Jedna od najvećih prednosti trčanja po hladnom vremenu jeste što se tijelo lakše hladi. Ljeti se organizam stalno bori s pregrijavanjem: znoj curi, puls raste i tempo često mora da se spušta da bi trčanje uopšte moglo da se održi. U hladnijem vazduhu toplotni stres je manji, pa je lakše držati stabilniji tempo i trčati duže, bez naglog pada snage. Upravo zato intervali, tempo-trčanja i brži treninzi često budu prijatniji zimi nego u sparnim mjesecima.
Druga prednost jeste manji rizik od dehidracije u poređenju sa vrućinom – iako to ne znači da se voda može zaboraviti. Zimi se žeđ slabije osjeti, pa trkači ponekad naprave grešku i ne unesu dovoljno tečnosti. Ipak, u prosjeku se gubi manje tečnosti nego ljeti, što tijelu olakšava da održi ritam i brže se oporavi.
Zimsko trčanje pomaže i glavi. Na hladnoći je manje gužve, ulice su tiše, vazduh djeluje svježije. Mnogi baš u tom periodu osjete jači „antistres“ efekat.
Tu je i psihološki momenat koji se ne može izmjeriti satom ili aplikacijom: disciplina. Izaći napolje kad je hladno traži odluku, a ne raspoloženje. Svaki put kad pobijedite prvi impuls da ostanete u toplom, gradite naviku. A navika je ono što donosi rezultate – ne idealni uslovi. Trčanje po hladnom vremenu zato mnogima postaje škola dosljednosti, koja se poslije prelije i na posao, i na zdravlje, i na organizaciju dana.
Trčanje napolju zimi može pomoći i u regulaciji sna i raspoloženja. Dnevnog svjetla je manje, dani su kraći, pa izlazak na otvoreno – posebno ujutro ili oko podne – znači više prirodnog svjetla za organizam. To može povoljno djelovati na ritam spavanja i na opšti osjećaj energije tokom dana.
Često se pominje i veća potrošnja kalorija, jer tijelo u hladnoći troši energiju i na kretanje i na održavanje temperature. To nije „magično mršavljenje“, ali na dužim, laganim trčanjima hladnoća može blago povećati energetski trošak. Ipak, glavna vrijednost zimskog trčanja nije u brojkama, nego u kontinuitetu: ko istrči zimu, obično dočeka proljeće spremniji od većine.
Naravno, zimsko trčanje traži malo pameti. Zagrijavanje treba produžiti, jer su mišići hladniji i „tvrđi“ nego ljeti. Najbolje je oblačiti se slojevito – dva tanja sloja često su bolja od jednog debelog – a cilj je da vam bude malo hladno prvih pet minuta, jer će se tijelo brzo zagrijati. Šake i uši treba zaštititi, jer se najbrže hlade, a na klizavim površinama važi pravilo kraćeg koraka i manje naglih pokreta. Ako hladan vazduh „peče“ grlo, pomaže sporiji tempo, disanje kroz nos koliko je moguće ili jednostavan buff preko usta.
Kad se sve sabere, trčanje po hladnom vremenu nije kazna, već prednost. Daje stabilnije treninge, mirniju glavu i jaču rutinu. I možda najvažnije: uči vas da ne čekate savršen dan da biste uradili nešto dobro za sebe. Zimi se ne trči zato što je lako – nego zato što vrijedi.
