Jedino što je doktora Ahmeda Muhanu održavalo tokom 22 mjeseca provedenih u izraelskim zatvorima i pritvorskim centrima bilo je sanjarenje o povratku porodici i u Gazu. Kada je, nakon 665 dana provedenih u zarobljeništvu, konačno pušten na slobodu, stigao je kući i zatekao da je svako mjesto kojem se u mislima vraćao – izbrisano.
Dok je bio u zatvoru, on i ostali pritvorenici bili su, kako kaže, „potpuno odsječeni od spoljnog svijeta“. Po oslobađanju je prebačen preko granice i kroz Gazu do svoje bolnice – al-Avde. Razmjere razaranja koje je vidio „natjerale su mi kožu da se ježi… grudi su mi se stegle i suze su mi potekle“.
Kada su izraelske snage uhapsile Muhanu u decembru 2023. godine, bolnica al-Avda bila je pod opsadom. Muhana je jedan od najistaknutijih anesteziologa i konsultanata za hitnu medicinu u Gazi, piše „Gardijan“.
Sada, jedva tri mjeseca nakon njegovog oslobađanja, iako je primirje zvanično još na snazi, on kaže da se on i njegove kolege suočavaju s novim naletom krize, dok razoreni zdravstveni sistem pokušava da se izbori s talasom bolesti i smrti koje je bilo moguće spriječiti.
Muhana kaže da se vratio u bolnicu osiromašenu kadrom, medicinskom opremom i ljekovima. Dok je bio u pritvoru, ubijeno je 75 njegovih kolega iz al-Avde, navodi on. Od 7. oktobra 2023. godine, prema podacima nevladine organizacije Healthcare Workers Watch, izraelska vojska ubila je 1.200 palestinskih zdravstvenih radnika, a 384 ih je pritvorila.
„Osjećam toliki bol i tugu zbog onoga s čim se suočavamo“, kaže Muhana.
Uprkos primirju, 77 odsto stanovništva, uključujući 100.000 djece, i dalje se suočava s „visokim nivoima akutne nesigurnosti u snabdijevanju hranom“, saopštila je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO). Muhana i njegovo osoblje nastavljaju da liječe teško pothranjenu djecu kod koje se, kao posljedica, razvijaju složeni medicinski problemi.
Međunarodne organizacije za ljudska prava, uključujući i jednu komisiju Ujedinjenih nacija, zaključile su da je Izrael počinio genocid u Gazi, često navodeći blokadu humanitarne pomoći i sistematsko uništavanje zdravstvenog sistema.
„Namjerno vojno gađanje zdravstvenog sistema bilo je uspješno ne samo u uništavanju infrastrukture, već sada i u uskraćivanju medicinske njege stanovništvu i povećanju stope smrtnosti“, kaže Muhana.
Prema podacima Kancelarije UN za ljudska prava (OHCHR), 94 odsto bolnica u Gazi je oštećeno ili uništeno, ostavljajući pacijente, uključujući i novorođenčad, bez osnovne zdravstvene njege. Izvještaj potvrđuje da je, uprkos primirju, Izrael spriječio ulazak medicinskih zaliha i hranljivih materija „neophodnih za opstanak civila“. Muhana kaže da to dovodi do smrti koje su se mogle izbjeći.
Situacija se dodatno pogoršala nakon što je Izrael najavio da će povući licence za rad 37 međunarodnih nevladinih organizacija koje djeluju u Gazi i na okupiranoj Zapadnoj obali, uz obrazloženje da nisu ispunile uslove po novim pravilima registracije. Među njima su i medicinske humanitarne organizacije poput Ljekara bez granica (Médecins Sans Frontières – MSF).
„Danas u Gazi ne postoji nijedan funkcionalan aparat za magnetnu rezonancu. Postoji samo jedan CT skener“, kaže Muhana, što ljekarima, koji se oslanjaju na te ključne uređaje, otežava donošenje informisanih odluka u slučajevima koji ugrožavaju život.
On navodi da pacijenti oboljeli od raka pate dok se tumori šire, jer su dostupni tretmani blokirani, kao i da je došlo do porasta otkazivanja bubrega zbog nedostatka aparata za dijalizu.
„Ja sam ljekar, ali sam nemoćan i ne mogu ništa da učinim da pomognem ljudima“, kaže Muhana, dodajući da ga to, istovremeno, dodatno motiviše da nastavi da radi.
Počeo je da radi odmah po oslobađanju, a nije imao priliku da se odmori niti da počne da obrađuje traumu koju je doživio u izraelskom pritvoru. Kaže da je bio mučen, ponižavan i lišavan hrane i medicinske njege. Nedavni izvještaj UN-a zaključio je da Izrael ima „de fakto državnu politiku“ organizovanog mučenja.
U početku je odveden u ozloglašeni pritvorski centar Sde Teiman, gdje je 24 dana proveo s povezom preko očiju i vezanih ruku. Tokom premještanja u pritvorski objekat u al-Nakabu, izraelske snage su ga pretukle toliko brutalno da mu je polomljeno jedno rebro. Kaže da je tražio ljekove protiv bolova, ali ih nije dobio. „Nije bilo nikakvih medicinskih usluga.“
Navodi da je vidio kako su dvojica muškaraca umrla zbog nedostatka medicinske pomoći – smrti za koje vjeruje da su u potpunosti mogle biti spriječene, uključujući i smrt 37-godišnjeg muškarca koji je imao simptome crijevne opstrukcije.
„Otišao sam do zatvorskih čuvara i rekao im da mora hitno biti prebačen u ambulantu i da mu je vjerovatno potrebna hitna hirurška intervencija“, prisjeća se Muhana. Kaže da čuvari nisu učinili ništa. „Cijelu noć je bio u bolovima… stomak mu je otekao i počeo je da povraća fekalije zbog začepljenja crijeva.“
Muhana kaže da je bio „stalno gladan“, jer su dobijali minimalne količine hrane. U jednom trenutku bio je smješten sa 40 pritvorenika u mali šator ograđen žicom, gdje nisu imali pristup toaletu svakog dana od 16 do pet sati ujutro. „To nije bilo ništa manje od tragedije.“
Muhana nikad nije optužen.
Kada je pušten, vraćen je u Gazu. „Prva osoba koju sam tražio bila je moja majka“, kaže on. „Čvrsto sam je zagrlio. Toliko sam brinuo za nju… Ostali smo u tom zagrljaju pet minuta prije nego što je iko skupio snagu da nas razdvoji.“
Ponovni susret sa suprugom i djecom „djelovao je kao da mi se život vratio“, kaže. „Bio je to neopisiv trenutak sreće.“ Njegova srednja kćerka Salma, koja je bila tek djevojčica kada je uhapšen, sada je bila gotovo visoka kao on.
Dok se oporavlja od traume iz pritvora i suočava sa ogromnom medicinskom krizom u Gazi, Muhana kaže da osjeća vrlo malo nade za budućnost.
„Ovdje nema budućnosti za moju djecu. Želim da budu bezbjedna, da imaju budućnost, da studiraju na dobrim univerzitetima i rade dobre poslove“, kaže on. „Kada nisam u bolnici, pokušavam da razmišljam o mjestu gdje bih mogao da ih odvedem, da izađemo zajedno, ali nema gdje da se ide. Nema zelenih površina. Gaza je nekada imala život – restorane, plaže. Sada nije ostalo ništa.“
