Dušan Drakić, vršilac dužnosti direktora Agencije za sprečavanje korupcije, dostavio je Specijalnom tužilaštvu dokumentaciju o basnoslovno skupim satovima koje ima Milo Đukanović, odnosno obavijestio je SDT o odluci ASK-a da je bivši šef države krio kolekciju satova vrijednu i više od 200.000 eura, kako bi ta institucija utvrdila eventualnu mogućnost krivičnog gonjenja dugogodišnjeg državnika.
ASK je utvrdio da je Milo Đukanović tokom posljednjeg predsjedničkog mandata, podnio izvještaje o prihodima i imovini sa netačnim i nepotpunim podacima, jer “nije prijavio pokretnu imovinu pojedinačne vrijednosti veće od 10.000 eura – kolekciju od najmanje sedam satova”.
Na odluku ASK-a povodom već čuvene priče o basnoslovno skupim satovima Mila Đukanovića čekalo se skoro sedam godina. Tek je sadašnje rukovodstvo Agencije pokazalo spremnost da stvar dovede do kraja.
Sada bi trebalo konačno da dobijamo odgovor zvaničnih institucija, prevashodno Specijalnog državnog tužilaštva – otkud milionski vrijedni satovi koje posjeduje bivši predsjednik Crne Gore i nekadašnji lider (sada počasni predsjednik) DPS-a Milo Đukanović, koje je bio obavezan da ih prijavi Agenciji za sprečavanje korupcije.
Inicijativa o ispitivanju Đukanovićevih satova pokrenuta još u aprilu 2019. godine
Aferu “satovi” otvorio je, početkom 2019. godine, predsjednik Atlas grupe Duško Knežević, reagujući na politički progon od samog Đukanovića koji je direktno upravljao tužilačko-pravosudnim sistemom (i još ima velikog uticaja na sudsku vlast) pokušavajući, uz pomoć Milivoja Katnića, da od uspješnog biznismena stvori državnog neprijatelja broj jedan.
Knežević je najprije na svom instagram profilu objavio fotografije na kojima se vidi Đukanović koji na ruci ima skupocjene satove, uz detaljan opis o kojim markama je riječ i koliko koštaju.
Podsjetio je da su “svi iz DPS-a bili svjedoci njegovih ogromnih džombastih satova koje je mijenjao zavisno od boje odijela ili kolora kravate”. “A to znači svaki dan… ili skoro svaki…“, napisao je Knežević u svom postu naslovljenom „Milo Đukanović u epizodi Ciklijarde“.
Dnevni list “Dan” 3. aprila 2019. objavio je tekst pod naslovom “Milo nije prijavio satove od 1,5 miliona!“. Knežević je dostavio fotografije i opis satova. Uz tekst su objavljene i tri fotografije Mila Đukanovića sve sa različitim satovima na ruci.
Na prvoj fotografiji vidi se Đukanović sa ubjedljivo najskupljim satom na ruci. U pitanju je „Patek Philippe Sky Moon Tourbillon”, vrijedan 1.350.000 dolara!
Na drugoj fotografiji šef DPS-a nosi sat „Breguet Tourbillon Perpetual Calendar 3795pr/1e/9v6”, vrijedan, kako je naveo Knežević, 185.808 dolara.
Na trećoj fotografiji, Đukanović ima sat „Ulysse Nardin Classic Skeleton Tourbillon 18k white gold mens watch 1700-129/03” koji, kako navodi vlasnik Atlas grupe, vrijedi 79.000 dolara. Ukupno, na osnovu podataka sa fotografija koje je dostavio Knežević, radi se o satovima vrijednim 1.614.808 dolara, ili 1.442.572 eura.
Predsjednik Atlas grupe Duško Knežević pozvao je tada Agenciju za sprečavanje korupcije (ASK) i Specijalno državno tužilaštvo (SDT) da ispitaju kako je tadašnji šef države i DPS-a Milo Đukanović stekao milionski vrijedne satove i zašto to nije prijavio u svojim imovinskim kartonima.
Zvaničnu inicijativu o ispitivanju porijekla Đukanovićevih satova, poslije Kneževićevih navoda, šest dana kasnije, 9. aprila 2019. godine, pokrenula je Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), podnoseći ASK-u zahtjev za pokretanje postupka “pošto je tadašnji predsjednik Crne Gore Đukanović prekršio Zakon o sprječavanju korupcije”.
Bivši čelnici ASK-a na prijave se “pravili mrtvi”
Agencija za sprečavanje korupcije (ASK) na čijem čelu je bio Sreten Radonjić, tvrdila je da je predsjednik Crne Gore “dao tačne podatke o imovini” (!), iako u imovinskom kartonu nije prijavio da posjeduje skupocjene satove, dakle luksuznu imovinu, za koje je Duško Knežević izjavio da vrijede 1,5 milion eura!
