Redakcija je imala uvid u nalaz inspekcije i prateću dokumentaciju. Ono što iz tog dokumenta proizilazi nije slika temeljnog i nepristrasnog nadzora, već postupka koji se u najvećoj mjeri oslonio na iskaz direktora Sehada Ljuljnaja, prihvatio njegova objašnjenja kao činjenice i ignorisao suštinska pitanja na koja je ukazivala profesorica Obradović. Podsjetimo, redakcija IN4S-a izvještava o ovom slučaju, a na poziv redakcije direktoru Ljuljnaju za izjašnjenje, uputio nas je na Ministarstvo prosvjete kojim rukovodi Anđela Jakšić Stojanović.
Nadzor koji je trebalo da rasvijetli sporne događaje sproveden je sa značajnim vremenskim zakašnjenjem. Upravo taj vremenski razmak ostavio je prostor upravi škole da interno „uredi“ dokumentaciju, usaglasi verzije događaja i pripremi odbranu prije nego što je inspekcija uopšte ušla u ustanovu. U nalazu nema nijedne rečenice koja se bavi tim aspektom — niti pitanjem da li je odlaganje uticalo na vjerodostojnost utvrđenog činjeničnog stanja.
Ključni dio nalaza odnosi se na spornu sjednicu Nastavničkog vijeća od 30. decembra 2025. godine, kada je profesorica udaljena sa sjednice. Inspektor konstatuje da je izvršio uvid u zapisnike i poslovnik o radu, te prihvata objašnjenje direktora da je reagovao u skladu sa svojim ovlašćenjima, jer je profesorica, navodno, remetila red. Istovremeno, u dokumentu se prenose navodne riječi koje je profesorica izgovorila, iako inspektor nije bio prisutan na događaju, niti je, kako proizilazi iz nalaza, saslušao članove Nastavničkog vijeća kao svjedoke.
Nijedan kolega koji je prisustvovao sjednici nije pozvan da da iskaz. Nije saslušan nijedan zaposleni koji je kasnije dobio upozorenje zbog pružene podrške profesorici. Nije sproveden kontradiktorni postupak. Umjesto sučeljavanja izjava, inspekcija se zadovoljila uvidom u službene zapisnike i iskazom direktora, koji je u nalazu citiran u obimnom, pravno formulisanom obliku.
Postavlja se i pitanje autentičnosti te izjave. U nalazu nije precizirano da li je data usmeno ili pismeno, da li postoji tonski zapis, ko je sačinio njen tekst i da li je pročitana i potvrđena bez primjedbi. Iako se radi o iskazu koji predstavlja temelj zaključka inspekcije, ovi elementarni procesni detalji uopšte nisu razjašnjeni. Još ozbiljniji propust tiče se navoda o retroaktivnim izmjenama u odjeljenjskoj knjizi.
Naime, nakon završetka klasifikacionog perioda vršena su naknadna prekrajanja — časovi i izostanci su iskrižani, a upisivane su dodatne napomene. U nalazu inspekcije se konstatuje da je izvršen uvid u odjeljenjsku knjigu i da su učenici ocijenjeni, ali nema analize ko je eventualno vršio izmjene, po kom pravnom osnovu i da li je intervenisano u službenu evidenciju nakon zaključenja perioda.
Inspektor je konstatovao i da je formirana komisija za ocjenjivanje učenika odjeljenja II-e. Međutim, nije problematizovan njen sastav. Prema dostupnim podacima, nijedan član komisije nije nastavnik CSBH jezika i književnosti, iako su ocjenjivani upravo iz tog predmeta. U nalazu nema nijedne rečenice koja se bavi pitanjem da li je takav sastav u skladu sa stručnim i normativnim standardima, niti kako je obezbijeđena validnost ocjena iz jezika i književnosti bez predmetnog stručnjaka.
Posebno upada u oči činjenica da su, prema podacima iz MEIS sistema, istog dana evidentirani pisana provjera, usmena ocjena i zaključna ocjena. Ta okolnost u nalazu nije ni pomenuta. Nije analizirano da li je poštovan princip kontinuiranog praćenja postignuća, niti da li je realno da se u jednom danu sprovede kompletan postupak provjere i zaključivanja ocjene.
Kada je riječ o ograničenju prisustva profesorice sjednici, inspektor navodi da je škola angažovala fizičko obezbjeđenje u skladu sa širom odlukom o obezbjeđenju u obrazovnim ustanovama. Međutim, suština navoda profesorice nije bila u samom prisustvu zaštitara, već u tome da li je postojao pisani akt kojim se zaposlenoj zabranjuje prisustvo. U nalazu nema podatka o postojanju takvog akta, niti o pravnom osnovu eventualne zabrane.
Isto tako, inspektor prihvata obrazloženje direktora da su upozorenja pojedinim zaposlenima izrečena isključivo zbog ponašanja na sjednici, ali ne analizira sadržaj tih upozorenja, niti odgovore zaposlenih. Nema osvrta na to da li je postojala selektivnost u sankcionisanju, niti da li je podrška kolegici bila razlog za disciplinske mjere.
U dijelu koji se odnosi na Đački parlament i Savjet roditelja, direktor navodi da je postupao u duhu preporuka nadzora i u interesu stabilizacije odnosa. Inspektor te navode ne dovodi u pitanje, niti provjerava da li su takve preporuke zaista postojale u ranijim izvještajima. Pitanje da li se pozivanje na „preporuke“ koristi kao naknadno opravdanje za sporne poteze ostaje bez odgovora. Posebnu težinu ima i tvrdnja profesorice da je podnijela brojne zahtjeve za pristup informacijama na koje nije dobila pisane odgovore, rješenja ni pouku o pravnom lijeku, a u koju je dokumentaciju redakcija IN4S imala uvid.
Inspektor u nalazu konstatuje da je donesen Vodič za pristup informacijama, ali se ne bavi postupanjem po ranije podnijetim zahtjevima, niti time da li je škola ispunila zakonske obaveze u trenutku kada su zahtjevi podnošeni.
Na kraju, inspektor zaključuje da nema osnova za preduzimanje upravnih mjera. Taj zaključak, međutim, donesen je bez saslušanja svjedoka, bez kontradiktornosti, bez analize spornih izmjena dokumentacije, bez preispitivanja stručnosti komisije i bez razmatranja načina zaključivanja ocjena.
Umjesto sveobuhvatnog ispitivanja svih navoda, nadzor se sveo na formalni uvid u dokumentaciju i prihvatanje objašnjenja uprave škole. U slučaju koji već treću godinu izaziva brojne prijave, sudske postupke i institucionalne dopise, takav pristup ne doprinosi razjašnjenju činjenica, već produbljuje sumnju da sistem, umjesto da štiti zakonitost, štiti pojedinca na poziciji moći.
Jer ako se ni u ovakvom slučaju ne utvrđuje ko je mijenjao službenu dokumentaciju, ko je i po kom osnovu zaključivao ocjene u jednom danu, ko je donosio odluke bez pisanih akata i da li su izjave vjerodostojne — onda se s pravom može zaključiti da Ministarstvo i nadležne inspekcije štite direktora, podržavaju diskriminaciju i podrivaju cjelokupan obrazovni sistem.
