajali tokom procesa pripreme tog akta.
„Još važnije, on je udaljen od suštinskih potreba javnog interesa koje je ovaj zakon trebalo da adresira i suštinski je krojen za partikularne i partijske interese“, rekao je Mirković.
Kako je naveo, utisak je da političkim akterima nije odgovaralo usvajanje kvalitetnog i sistemskog zakona koji bi ograničio prostor za neprekidne političke dogovore oko strukture vlasti.
„Tako smo došli u situaciju da imamo predlog koji u velikoj mjeri zadržava postojeće stanje i izbjegava ključne reforme, a to nije odgovorno rješenje“, dodao je Mirković.
Upitan kako komentariše to što se odustalo od definisanja gornje granice broja Vladinih resora, on je kazao da je to jedna od najproblematičnijih odluka u ovom Predlogu zakona.
Mirković je rekao da je upravo definisanje maksimalnog broja ministarstava trebalo da bude jedan od bazičnih mehanizama za racionalizaciju izvršne vlasti i sprečavanje političke trgovine prilikom formiranja Vlade.
„Crna Gora već sada ima jednu od najglomaznijih vlada u odnosu na broj stanovnika, a Zakon o Vladi je bio prilika da se ta bahata praksa konačno ograniči. Sada se već čini izvjesnim da je ta prilika namjerno propuštena“, naveo je Mirković.
CGO je, kako je kazao, zagovarao racionalniju i efikasniju strukturu sa deset, a najviše 15 ministarstava, među kojima bi obavezno bilo i Ministarstvo prosvjete.
„Čak je i Venecijanska komisija u svom mišljenju navela da bi 18 ministarstava bio realniji okvir, iako mi u CGO-u smatramo da je i to previše“, dodao je Mirković.
On je kazao da su iz te nevladine organizacije predlagali i ograničenje broja potpredsjednika Vlade na jednog, ukidanje pozicije ministra bez portfelja i restriktivnije definisanje broja državnih sekretara, jer se, kako je naveo, radi o izrazito partijskim pozicijama koje ne donose profesionalizaciju u javnu upravu.
„Izostavljanje ovih rješenja dokazuje da akteri vlasti žele zadržati potpunu slobodu da strukturu Vlade prilagođavaju partijskim interesima, umjesto principima efikasnosti i javnog interesa“, smatra Mirković.
Predlog zakon predviđa mogućnost održavanja telefonskih sjednica, ali nije precizirano šta se smatra „hitnim slučajem“ koji opravdava takav način odlučivanja. Upitan kako vidi ovo rješenje, Mirković je rekao da je ono problematično, jer ostavlja previše prostora za proizvoljno tumačenje.
„Ako zakon već predviđa telefonske ili elektronske sjednice, onda mora jasno definisati šta se smatra hitnim okolnostima i koje vrste odluka se mogu donositi na taj način“, poručio je Mirković.
Bez tih preciznih ograničenja, kako je kazao, postoji rizik da se taj mehanizam koristi kao redovan način odlučivanja.
„Time se smanjuje transparentnost rada Vlade i prostor za ozbiljnu raspravu o važnim pitanjima, a nažalost, tu praksu sada imamo“, dodao je Mirković.
CGO, kako je kazao, godinama prati i javnost periodično obaviještava o omjeru održanih redovnih i telefonskih sjednica.
„Mi kontinuirano upozoravamo da u mandatu ove Vlade imamo praktičnu zlopotrebu tog mehanizma. Naši podaci ukazuju na to da je od početka mandata, znači od novembra 2023. do kraja prošle godine, Vlada Milojka Spajića održala čak 162 telefonske sjednice, što je više od 60 odsto ukupnog broja sjednica“, naveo je Mirković.
Prema njegovim riječima, zbog toga je termin „WhatsApp Vlada“ opravdan i pokazuje koliko se najvažnijom institucijom u domenu izvršne vlasti neozbiljno rukovodi.
„Upravo zbog takve prakse, Zakon o Vladi je morao mnogo preciznije definisati koje odluke se mogu donositi elektronskim putem, a koje moraju biti predmet redovne sjednice Vlade“, istakao je Mirković.
On je poručio da je, takođe, trebalo razmotriti i ograničavanje ukupnog broja takvih sjednica ili njihovog procenta u odnosu na redovne sjednice.
„Pored toga, zakon je mogao predvidjeti veći nivo transparentnosti, uključujući veću otvorenost sjednica za javnost i jasnije informisanje o donešenim odlukama, jer je to sada ispod svakog nivoa države koja se želi legitimisati kao demokratska“, dodao je Mirković.
Na pitanje da li smatra da je Predlogom zakona trebalo definisati rad Vlade u tehničkom mandatu, u smislu ograničenja ovlašćenja, odnosno preciziranja obima njenog djelovanja, on je odgovorio da je to, zajedno sa organizacionom strukturom Vlade, jedno od ključnih pitanja koje je taj zakon morao jasno urediti.
Kako je rekao Mirković, iako je Venecijanska komisija ukazala na to da bi strogo ograničavanje rada Vlade u tehničkom mandatu moglo biti u koliziji sa Ustavom, politička realnost u Crnoj Gori pokazuje da oslanjanje na političku kulturu i „dobre demokratske prakse“ nije dovoljno.
„Iskustvo sa 42. i 43. Vladom pokazalo je da period tehničkog mandata može biti praćen ozbiljnim zloupotrebama ovlašćenja“, dodao je Mirković.
On je naveo da je upravo zato bilo važno pronaći model koji bi jasno ograničio opseg odluka koje odlazeća Vlada može donositi do izbora nove.
„Nažalost, Predlog zakona je propustio priliku da uvede takva pravila i time spriječi ponavljanje problema koje smo već imali u praksi“, kazao je Mirković.