Drugačiju odluku u mandatu Jelene Perović nije bilo realno očekivati, s obzirom da je koristila sve benefite od DPS-a, sve dok nije smijenjena, pošto je prethodno uhapšena i protiv nje je Specijalno tužilaštvo pokrenulo optužnicu za krivično djelo zloupotreba službenog položaja, i u toku je sudski postupak u Višem sudu.
Tek je njen naslednik na čelu ASK-a, Dušan Drakić, ispunio obećanje da će donijeti odluku za aferu satovi Mila Đukanovića, što je učinio 26. novembra 2025. godine.
Funkcioneri DPS-a krenuli su u akciju odbrane lika i djela sada “voljenog” predsjednika, uglavnom u medijima koji ih otvoreno podržavaju, tvrdeći da su fotografije skupocjenih satova “koje navodno nosi Milo Đukanović”, a koje je predsjednik Atlas grupe Duško Knežević objavio u “Danu” – čist falsifikat!
Poslanik DPS-a Ivan Vuković dobro je isprozivao v.d. direktora ASK-a Dušana Drakića navodeći da se bavi aferom koje zapravo nema!
Pojedini satovi koje Đukanović nosi, dakle vrijede od 80.000, pa sve do vrtoglavih 1,350.000 dolara! Uostalom, Milo Đukanović je i sam priznao, u intervjuju “Gloriji”, 2007. godine, da ima “nekoliko satova, među njima kartije, šafhauzen i roleks”.
Dok su mediji koji su bili naklonjeni bivšem režimu koji ih je finansirao pokušavali da demantuju egzaktne podatke koje je o njihovom miljeniku Đukanoviću i njegovom luksuznom načinu života iznio predsjednik Atlas grupe Duško Knežević, reagovao je polovinom jula 2025. godine poslanik Demokratske Crne Gore Momčilo Leković.
Da Đukanović svoje ruke kiti satovima basnoslovnih vrijednosti, Leković je kazao da je to uoči gledajući arhivske snimke sa sjednice Anketnog odbora Skupštine iz 2013. godine.
“Zahvaljujući današnjim modernim tehnologijama bilo je vrlo lako utvrditi da se radi o jednom od najskupljih i najređih ručnih satova na svijetu – IWC II Destriero Scafusia. Riječ je o horološkom remek-djelu švajcarske izrade, od kojeg je proizvedeno svega 250 komada globalno. Vrijednost ovog sata na tržištu dostiže između 200.000 i 400.000 američkih dolara (zavisno od stanja), što znači da je Đukanović na svojoj ruci nosio sat čija je cijena bila jednaka vrijednosti oko 395 prosječnih plata ili skoro 400 minimalnih zarada u Crnoj Gori u 2013. godini. Pozivam sve nadležne institucije da odmah ispitaju porijeklo ovog sata, i da odgovore javnosti da li je on bio prijavljen, kako je nabavljen i ko ga je platio. Jer ako sat pokazuje tačno vrijeme onda ovaj pokazuje i tačno lice onih koji su decenijama držali ovu državu taocem svojih ličnih interesa”, naveo je poslanik Momčilo Leković.
Svoju bahatost i gramzivost Đukanović brani optužbama
Kolika je osionost bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića uvjerili smo se iz njegovog saopštenja povodom odluke ASK-a da Specijalnom tužilaštvu preda dokumentaciju o aferi satovi dugogodišnjeg državnika, bacajući drvlje i kamenje na ASK, braneći se napadom – da posljednja odluka Agencije za sprečavanje korupcije “odiše istom zlom namjerom, sklonošću falsifikovanju činjenica i prećutkivanju presudno važnih informacija, kao i beznadežnim pravnim diletantizmom”.(!?)
Bahatost i gramzivost Mila Đukanovića prevazilazi sve granice. Sve može ljudski um da izmisli, da slaže u muci, da zaboravi sve što je bilo, samo da bi sačuvao sebe, svoje bogatstvo, umišljajući još uvijek da je Crna Gora samo njegova, privatni posjed Prvoga i njegove familije. Njima su svi krivi osim njih, koji imaju sve.
“Želio se politički zemljotres, kompromitacijom tadašnjeg Predsjednika države, a dobio se smjehotres. Teško Crnoj Gori sa ovakvom ASK i izvršnom vlašću koja je, iz razloga svoje političke inferiornosti, uvlači u ovakav lomivrat”, govori Đukanović. “Ako ovo nije diletantska pravna montaža odluke ASK-a ne znam šta bi moglo biti. Zato, vjerujem da smo u ovom predmetu istražujući jedan, otkrili drugi, plašim se mnogo veći problem: brutalno falsifikovanje činjenica i političku zloupotrebu veoma važnog državnog organa.”
