Promjene u načinu na koji doživljavamo ukus često se previđaju. Gorak ukus, metalni ukus ili iznenadni gubitak osjećaja ukusa lako se mogu pripisati nečemu bezopasnom ili privremenom. Ali ovi simptomi sve više privlače pažnju ljekara kao mogući znaci dubljih zdravstvenih problema.
U mnogim slučajevima, ljudima koji prijave gubitak ukusa ili mirisa kasnije se dijagnostikuje virusna infekcija, sinusitis ili oralna bolest. Ove senzorne promjene ponekad se javljaju prije drugih simptoma, tako da mogu biti rani znak da se nešto dešava u tijelu.
Iako je gubitak ukusa i mirisa postao široko prepoznat tokom pandemije COVID-19, istraživači sada upozoravaju da se slični poremećaji javljaju kod mnogo šireg spektra bolesti. Mehanizmi koji stoje iza ovih promjena još uvijek se istražuju, ali veza sa imunološkim odgovorom, hroničnom upalom i poremećajem sluzokože postaje sve jasnija.
Poremećaj ukusa je čest kod respiratornih bolesti i postnazalnog slivanja
Respiratorne infekcije često narušavaju čulo ukusa i mirisa. Jedan od najčešćih uzroka je postnazalno curenje, stanje u kojem višak sluzi iz sinusa curi niz grlo. Ovaj proces može promijeniti osjećaj ukusa jer sluz prekriva jezik i nosi bakterije ili viruse koji stvaraju neobične ili neprijatne ukuse.
Stručnjaci iz Klivlend klinike objašnjavaju da začepljen nos smanjuje čulo mirisa, a samim tim i doživljaj ukusa. Centri za san i sinuse Džordžije navode da sluz ometa olfaktorne signale, dodatno doprinoseći iskrivljenom ukusu. Sluz takođe može sadržavati upalne čestice ili patogene koji dodatno remete rad receptora ukusa.
Važno je naglasiti da ukus ne dolazi samo s jezika. Stručnjaci ističu da je ukus kombinacija rada ukusnih pupoljaka i signala mirisa. Kada je protok zraka kroz nos blokiran, hrana može djelovati bez ukusa ili čudno, čak i kada je apetit normalan, piše Dejli Galaksi.
Infekcije poput COVID-a dodatno su usmjerile pažnju na ove simptome. Njujork post je objavio da SARS-CoV-2 utiče na potporne ćelije u blizini olfaktornih neurona, što može objasniti dugotrajne simptome poput parageuzije – iskrivljenog ukusa koji se često opisuje kao metalni i može se zadržati i nakon što infekcija prođe.
Upala može promijeniti percepciju gorkog ukusa
Novo istraživanje sugeriše da upala može direktno promijeniti čulo ukusa. Recenzirana studija objavljena u časopisu Brain, Behavior, and Immunity fokusirala se na ulogu faktora tumorske nekroze (TNF), citokina koji proizvodi imuni sistem tokom bolesti.
Studija je otkrila da su miševi kojima nedostaje TNF bili značajno manje osjetljivi na gorka jedinjenja poput kinina, dok je osjetljivost na slatko, slano, kiselo i umami ostala nepromijenjena. TNF je pronađen u specifičnim ćelijama ukusnih pupoljaka, što sugeriše da inflamatorni signali mogu oblikovati percepciju gorkog ukusa tokom aktivacije imunog sistema.
Istraživači zaključuju da TNF može selektivno modulirati odgovor na gorke ukuse, nudeći biološko objašnjenje za upornu gorčinu koju neki ljudi doživljavaju tokom ili nakon bolesti. Rezultati sugerišu da inflamatorni proteini – a ne samo lokalna oštećenja ili blokada – mogu biti ključni pokretači poremećaja ukusa.
Ovo je posebno relevantno kod hroničnih inflamatornih bolesti, gdje su povišeni nivoi citokina česti, a simptomi povezani s ukusom su česti.
Zdravstvena stanja i faktori načina života koji utiču na ukus
Pored virusnih infekcija, nekoliko drugih stanja je povezano s trajnim promjenama ukusa. Prema Klivlendskoj klinici, uzroci se kreću od oralnih infekcija do neuroloških poremećaja.
Gastroezofagealna refluksna bolest (GERB) je jedan takav uzrok. Kiselina koja se vraća iz želuca u grlo može stvoriti gorak ili kiseli ukus, posebno kada se leži. Upala izazvana izlaganjem kiselini takođe utiče na sluzokožu usta i grla, mijenjajući osjetljivost na ukus.
Parodontitis, ili bolest desni, podrazumijeva upalu i nakupljanje bakterija u ustima, što može dovesti do krvarenja desni, lošeg zadaha i dugotrajnog metalnog ukusa. Oralna kandidijaza – gljivična infekcija koju izaziva Kandida – izaziva kremasto-bijeli premaz i kiseli ili suvi ukus. Klivlendska klinika navodi oba stanja kao uobičajene uzroke poremećaja ukusa, posebno kod ljudi s oslabljenim imunološkim sistemom.
Na ukus mogu uticati i određeni lijekovi – kao što su antihistaminici, antibiotici i antidepresivi – jer su promjene ukusa česta nuspojava. Hormonske promjene tokom trudnoće ili menopauze mogu uticati na osjetljivost receptora ukusa, dok suha usta – zbog dehidracije ili određenih lijekova – dodatno smanjuju percepciju ukusa.
Neurološka stanja poput Parkinsonove i Alchajmerove bolesti često su povezana s poremećajima ukusa. Ovi poremećaji ometaju integraciju senzornih informacija u mozgu, a u nekim slučajevima promjene ukusa mogu se javiti prije ozbiljnijih neuroloških simptoma.
Klinički pristup i perspektive
Promjene ukusa ili mirisa koje traju duže od dvije sedmice, posebno ako su praćene drugim simptomima, treba dalje ispitati. Klinika u Klivlendu upozorava da gubitak ovih čula može ukazivati na širok spektar sistemskih problema, uključujući infekcije, endokrine poremećaje i neurološki pad.
U mnogim slučajevima, rješavanje osnovnog problema – bilo da je u pitanju sinusitis, oralna infekcija ili interakcija lijekova – obnavlja normalnu senzornu funkciju. Nakon infekcije COVID-om, većina ljudi vraća normalan ukus i miris u roku od 60 dana, iako neki prijavljuju dugoročno oštećenje.
Dugoročni uticaj inflamatornih signala poput TNF-a na ljudsku senzornu obradu ostaje aktivno područje istraživanja. Naučnici nastavljaju proučavati kako imunološka aktivnost u ćelijama ukusnih pupoljaka može uticati na druge fiziološke sisteme.