Direktor ASK-a Drakić je odbacio tvrdnje Đukanovića da su slike njegovih satova fotomontaža, a tvrdi da je to što neće dalje da se izjašnjava na nalaz ASK-a, znak priznanja da ima ove satove.
„Jasno je jedan vještak rekao koji su satovi, drugi je rekao jasno i koncizno kolika je vrijednost satova, koliko se kreće aukcijska vrijednost i ono što mi je najbitnije a to je praksa Evropskog suda za ljudska prava, koja je negdje i logična – ćutanje – neizjašnjavanje okrivljenog u postupku je pretpostavka da nema dokaze da iznese koji može biti olakšavajuća okolnost za njega“, rekao je Drakić u emisiji “Načisto” na TV Vijesti.
Ipak, neprijavljivanje svoje luksuzne kolekcije satova samo je vrh ledenog brijega u konglomeratu afera koje su pratile bivšeg, a sada počasnog predsjednika DPS-a. Taj lučonoša poštenja ostao je dužan građanima Crne Gore objašnjenje kakva je bila njegova uloga u brojnim otkrivenim aferama, počev od međunarodnog šverca cigareta (o čemu je protiv njega vođena istraga u Italiji od 1999. godine), pa do “koverte”, “prvog miliona”, “Pandora papira”, “ničije kuće”…
Agencija je početkom 2025. godine objavila odluku prema kojoj Đukanović krši Zakon o sprečavanju korupcije, jer 2019. nije prijavio novčani iznos od 16.741,24 eura – dug po VIP revolving kartici u Atlas banci, koji je navodno te godine izmirio njegov sin Blažo. Tada se takođe nevještvo branio – da ga niko iz banke nije upozorio za taj dug. Kao što je “zaboravio” da je za osam godina korišćenja iste kartice (od januara 2007. do kraja 2015.) – “spržio” 250.000 eura, ne prijavljujući ASK-u ni priliv ni dug!
“Neupućeni” Đukanović je pokrenuo tužbu protiv ASK-a, jer je “objavljivanjem odluke povrijedila njegovu čast i ugled”!? Pred Osnovnim sudom je izjavio da je Agencija za sprečavanje korupcije prekršila zaštitu ličnih podataka i da je uvjeren da to rade namjerno “kako bi pokušali da ga predstave kao čovjeka koji nije dostojan da obavlja funkcije koje je obavljao”. Kakve li ironije!
“Ničija kuća” za preznojavanje i – hapšenje
Čuveno je Đukanovićevo preznojavanje na pitanja novinara o “ničijoj kući”. Nije krio ljutnju što mu je i tu aferu pokrenuo Duško Knežević, 18. januara 2019. godine, tvrdnjom da je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović stvarni vlasnik velelepne vile u elitnom podgoričkom naselju Gorica, a da se “papiri” samo formalno vode na crnogorskog biznismena koji se bavi građevinarstvom, Đukanovićevog prijatelja Vladana Ivanovića.
“Đukanović mi je ponudio da se na mene vodi kuća koja je na Gorici, kada je trebalo da se gradi, što sam odbio i kuća se vodi na Vlada Ivanovića, njegovog druga. Neka Specijalno državno tužilaštvo ispita arhitekte, izvođače radova i vidjeće šta se dešava tamo”, rekao je Knežević tokom uključenja u emisiju “Načisto” na Televiziji Vijesti.
Specijalno državno tužilaštvo koje je predvodio Milivoje Katnić, naravno, nije reagovalo. Tako je Kneževićeva tvrdnja o stvarnom vlasniku “ničije kuće” ostalo mrtvo slovo na papiru. Činjenica je da su poslije ove afere prekinuti građeviniski radovi.
Možda ćemo epilog ove afere dobiti poslije nedavnog hapšenja Vladana Ivanovića, vlasnika firme „Master inženjering“ i, formalno, “ničije kuće” na Gorici. Ivanović je, kako je zvanično saopšteno iz Specijalnog državnog tužilaštva, osumnjičen za pranje novca.
Da li će nadležne institucije, prije svih SDT, konačno reagovati, i poslije odluke ASK-a provjeriti da li kolekcija satova Mila Đukanovića pokazuju tačno vrijeme, odnosno hoćemo li dočekati taj trenutak da dosad nedodirljivi bivši “Gospodar” Crne Gore odgovara pred licem pravde za brojne afere u kojima je bio glavni akter?
